DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Nakon opisa položaja šume, posjedovnih odnosa, oro- i hidrografskih okolnosti,
klimatskih i geoloških prilika, te sastava tla bavi se pisac opširnije opisom vegetacije
ondješnjih šuma.


Većinu majdanskih šuma sačinjavaju mješovite sastojine jele, bukve i smreke.
Važno je, međutim, istaknuti, da po gorskim visovima i bilima raste uglavnom bukv a
i to u čistim ili gotovo čistim sastojinama. Tek pojedinačno dolaze ovdje s njom u primjesi
smreka i jela. Doline i jarci obrašteni su uglavnom čistim smrckovi m sastojinama.
Kamene gorske glavice prekrile su također čistom smrekom. U dolinama
i jarcima istisla je dakle smreka ostale vrste, a po bregovima dominira bukva.


Autor nastoji da objasni ovakav obrnut smještaj drveća. Kako su spomenute
šume uzrasle posve bez utjecaja čovjeka, to mora da postoje zaista neki prirodni razlozi,
koji uvjetuju gore spomenut obratan smještaj. Pridolazak bukve u višim regionama
nastoji ipisac opravdati na razne načine. Navada pri tom mišljenje nadšumara
Damma, dobrog poznavaoca karpatskih prašuma, koji tumači pridolazak bukve u višim
položajima na slijedeći način. Tlo gorskih bila općenito je dublje nego tlo strmih padina,
pa zbog toga ona bolje prijaju bukvi- Bukva je sa svojim korijenjem otpornija na
udarce vjetra nego smreka i jela. Pored toga klima je za bukvu u onome kraju, općenito
uzeto, dosta hladna. Bukva prema tome traži toplije položaje. Kako je insolacija
na vrhuncima veća, to su oni svakako i topliji nego doline i jaruge. Pisac međutim
navada, da ovi razlozi nisu u ovom pitanju dostatni. Osim gornijh navoda igra svakako
važnu ulogu i okolnost, da su pupovi bukve otporniji na zimu nego nezaštićene
jelove iglice. K tome bukva se lakše oporavlja od kasnih mrazova nego jela. Svi međutim
spomenuti navodi ne pružaju pravog razloga, zašto bukva po višim, položajima
istiskuje jelu i smreku.


Pridolazak smreke u dolinama i jarcima dade se međutim lakše rastumačiti. Interesantni
su navodi autora, po kojima on tumači, zašto je smreka u dolinama i jarugama
ostala dominantna. Tamošnji jarci i doline dosta su vlažni, a naročito po podnožjima.
Smreku u ovakvim dolinama prati i to pojedinačno gorski javor, pa jela,
bukva, gorski brijest i jasen. Sklop sastojine većinom je isprekidan, a to ima za posljedicu
jako zakorovljenje tla. Naravno, da je u takovim prilikama pomlađivanje vrlo
oteščano. Smreka je međutim u ovom pogledu pokazala baš na ovim mjestima izrazitu
prednost pred ostalim vrstama drveća. Pokazalo se naime, da ona posjeduje sposobnost
da se lako diže na uginulim i natrulim palim stablima (Cadaververjüngung).
To svojstvo ne posjeduje jela, a još manje bukva.


Svoja istraživanja o formaciji sastojina s obzirom na vrst drva ,izgled sklopa,
uzrast stabala, razdiobu stabala po površini, stanju pomlatka itd. obavio je autor na
prikladnim pokusnim plohama. Pokusne plohe uzimao je uglavnom uvijek jednake, i to
20 X ÎOO1 m = 0,2 ha. One su bile razdijeljene u veće kvadrate 20 X 20 m, a ovi
opet u manje kvadrate 5 X 5 m- Mjerenja i opažanja vršena su po pojedinim kvadratima.
Pisac donosi u knjizi opise takovih 6 pokusnih ploha sa dobivenim podacima.


U daljnjem bavi se autor ispitavanjem starosti stabala na pojedinim pokusnim
plohama. Posebnim grafikonima i tabelama prikazuje pisac, u kom odnosu stoji broj
stabala spram starosti sastojine i to zasebno za svaku vrst drveća. Prema dobivenim
rezultatima razabire se, da je kretanje broja stabala kod pojedinih pokusnih ploha
dosta raznolično. . ,


Sastav sastojine prikazao je autor uglavnom s obzirom na visinske i debljinske
stepene. Da bi se mogla dobiti slika o sastavu sastojine u vertikalnom pogledu, razdijeljena
su stabla na pokusnim plohama u visinske stepene od 5—5 m i provedeno
je izbrajanje svih stabala. Iz dobivenih mjerenja sastavljene su tabele i grafikoni, u
kojima je predočeno, u kom srazmjeru stoji broj stabala kod pojedinog visinskog ste


189