DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 54     <-- 54 -->        PDF

rijeka, po kojima je drvo plavljeno. Područje šuma, koje su gravitirale,
prema pilani, bilo je dakle uvijek razmjerno dosta veliko. Činilo je čitave
slivove rijeka. Eksploatacije u tako velikim područjima nisu uvijek bile
skoncentrisane u velikim sječinama.


Pilane su plavile drvo iz šuma pokraj rijeka i rezale ga na svojim
industrijskim napravama. Doskora su ta industrijska poduzeća došla i
sama u posjed velikih kompleksa šuma. Švedske su šume gotovo sve u
blizini rijeka. Prosječno se računa, da su švedske šume sa svojim težištima
udaljene 4 km od rijeka, po kojima se drvo može plaviti. To apsolutno
nije velika, već vrlo malena udaljenost. Zamislimo si kod nas u
Jugoslaviji, da su sve naše šume udaljene sa svojim središtima prosječno
od prometnih sredstava na pr. željeznica samo 4 km! Koliko bi to podiglo
vrijednost šuma! K tome tereni Švedske nisu uglavnom teški ni po konfiguraciji
ni po nadmorskim visinama. Po zimi zapadne uvijek dubok
snijeg. Ljeti mogu jedino čretišta biti zaprekom izvozu šumskih ^produkata
iz šume do najbližeg jezera ili rijeke podesne za plavljenje. Čretišta se
zimi smrznu. Šume su isprepletene dobrim zimskim putevima. Takav
zimski put za izvoz drveta vrlo je lako sagraditi. Potrebno je jedino po
duljini puta posjeći sve drveće i put je gotov. Zimi zapadne snijeg, pa se
po ovakovom putu saonama izvozi drvo do rijeke. Rijeka i jakih potoka
ima u Švedskoj vrlo mnogo. Tehničkim postrojenjima postepeno se regulišu
te rijeke za plavljenje i sve se više povećava duljina vodenih puteva
za transport drveta.


Dakle ni industrija željeza, kao prvi i početni industrijski eksploatator
švedskih šuma, ni industrija drveta, kao drugotni, nisu trebale voditi
velike eksploatacije na velikim površinama. Nije se trebala voditi onakova
eksploatacija, kakova se vodi u pretežnom dijelu prašuma na ostalim
dijelovima kugle zemaljske, kako se vodi na pr. u Americi, kako se
vodi u prašumama i kod nas. Nisu bile potrebne dugačke skupe prometne
naprave, koje se moraju amortizirati, nisu bili od potrebe golemi kapitali
za investiciju. Ta je činjenica dovela do razmjerno boljeg i povoljnijeg
stanja šuma poslije eksploatacija.


Za potrebe industrije drveta sjekle su se šume isprva t. zv. d i m e n-
z i o n i m sječama . Recimo, da je u prvo vrijeme eksplotacije najpovoljnija
dimenzija za pilane bila 50 cm. Pilane su sjekle stabla u svojim
šumama i kupovale su u tuđim šumama uglavnom takovo drvo. Dakle u
šumama su se provodile u neku ruku stablimične preborne sječe. Seljak
je u svojoj šumi prodao pilanskom preduzeću stabla iznad izvjesne dimenzije.
Ili je onda sam posjekao ta stabla i odvezao do rijeke za plavljenje
ili je preduzeću prodao drvo na panju. Kada je pomalo ponestalo jakih
prašumskih dimenzija, prelazile su postepeno pilane na piljenje slabijih
dimenzija, dok nisu dimenzije spale na današnji minimum pilanskog drveta.
Takav način sječe u šumama, gdje su se postepeno vadile jače
dimenzije, nazivlje se dimenzionira sječama. To gospodarenje imalo je
dobrih, a i vrlo loših strana. Često je ostajalo u šumi na taj način samo
mlado drvo, pa je stanje tih šuma ostalo bez većih drvnih masa. Takove
su dakle šume odviše bile iskorištene. Pripominjem, da pri tom naplođenje
i obnova šuma nije redovno stradala. Šume su se uvijek naplođivale
i postizavale povoljnu produkciju mase. Veće zlo moglo je kod takovog
gospodarenja nastupiti ondje, gdje je bilo loših stabala, koja se nisu
sjekla za drvnu industriju, već su se ostavljala u šumi. Takova su stabla
međutim mnoLo korištena za drvni ugalj, a nestalo ih je posvema, kada


116