DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 52     <-- 52 -->        PDF

i same regenerisati i obnoviti, ako ostanu na miru. Stare eksploatacije
naime nisu bile tako velike i tako nagle. Zapravo paša stoke i kasnije
postupanje s takovim površinama zatrlo je šumsku vegetaciju.


Usprkos toga, što prije 19. stoljeća nije bilo većeg eksporta drveta
iz srednje i sjeverne Švedske, ipak je i eksploatisanje šuma u tim krajevima
u industrijske svrhe mnogo starijeg datuma. Počeci toga rada usko
su povezani sa rudnicima bakarnih, a napose željeznih rudača. Talionice
i kovačnice željeza trebale su goleme količine drveta. Još do pred koju
godinu bilo je za proizvodnju drvnog uglja trošeno godišnje oko 4,000.000
m8 oblovine. Zbog modernog taljenja željeza, velikim električnim strujama,
spala je posljednjih godina produkcija drvnog uglja u šumama, pa
prema tome i potreba na drvetu za ugalj. Tako se zadnjih godina troši
u tu svrhu samo oko 2,000.000 ms godišnje.


U dva srednjo-švedska šumarska revira brojio sam u kartama ugljišta.
Današnja su ugljišta u šumskim kartama urisana. Tako sam u jednom
reviru nabrojio oko 20 upina na 100 ha, u drugom oko 14. To bi značilo,
da kada bi svuda, po cijeloj površini Švedske, bilo toliko ugljišta, onda
bi skoro na svakog stanovnika došla po jedna upina. Spominjem to radi
toga, da karakterišem važnost, koju ima i koju je imalo paljenje uglja
za švedsku narodnu ekonomiju. Bilo je to veliko vrelo prihoda.


Do 19. vijeka usko je povezan pretežni dio šuma srednje Švedske
sa lijevanjem željeza i željeznom industrijom. Švedska nema prirodnih
nalazišta kamenog ugljena. Za lijevanje željeza bolji je drvni ugalj, jer
je čišći. Napose je dobar iz smrekovog drveta. Praktički se međutim ne
razlikuje bor od smreke. Kod paljenja uglja miješaju se te dvije vrsti.
Samo se pazi, da ne bude primješano odviše brezovog drveta. Breze
smije biti primiješano samo do 10%, jer brezovo drvo ima dosta fosfora,
koji onečišćuje lijevani metal. Za proizvodnju najfinijeg švedskog čelika
upotrebljava se ugalj samo od smreke i bora.


Švedska je najprije eksportirala svoje po cijelom svijetu poznato
željezo i čelik. Tek u 19. stoljeću dolazi drvo u većem opsegu kao eksportni
artikl. Poslije velikog požara Londona na početku 19. stoljeća
počinje se jače razvijati drvna industrija, koja nalazi velikog potrošača
u Engleskoj i Njemačkoj. Prije toga služila je eksploatacija šuma u industrijske
svrhe većim dijelom za ugljarenje. Vremenom se razvija sve
više drvna industrija i industrija papira, koje pomalo postaju sve važnije
grane privrede, konačno važnije i od željeza. Tako su dakle dobivanje
željeza i željezni rudnici igrali veliku ulogu u nekim švedskim šumama.


Koliko i kakav je upliv imalo paljenje uglja na švedske šume? Ugalj
se palio većinom zimi. U šumama rudnih područja nalazili su se rasštrkani
ugljenici od prilike na međusobnim udaljenostima od nekoliko
stotina metara. Ugljari su bili ili obližnji seljaci ili zakupnici poljoprivrednog
tla u tuđim šumama ili pak sami seljaci u svojim šumama. Vještina
paljenja uglja prelazila je od oca na sina. Ugljar je probirao šumu
i obarao izvjesna stabla za paljenje. Za ugalj upotrebljava se drvo i malih
i najmanjih dimenzija. Tako su ugljari pomalo iskorišćavali šumu. Nije tu
dakle bilo većih eksploatacija, već malene individualne sječe razdijeljene
po cijelim šumama. Naravno, da je time i prirast šuma novećan, jer je
pomalo nestalo prastarih stabala prašume slabog prirasta. Ugljari nisu
devastirali šumu. Manje više cijenili su pomladak. Šume, tog njihovog
važnog vrela prihoda nije smjelo nestati.


114