DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 52 <-- 52 --> PDF |
i same regenerisati i obnoviti, ako ostanu na miru. Stare eksploatacije naime nisu bile tako velike i tako nagle. Zapravo paša stoke i kasnije postupanje s takovim površinama zatrlo je šumsku vegetaciju. Usprkos toga, što prije 19. stoljeća nije bilo većeg eksporta drveta iz srednje i sjeverne Švedske, ipak je i eksploatisanje šuma u tim krajevima u industrijske svrhe mnogo starijeg datuma. Počeci toga rada usko su povezani sa rudnicima bakarnih, a napose željeznih rudača. Talionice i kovačnice željeza trebale su goleme količine drveta. Još do pred koju godinu bilo je za proizvodnju drvnog uglja trošeno godišnje oko 4,000.000 m8 oblovine. Zbog modernog taljenja željeza, velikim električnim strujama, spala je posljednjih godina produkcija drvnog uglja u šumama, pa prema tome i potreba na drvetu za ugalj. Tako se zadnjih godina troši u tu svrhu samo oko 2,000.000 ms godišnje. U dva srednjo-švedska šumarska revira brojio sam u kartama ugljišta. Današnja su ugljišta u šumskim kartama urisana. Tako sam u jednom reviru nabrojio oko 20 upina na 100 ha, u drugom oko 14. To bi značilo, da kada bi svuda, po cijeloj površini Švedske, bilo toliko ugljišta, onda bi skoro na svakog stanovnika došla po jedna upina. Spominjem to radi toga, da karakterišem važnost, koju ima i koju je imalo paljenje uglja za švedsku narodnu ekonomiju. Bilo je to veliko vrelo prihoda. Do 19. vijeka usko je povezan pretežni dio šuma srednje Švedske sa lijevanjem željeza i željeznom industrijom. Švedska nema prirodnih nalazišta kamenog ugljena. Za lijevanje željeza bolji je drvni ugalj, jer je čišći. Napose je dobar iz smrekovog drveta. Praktički se međutim ne razlikuje bor od smreke. Kod paljenja uglja miješaju se te dvije vrsti. Samo se pazi, da ne bude primješano odviše brezovog drveta. Breze smije biti primiješano samo do 10%, jer brezovo drvo ima dosta fosfora, koji onečišćuje lijevani metal. Za proizvodnju najfinijeg švedskog čelika upotrebljava se ugalj samo od smreke i bora. Švedska je najprije eksportirala svoje po cijelom svijetu poznato željezo i čelik. Tek u 19. stoljeću dolazi drvo u većem opsegu kao eksportni artikl. Poslije velikog požara Londona na početku 19. stoljeća počinje se jače razvijati drvna industrija, koja nalazi velikog potrošača u Engleskoj i Njemačkoj. Prije toga služila je eksploatacija šuma u industrijske svrhe većim dijelom za ugljarenje. Vremenom se razvija sve više drvna industrija i industrija papira, koje pomalo postaju sve važnije grane privrede, konačno važnije i od željeza. Tako su dakle dobivanje željeza i željezni rudnici igrali veliku ulogu u nekim švedskim šumama. Koliko i kakav je upliv imalo paljenje uglja na švedske šume? Ugalj se palio većinom zimi. U šumama rudnih područja nalazili su se rasštrkani ugljenici od prilike na međusobnim udaljenostima od nekoliko stotina metara. Ugljari su bili ili obližnji seljaci ili zakupnici poljoprivrednog tla u tuđim šumama ili pak sami seljaci u svojim šumama. Vještina paljenja uglja prelazila je od oca na sina. Ugljar je probirao šumu i obarao izvjesna stabla za paljenje. Za ugalj upotrebljava se drvo i malih i najmanjih dimenzija. Tako su ugljari pomalo iskorišćavali šumu. Nije tu dakle bilo većih eksploatacija, već malene individualne sječe razdijeljene po cijelim šumama. Naravno, da je time i prirast šuma novećan, jer je pomalo nestalo prastarih stabala prašume slabog prirasta. Ugljari nisu devastirali šumu. Manje više cijenili su pomladak. Šume, tog njihovog važnog vrela prihoda nije smjelo nestati. 114 |