DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 56     <-- 56 -->        PDF

KNJIŽEVNOST


A. SCHAEFFER, A. QAZIN I A. D´ALVERNY: SAPINIERES.
Le jardinage par contenance (Méthode du contrôle par les courbes). Ouvrage


publié par la Société des Amis et anciens Eleves de l´École Nationale des Eaux et


Forets. Paris 1930., 100 str. Cena 20 frs.


Jedan ozbiljan rad, koji zaslužuje svaku pažnju i koji ne srne da ostane neza


pažen. I to s jedne strane zbog autora, kojih imena svakako nešto znače u francuskoj


uređajnoj literaturi i koji su zajedničkim radom pokušali da unesu nešto novoga u ure


đivanje prebirne šume. Ta zajednička saradnja može se smatrati uspelom, jer je i


pored izvesnih poteškoća ovakovog rada delo jedinstveno po zamisli, obradi i idejama,


koje iz njega struje.


S druge strane delo zaslužuje našu pažnju i zbog toga, što s puno razumevanja
nastoji da vrati u život, ako i ponešto modificiran, G u r . a u d-ov kontrolni postupak,
preko kojega je francusko oficijelno šumarstvo do sada šuteći prelazilo. Posle Biol ley-
ovog i Borel-ovog rada ovo je, u razmerno kratkom vremenu, novo samostalno
delo, koje nastoji da što bolje objasni principe i način provedbe kontrolnog postupka.
Izvodi autora naročito su ubcdljivi, jer je izloženi metod s uspehom primenjivan u
nekoliko šuma, od kojih su neke znatne površine. Izlaganje autora bazira u prvom
redu na tradiciji Ouniau d-a, osveženoj radovima B r e . o t-a i L i o c o u r t-a.
Naposletku izloženi metod, po recima autora, nije daleko ni od Biolley-evi h radova.
Od osnovnog Gurnaudovog postupka, pored jednostavnosti, razlikuje se ovim
dvema osobinama: napuštanjem operisanja s procentom prirasta, zatim upotrebom krivulja,
koje prikazuju stanje sastojine.


Delo je posvećeno »a mémorie de notre ami, le maitre forestier, Françoi s
de Lallement de Liocourt (1860´—1928)«. Taj akt pijeteta posve je na mestu,
jer je posvećen uspomeni jednog invencioznog trudbenika, čiji su radovi mnogo doprineli
poznavanju uslova normaliteta jelove prebirne sastojine u pogledu broja stabala.


Premda je Biolle y svojim magistralnim radom, koji obuhvata nekoliko decenija,
mnogo doprineo pravilnom rešenju pitanja o uređivanju prebirne šume, to ipak
još uvek postoji izvesno nepoverenje prema kontrolnom) postupku. Mnoge odbijaju
opsežna i česta inventarisanja. Druga, još teža zamerka, bila bi u tome, što predviđanje
prihoda bazira isključivo na tečajnom prirastu, koji je promenjiv. Zbog toga i regulisanje
prihoda jedino pomoću toga faktora ne može da u punoj meri obezbedi trajan
prihod (raport soutenu). Da bi uklonili te nedostatke, autori teže, da direktnim istraživanjima
prirast prilikom prvog uređivanja, a zatim da budu precizniji pri određivanju
idealnog stanja (l´équilibre, B i o 11 c y-ev »étale«), kome treba težiti, kao jednom od
ciljeva gospodarenja.


U tom cilju naročitu pažnju posvećuju studiju broja stabala. Konkretno stanje
sastojine upoređuju s idealnim, koje se sa dovoljnom pouzdanošću može kontrolisati
.. osnovu rezultata Li o cou r t-ovih i Brenot-ovih istraživanja o koeficijentu
povećanja broja stabala svakog susednog tanjeg debljinskog razreda. Ti su koeficijenti,
prirodno, različni za razne nadmorske visine, bonitete stojbine i ciljeve gospodarenja.
Ti se podaci prikazuju i grafički, što autori smatraju naročitom osobinom izloženog
metoda. U tom se pogledu oseća uticaj Schaff e r-ov, koji je još odavna (191i2!) u
svom malom radu : Interprétation des Graphiques de peuplements
(Besançon) ukazivao na prednosti takovog metoda. Na taj način broj stabala, na kome
počiva i jedan od Hufnaglovih metoda određivanja prihoda prebirne sastojine, dolazi
do većeg značenja. Ta ideja međutim i nije tako nova. Već je Feket e Lâjo s
pomoću broja stabala svojih sinhroni h dcbljiuskih razreda (srednja stabla prelaze


118