DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 7 <-- 7 --> PDF |
borovih krošanja, ali uvjetuje veliku opasnost od požareva i mnoge poteškoće prigodom pomlađivanja. Premda se često izvađa trijebljenje posebnim mašinama, ne pomaže to uvijek, pa smo onda prisiljeni na pomlađivanje ručnim putem: bilo sjetvom bilo (kako se ne bi prekidalo pašarenje) sadnjom odraslih biljaka. Ophodnja je još kraća, a prorede su još jače nego u sastojinama »mladih duna«. Prihod tih šuma iznosi 2—4 m3 i 200—250 litara smole po ha godišnje. Njima Francuska ima zahvaliti, da zauzima drugo mjesto u svjetskoj produkciji smole (odmah iza U. S. A., čija ogromna industrija tuče našu na veliku štetu »landskog« pučanstva). Jela (abies pectinata) izrazita je vrst našeg sredogorja (Vogesi, Jura, Alpe, dio Centralnog Masiva i Pireneja). Goji se u pravilnim visokim šumama sa ophodnjom od 120—150 godina. Najčešće su prorede »par le haut«. Pomlađivanje je sporo (4 do 6 sijekova, 30 do 40 godina). Godišnja produkcija drvne mase doseže maksimum u Juri (do 12 m3). Ima mnogo prijebornih jelovih šuma (ophodnjica 6 do 10 godina), koje odlično uspijevaju. Tip prijebornog gospodarenja, koji smo nazvali »par pieds d´arbres«, dosta je raširen. Smreka (picea excelsa) nalazi se u visokom gorju subalpinske zone. Malo je ima u Vogezima, dosta je rasprostranjena u Juri, Predalpama i Sjevernim Alpama. Nema je nikako od prirode u Centralnom Masivu i u Pirenejima. Sačinjava pravilne visoke šume sa ophodnjom od 150 godina ili prijeborne šume. Pomlađivanje nije najlakše. Ima ipak 2 načina, koji se mogu preporučiti: gole sječe na uske pruge i brutalni postupični sijekovi. Prorede su (po mogućnosti »par le haut«) svakih 8—12 godina. Drvo je bolje od jelovog. Zato se u mješovitim jelovim i smrekovim sastojinama često mora uzeti smreka u zaštitu od jele, koja zna biti uzgojno jača. U četinjastim šumama pridolazi i bukva, koja popravlja tlo stvaranjem humusa i pojačava otpornost cijele šume protiv vjetra. Prihod je smrekovih šuma nešto niži od jelovih. Bor (pinus silvestris) pridolazi od naravi u ravnicama (sjeverni Elzas — šuma Haguenau), na brežuljcima, u Vogezima (bor odličnih osobina), Predalpama, Alpama, Pirenejima. Ali ga ima najviše u Centralnom Masivu, gdje nađemo (u Velav i Fores) i posebnu odliku poznatu pod imenom »bor Auvergnske rase«. Privatne borove šume imaju kratku ophodnju (60—80 g.), a javne dugu (do 150 g.). Čiste sječe sa ili bez ostavljanja sjemenjaka smatraju se najboljim načinom pomlađivanja, ali je više puta potrebno pripravljanje tla. Prorede mogu biti jake i česte, naročito onda, ako ima podstojne sastojine (bukva, jela, quercus pubescens). Na dobrom zemljištu (gdje su i ophodnje kraće) prihod posve zadovoljava (6—9 m3). Na rđavom tlu i kod visokih ophodnja prihod može znatno podbaciti. Ariš (larix europea) i klekovina (pinus montana) subalpinske su vrsti, koje sežu do granice šumske vegetacije (2000—2300 m). Ariš dolazi samo u Alpama, a klekovina i u Alpama i u Pirenejima. Ta vrst pripada varijeteti »uncinata« (»pin a crochets«) i daje lijepa stabla uspravnog debla, Najčešći je prijeborni oblik gospodarenja u velikim okruzima (za ariš) ili u malim okruzima (ili »par pieds d´arbres«) za pinus montana. Sijeku se vrsti u starosti od 150—200 god. Lijepih ariševih šuma ima u južnom dijelu francuskih Alpa. Najbolje šume »pin a crochets« (koje daju i piljenu građu) nalaze se u istočnom dijelu Pireneja. One daju godišnji Drihod od 3 ms po ha. 69 |