DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Druga je stvar bila kod izložbe 1930- god. u Ljubljani. Bila je to stabilna izložba na većem prostoru i namijenjena u prvom redu Dravskoj banovini. U Dravskoj banovini ima narod već mnogo razvijenije shvatanje za šumu i pozitivno šumarstvo nego u drugim krajevima naše otadžbine. Moglo se dakle da ide više u detalj. Kod pokretne izložbe u vagonima to ne bi bilo moguće zbog skučenog prostora. Osim toga je J. Š. U. kod izložbe u Ljubljani moglo da organizuje sa najvećom pažnjom radove oko otpreme predmeta iz društvenog muzeja na izložbu tj. iz Zagreba u Ljubljanu. Osobito se kod toga požrtvovno trudio na zamolbu društva g. asistent na šum. fakultetu u Zagrebu Ing. M. Anić. Pod njegovim ličnim nadzorom i uz njegovu direktnu pomoć sprema stalan čovjek sve muzejske predmete, pakuje oprezno u sanduke, smješta u zasebne vagone za otpremu, prati ih u Ljubljanu, tamo opet sve sam raspakuje i smješta na izložbi. Jednako se radi kod povratka muzejskih predmeta iz Ljubljane u Zagreb. J. Š. U. vodi svoj muzej u inventaru tpod vrijednošću cea 400.00O dinara. Morala se dakle da preuzme odgovornost za tako velike vrijednosti. Gosp. Ing. Anić uložio je mnogo volje i truda prilikom izložbe u Ljubljani. Smatramo za potrebno da to ovdje istaknemo, jer se nažalost propustilo, da se to učini prigodom same izložbe i da se gosp. Ing. Aniću dade priznanje i zahvala. Prelazimo na predmet pokretn e izložbe. Neki članovi Udruženja predložili su, da J. Š. U. odbije svaku saradnju kod potonje. Jedan vagon od 23 vagona da je premalen prostor za šumarstvo, kad šume zauzimlju gotovo treći dio države. Navadjali su, da znači omalovažavati šumarstvo, ako mu je dodijeljen samo jedan vagon. J. Š. U. iako pozvato tek kasno na saradnju, prihvaća se poziva. Uvidja vanrednu važnost, što ju po popularizovanje šumarstva ima fakat, da se organizuje pokretna izložba. Uprava smatra svojom dužnošću, da radi za izložbu. Zaključuje doduše, da se zbog opasnosti od uništavanja ne izlažu predmeti iz muzeja, ali zaključuje takodjer, da se spremi niz popularnih tabli — plakata, koji bi što jednostavnije i instruktivnije prikazali važnost šumarstva i izrekli seljaku prve riječi šumarske propagande. Uprava votira u tu svrhu srazmjerno malu svotu, koja je ostala od iznosa, šta ga je Udruženje namijenilo Sumarsko-lovačkoj izložbi u Ljubljani. Ministarstvo šuma u svome pozivu javilo je Udruženje, da ono nažalost nema kredita koje bi za spremanje izložbe stavilo Udruženju na raspolaganje. Udruženje ne gubi vremena. Upravlja raspis na preko 50 članova, da hitno jave tajništvu ideje za popularne table. Lozinka je: skroz jednostavno, instruktivno, živim bojama, gotovo primitivno prikazati narodu važnost šuma i šumarstva. Udruženje izradjuje skice, šalje ih Odboru izložbe. Traži od Odbora potporu svoga nastojanja, traži bar još jedan vagon za šumarstvo. Usprkos kratkog vremena u mnogom uspijeva. Odbor izložbe razmatra ideje Udruženja, prihvaća ih sa zahvalom, dodijeljuje šumarstvu još jedan vagon na izložbi usprkos traženja drugih struka i stručnjaka, da se ostavi njima taj vagon. Odbor votira Udruženju potporu od 5.000 dinara. Zelja .. je da ovdje ukratko prikazem rad oko stvaranja ideja za popularne slike te rad oko njihove izrade. Nažalost se moralo da radi srazmjerno brzo, pa mnogo štošta nije ispalo onako, kako bi trebalo. Prva misao bila je u slijedećem. Treba seljaku reći: »Čovječe, nemoj da uništavaš šumu, ta ona je nama svima toliko potrebna!« Medjutim, naš seljak je veoma skeptičan. Kad mu gospodin nešto priča, on razmišlja: »šta ovaj priča, neka dodje đa samnom ore i kopa; niti to neće da umije!« Kako se ovakove misli ne bi porodile kod seljaka, došlo se do zaključka, da se apel, kako se šume treba da čuvaju i gaje, ne stavi u usta šumara, već u usta same šume. Tako je nastala slika br. 1. Šuma sama, više manje poetskim riječima apeluje na čovjeka i moli ga, da ju ne uništava. Na plakatu je narisana šuma. Ispod slike stoji natpis: 194 |