DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 59 <-- 59 --> PDF |
većim blagdanima organizuje popularizacija po dnevnim listovima. Kako rekosmo, ostalim strukama je u tom smjeru mnogo laglje. One već imadu svoje stalne borce, stalne svoje stručnjake-žurnaliste, koji gotovo da se bave jedino propagandom svoje struke u štampi. Za žurnalističku propagandu struke od potrebe je ne samo dobro poznavanje struke, već i izvjestan stepen žurnalističkog talenta. Zurnalizam je danas postao takodjer kao nekom umjetnošću, za koju nije samo dovoljno da se uči, već je potreban i prirodjeni talenat. Svaki novinski članak, pisan po dobrom žurnalisti, ima svoju temeljnu ideju, svoj uvod u tu misao i svoj završetak, ima svoj zaseban lagodan stil i harmoniju. Promotrimo li naše stručne i polustručne časopise, morati ćemo da priznamo, da naša struka imade nekoliko odličnih žurnalističkih talenata. Nažalost ti talenti ne troše svoje sile na propagandu šumarstva u nestručnoj javnosti. Medjutim, kako postoji kriza u zaposlenju stručnjaka u raznim strukama pa i kod nas u šumarstvu, uvjereni smo, da će se .prije ili kasnije u krilu šumarstva stvoriti zasebni stručnjaci, koji će da predju ne samo povremenom žurnalizmu i propagandi šumarstva u; dnevnoj štampi, već i stalnom žurnalističko-šumarskom radu oko popularizovanja zelene struke. Od vremena do vremena čitamo u dnevnim listovima popularne članke iz pera naših ponajboljih stručnjaka. Ali i;pak, ti povremeni članci još uvijek nisu dovoljni, da za struku predobe razumijevanje i simpatije desetaka, pa i stotina hiljada ljudi, koji čitaju dnevne listove. Za primarni sloj naroda, za našeg seljaka , napose onog, koji živi dalje od varoši, neće niti propaganda u dnevnoj štampi, a ni popularizovanje šumarstva putem radija i knjiga da ima većili efekata i koristi. Seljak još kod nas nije pretplaćen na dnevne novine i nema instalirane skupe naprave za bežična primanja. Prema njemu dakle popularizacija mora da kreće drugim pravcem. Očito poradi toga, zaključilo je Ministarstvo saobraćaja, da se organizuje p okret na poljoprivredna izložba i škola, koja bi bila smještena u zasebno preudešenom vozu. Kretala bi od stanice na stanicu kroz čitavu državu. Na svakoj, pa i najmanjoj, stanici bi se zadržala. Izložbu bi pratili stručnjaci. Izloženi predmeti bi instruktivno pokazali seljacima ono što valja i ono što nevalja. Iz bliza i daleka dolazili bi seljaci u ekskurzijama i grupama, da vide izložbu. Stručnjaci bi ih podučavali. Izložba bi morala da vodi kod svog kretanja računa i o mjestima, gdje se narod već i inače sakuplja na sajmove i slično, morala bi u vrijeme sajmova da posjeti ta mjesta, kako bi ju što veći broj naroda mogao da vidi. Ministarstvo saobraćaja votiralo je kredit. Dalo je preudesiti zasebnu kompoziciju od 23 vagona. Stavilo je u dužnost Ministarstvu poljoprivrede kao stručnom Ministarstvu radove oko organizacije. Potonje je medju ostalim dodijelilo i jedan izložbeni vagon Ministarstvu šuma za propagandu šumarstva. Ministarstvo šuma pozvalo je i Jugoslavensko šumarsko udruženje na saradnju sa predlogom, da ovo izloži predmete iz Šumarskog muzeja. Nažalost je naše Udruženje dobilo tek kasno poziv za saradnju. Izložba je trebala da krene sredinom januara 1932. god., dok J. Š. U. dobiva poziv tek u mjesecu decembru 1931. Na svojoj sjednici dne 13. decembra 1931. zaključuje, da nemože sudjelovati predmetima iz društvenog muzeja. Muzej predstavlja kao zbirka oveću vrijednost. Lahko je zamisliti, šta bi se desilo iz sviju muzejski predmeta za vrijeme od dvije godine, koje je vrijeme predvidjeno, da izložba obidje Jugoslaviju. Usprkos sveg opreza, uvjereni smo, da bi ostao nakon dvije godine tek možda koji kilogram krhotina stakla, sadre i drveta. Pa i čemu izlagati sve te zbirke muzeja na izložbi, koja treba u iprvom redu da bude namijenjena selu i seljaku. Šta će seljaku u gorskom kraju zbirke hrastova, šta će mu i zbirke raznih vrsti drveća. On svoje domaće vrsti vrlo dobro pozna, a druge mu ne trebaju. Šta će zbirke sjemenja, grafikoni itd. 193 |