DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 23     <-- 23 -->        PDF

stabala, dakle sječe na sasvim malenim površinama, gdje uopće nije potrebno
ni saditi ni sijati.


U Švedskoj se upotrebljava gotovo isključivo prirodno pošumljenje.
Produktivna šumska površina Švedske iznosi 23 mil. ha. Gospodari se
. ophodnji od cea 70—160 godina. Najniže su ophodnje na najboljim
tlima južne Švedske, a najviše na lošim tlima u sjevernim dijelovima
zemlje. Ako se računa sa prosječnom ophodnjom od 110 godina, onda
teorijska godišnja površina, koja se ima pomladiti, iznosi 0,91% od čitave
šumske produktivne površine. To iznosi oko 207.600 ha godišnje.
Od toga se ako 80%´ pomlađuje prirodnim putem, a samo 20% umjetno.
(Vidi E. Wibeck: Die forstliche Saatgutsversorgung Schwedens und
einschlägige Probleme. Rasprava sa internacionalnog kongresa Zavoda
za šum. istraživanja. Stockholm 1930).


Godišnje se upotrebljava za šumske kulture oko 30.000 kg sjemena.
Od toga nešto preko polovice, tj. 53%, čini sjeme bora (Pinus silvestris).
Kako se u Švedskoj računa, da se po hl trušenih češera prosječno dobije
oko 0,5—0,6 kg čistog sjemena, znači, da čitava godišnja potreba za
sjeme umjetnog pošumljivanja iznosi oko 50—60.000 hl češera. Sjeme se
dobiva u 45 trušnica, koje su razdijeljene po čitavoj zemlji.


Problem nabave i sabiranja češera, te dobivanja dobrog sjemena
nije tako jednostavan, kako na prvi pogled izgleda. Pojam; uroda s j em
e n a i uroda češer a nisu u Švedskoj identični. Može biti urod češera
velik, a urod sjemena ipak neznatan ili gotovo nikakav. To vrijedi
napose za najsjevernije dijelove zemlje. Niska temperatura ne dozvoljava
da sjeme sazrije, pa ga ima mnogo jalovog, ako i bude dobar urod
češera. Za urod sjemena potrebna je napose kod bora izvjesna minimalna
temperatura kroz ljetne mjesece. Zavod za šumarska istraživanja
(E. Wibeck) istražio je to pitanje i konstatovao, da se u onim krajevima,
koji imaju prosječnu temperaturu kroz 4 ljetna mjeseca od najmanje
11,5 C, može kod uroda češera računati sjemenom, kojeg klijavost
prelazi 50%. Gotovo polovica Švedske leži prosječno izvan te izoterme.
Vidimo, kako pitanje sjemena igra vrlo važnu ulogu u švedskom šumarstvu.
Nije dakle čudo, da švedski istraživači to pitanje istražuju i posvećuju
mu naročitu pažnju. Međutim, izoterme kroz ljetne mjesece znatno
variraju po položaju u pojedinim godinama. Tako na pr. u god. 1928.
gotovo čitava Švedska nije bila unutar ljetne izoterme od 11,5 C, već je
bila u hladnijoj zoni, dok je god. 1925. gotovo sve područje šuma bilo.u
zoni toplijoj od prosječno 11,5 C kroz 4 ljetna mjeseca.


Znamo, da je urod sjemena ovisan o više faktora. Ovisan je o unutarnjem
periodicitetu, koji je obično za pojedine vrsti karakterističan,
ali je u mnogome ovisan baš o temperaturi kroz ljetne mjesece. Ali nije
dovoljna samo temperatura baš u onoj godini, u kojoj sjeme zrije, već je
potrebno, da i prethodne godine imaju dovoljnu temperaturu, kako bi se
češeri i sjeme mogli začeti. Kod smreke je urod češera više ovisan o
unutarnjem periodicitetu same vrsti drveta, dok je kod bora više ovisan


o temperaturi. Kod bora je potrebna izvjesna minimalna temperatura
kroz ljeta od 2—3 uzastopne godine. U jednoj se godini začnu češeri, u
drugoj godini zriju. Uglavnom ipak sva južna, srednja i velik dio sjeverne
Švedske imaju dovoljno sjemena i bora i smreke. Imaju ga uvijek
toliko, da prirodna pošumljenja dobro uspijevaju, a i za kulture se sakuplja
i trusi sjeme. Teškoća je u krajnjem sjeveru zemlje, odnosno na
157