DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 6 <-- 6 --> PDF |
; olakšava razvoj pomlatka. Izbojna snaga panjeva dovoljna je za održavanje vrsti. Sa stabala, kad postignu opseg od 50 do 60 cm, skida se prvi grubi sloj pluta (liege mâle); zatim se svakih 8 do 10 godina bere fino pluto (liege femelle), koje u tom razdoblju obično naraste do 25 mm u debljinu. Neka vrst »prebirnog gospodarenja« praktikuje se i u takvim šumama. Naime svake se treće godine skida kora sad s jednih, sad s drugih stabala, tako da na istoj parceli ima stabala sa ...^. tri, šest i devet godina starom (ova se potonja iskorišćuje). Ako je pluto starije od 5 godina, stabla su manje izvržena opasnosti od požara. Zato kod navedenog sistema eksploatacije u šumi uvijek ima stabala otpornih protiv vatre. Da pluto bude dobrog kvaliteta, ne smije se skidati kora više od 5 puta sa istog stabla. Šumoposjednici se skoro nikad ne pridržavaju tog pravila i zato je pluto često prilično loše. Jedan ha producira godišnje jedan metrički cent pluta. Vidimo dakle, da su te šume dosta rentabilne. Kesten se goji u niskim šumama sa ophodnjom od 20—25 godina. Vrše se i prorede, koje snabdijevaju okolni svijet obručevima i vinogradskim koljem. Kestenova panjača u dobi od 25 godina može dati i materijal za dužice. Prihod kestenovih šuma je odličan. Od četinjača imamo pinus haleppensis i pinus maritima. Na Korzici, kao što smo spomenuli, dolazi pinus Laricio var. Cors. Pinus haleppensis pokriva kod nas oko sto hiljada ha na kamenitoj, vrućoj stojbini blizu mora, do nadmorske visine od cea 600 m. IJ mladosti raste veoma brzo, a kasnije sporo, tako da se ophodnja od 60—70 godina smatra najpogodnijom. To odgovara prsnom promjeru od 30—35 cm. Alepski se bor upotrebljava za radničko drvo, za sanduke i za grubu bačvariju. U šumama alepskog bora ima često i zimzelenog hrašća (qu. eoceifera, qu. ilex). Šume često gore. Starija su stabla otpornija protiv vatre i često se zato ostavljaju na površini obrasloj mladom šumom. Premda ta vrst bora daje smolu u dovoljnoj količini i prilično visokog kvaliteta, ipak ne iskorišćavamo te šume za smolarenje. Razlog leži u teškoći rada na tom nevjerojatno lošem terenu. Osim toga smolarenje znatno smanjuje tehničku vrijednost trupaca, te se samo izuzetno praktikuje za vrijeme visoke konjunkture smole. Primorskog bora imamo više na Korzici nego u samoj Francuskoj. Mediteranska rasa razlikuje se dosta od landske. Doseže nadmorske visine od 1000 m i tvori odlične sastojine ... ako ih vatra poštedi. Upotreba je ista kao kod prije spomenute vrsti. Korzikanski bor zaprema površinu od cea 40—50.000 ha na kamenitom, silikatnom zemljištu otoka počev od 900 m nadmorske visine, pa sve do 1700 m, u kojoj visini ustupa mjesto bukvi i jeli. Drvo nije loše, ali ima mianu, da mu je bijelj preširoka. Moramo imati stabla prsnog promjera od najmanje 80 cm. U neuređenim i nenjegovanim šumama Korzike stabla postizavaju tu debljinu tek u starosti od 300 godina. Sada se doduše pridržavamo sječne dobi od cea 200 godina. To su karakteristike naših mediteranskih šuma u samoj Francuskoj. Kao što sam rekao, sastojine plutnjaka, kestena i alepskoj bora igraju izvjesnu ulogu u nacijonalnoj ekonomiji zemlje. Ali šuma česmike i hrasta medunca pretstavljaju mrtvi kapital i zaista je postao aktuelnim problem pošumljivanja tih površina drugom, rentabilnijom četinjastom vrsti. Na žalost naša domaća flora ne može nam u tom pogledu pomoći, jer u hlad 140 |