DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 51 <-- 51 --> PDF |
regulišući i određujući, gdje će biti više ili manje smreke ili bora, a gdje će biti samo čista smreka bez bora, odnosno čisti bor bez smreke. Tako sjeverne i istočne ekspozicije rado zauzimlje smreka, a južne bor. Na nekim položajima i brežuljcima Švedske vrlo je očita ta raspodjela između smreke i bora. Pitanje je, da li su te raspodjele na ekspozicije nastale s razloga, što bor podnosi toplinu i suhoću, a smreka voli vlagu i bolji bonitet tla i hladniju klimu, ili s razloga, što smreka voli svježa tla više, a bor podnosi i jedno i drugo, ali mu smreka neda doći ispod sebe. Čovjek, kada je prvim svojim zahvatima iskorištavanja ušao u prašumu, sjekao je najprije i najradije bor. Treba ga za gradnju kuća, gospodarskih zgrada, jer je borovo drvo mnogo bolje u tu svrhu i dugotrajnije od smreke; treba ga za dobivanje katrana, za gorivo. K tome provodi t. zv. dimenzione sječe, o kojima će biti kasnije riječ. U prašumama, prema gornjem toku razvoja, imala je prosječno borovina veće i jače dimenzije od smreke. Dimenzione sječe zahvatale su najprije te jače dimenzije. Razumljivo je dakle, da je smreka ostajala u šumi, a vadio se bor. Smreka je dakle i time dobivala na terenu. Isprva je i industrija drveta obrađivala uglavnom borovinu, a tek kasnije smrekovinu. Veliku upotrebu smreke otvorila je tek kasnije industrija papira, koja danas goleme mase drveta upotrebljava gotovo isključivo od te vrsti drveta. Vrijednost glavnih švedskih vrsti drveća za iskorištavanje razvijala se tako, da je najveću vrijednost imao bor, zatim smreka, a tek kao posljednja dolazila je breza. Naravno ne mislim pri tome na lisnato drveće južne Švedske, na pr. na hrast, koji je svakako od pradavnih vremena bio najviše cijenjena vrst drveta i imao golemu važnost za gradnju brodova. Dakle po vrijednosti za građevno drvo dolazili su redom: hrast, bor, smreka i konačno breza. Švedska je još do nedavna bila vrlo slabo napučena zemlja. Godine 1800. broji jedva dva milijona stanovnika. Šume su se isprva eksploatisale samo za domaće potrebe. Do devetnajstog stoljeća ne može se zapravo govoriti o većem eksportu drveta iz zemlje. Norveška je do tada bila glavni eksporter za Englesku. Švedska tek neznatno. Dok su Norvežani u ta stara vremena zbog blizine prema Engleskoj mogli da godišnje na svojim lađama odvezu po 4 do 5 puta drvo u Englesku, mogli su Šveđani za polovicu toga manje. Dakle daljina od glavnih potrošača priječila je eksploataciju u većem obimu. Zato najveći dio Švedske eksportne industrije drveta u današnjem obimu i nije tako staroga datuma. Iznimku čini južna Švedska. Zbog pristupačnosti eksploatisale su se ovdje šume i za eksport od pamtivijeka. Najviše hrastovog drveta sječeno je za brodogradnje. Velike površine ogoljele su na taj način. Kako je poslije toga na tim površinama paslo blago bez računa, nisu se na mnogim dijelovima mogle šume same obnoviti. Tla su pomalo isprana i osiromašena. To su južno-švedske vrištine, koje se zadnjih decenija velikim tempom privode šumskoj kulturi. Što se tiče južno-švedskih vriština, interesantno je opće vjerovanje naroda, da su te vrištine nastale krivnjom nekadašnjeg najvećeg neprijatelja Švedske t. j . Danske i Danaca. Švedska je bila pod^danskim kraljevima u 15. stoljeću i Danci da su harali šume u južnoj Švedskoj. Dakle vjerovanje analogno onome kod nas, da su krš prouzročili Mlečani, koji >da su posjekli šume na njemu. Zaboravlja se pri tom, da je sječa šuma jedan od velikih razloga devastacije, ali da se šume u glavnom ipak mogu 113 |