DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Na silikatnom zemljištu nalazimo veoma gustu grmoliku vegetaciju
(ericaceae najviše), koju zovemo »makijom« (»Maquis«). Makija dolazi
ili sama (t. j . na zemljištu, koje je posve lišeno šumskog drveća) ili u
obliku donje etaže tipične mediteranske šume, sastavljene iz hrasta plutnjaka
(u toplijoj zoni) ili iz primorskog bora (hladnija mediteranska zona).
U ostalom nema oštre granice između ta dva područja, Nalazimo čak
veoma često te dvije vrsti (quercus suber i pinus maritima) u mješovitim
sastojinama. Gore u planinama nalazimo opet quercus pubescens ili pak
kesten (često umjetno uveden).


Crni bor (pinus Laricio Cors.) čini na Korzici prostrane šume između
gornje granice rasprostranjenja primorskog bora i donje granice
bukve.


Takav je u glavnom sastav mediteranskih šuma, koje se većinom
nalaze na brežuljcima, jer su ravnice zauzete vinovom lozom i žitaricama.
Ima i drugih vrsta drveća, ali te nisu tako raširene. To su na pr.: čempres,
pinjol, ostrya, juniperus oxycedrus i juniperus phoenicea. Maslinu
i dud ne spominjem, jer ne spadaju u našu struku.


Možda će vas začuditi okolnost, da alepski bor i česmiku smatramo
vrstama, koje zahtijevaju vapneno tlo. Međutim to stoji. U Francuskoj
obje vrsti rastu samo na takovim tlima.


Najveće površine (više od 300.0001 ha) zapremaju šume quercus
ilex-a. Žalosne su to šume, slabog uzrasta, prorijeđene. Rasprostiru se u
nadmorskoj visini od 300 do 800 m. Drvo, pošto je odviše tvrdo, upotrebljuje
se veoma malo u građevne svrhe. Oblik gospodarenja je niska
šuma sa ophodnjom od 15—30 godina i sa ostavljanjem (na pojedinim
panjevima) 2 do 3 izbrojaka, koji bi trebali dočekati slijedeću ophodnju,
ako ih ne uništi vjetar ili napad coroebus bifasciatus-a.


U česmikovim šumama, koje su namijenjene proizvodnij kore za
tanin, praktikuje se često kod privatnika jedan poseban, malo neobičan
način eksploatacije. Ta se metoda zove »saut de piquet« i sastoji se u
ovom: mjesto da se izbojci sijeku pri zemlji (pri korijenu), sijeku se 15
do 20 cm nad zemljom; panjići se zatim izudaraju postrance sjekirom
sve dotle, dok se konačno i rukom mogu istrgati. Od samog panja na taj
način ne ostaje ništa, ali odmah potjeraju izbojci iz korijena i šuma se
tako održaje dalje. Ovaj je čudan način opravdan time, što se kora sa
najdonjeg dijela debla smatra najboljom za tanin. Paša i požarevi ne
štede česmikove šume. Njihov je produktivitet minimalan (V2—2 m3 ili
5—20 frc).


Odmah iza česmike dolazi quercus pubescens, koji raste u različnim
nadmorskim visinama i prelazi daleko izvan užih granica mediteranske
zone. Nađemo ga i u dolini Saône i na vapnenim bregovima Centralnog
Masiva. Raste sporo. Drvo mu se slabo troši za građevne svrhe (suviše
je kruto) i zato se goji samo u niskim šumama (sa ili bez pričuvaka). Ophodnja
je 20 do 35 g. Katkad su primiješani javorovi ili koji sorbus. Šuma
guljača te vrsti hrasta gotovo i nema. Sastojine su većinom znatno prorijeđene,
ali znaju ipak biti mnogo gušće nego kod prije spomenute vrsti,
pa su prema tome i relativno unosnije.


Quercus suber zaprema površinu od cea 120.000 ha i ide do 50!)
do 600 m. nadmorske visine. Šume su rijetke i često trpe od požareva.
što nije čudo u tim krajevima, gdje vlada mistral i suha vegetacija makije.
Ali s druge strane igra makija i pozitivnu ulogu: čuva svježinu tla


139