DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 26     <-- 26 -->        PDF

A sada da vidimo za moj »verbalni« prevod reci »das Weiserprozent
« pri čemu nisam »uvažio smisao i njezino pravo značenje«. Ako bi
se ova tvrdnja primila kao tačna, onda izlazi da ni Nemci nisu uvažili
smisao i značenje samoga pojma kada su ga podveli pod reč »das Weiserprozent
«. Po g. N. trebalo bi da su oni uzeli, odnosno skovali, izraz
»das Reiferprozent«. Međutim to oni nisu učinili, što nije sigurno bez
jakih razloga. Izgleda mi, da su oni smatrali da »zrelost« nije dobar izraz
i da ne odgovara pravom smislu i upotrebi toga postotka t. j . da nam
pokaže sastojinu odnosno da nas uputi koju sastojinu možemo, treba ili
moramo da sečemo s pogledom na njen finansiski efekat. Nemci imaju


. dve reci zeigen i weisen. Mi te obe reci prevodimo sa »pokazati«, ali
one ipak imaju drugo značenje. Reci weisen odgovara imenica die Weise
i znači u stvari pokazati način kojim će nešto da se uradi, ili treba da
se uradi, znači dalje uputiti. Prema tome ne izgleda mi da sam ja verbalno
preveo. AH u isto vreme čini mi se, da je i stari izraz »uputnik«,
koji pominje g. N., bolje odgovarao pojmu, nego »postotak zrelosti«.


Primer sa putem, koji je naveo g. N., ne izgleda mi uspeo nikako,
pa čak ni kao ironija. Pokazati se može štošta, a ne samo put. Zar se
ne može reći sasvim lepo i ispravno : G. N. hoće da pokaže šta je pravilna
terminologija? Zar se ne čuje često izraz »pokazaću ja njemu« u smislu
pretnje, ili »pokaži mi, pa ću uraditi« u smislu reci učiti i naučiti i t. d.?
COno što g. N. u primedbi kaže za »pokazivač« na raskršćima radi pokazivanja
pravca ili pravaca puteva možda neće biti tačno, bar ne za
dobar deo našega naroda. Ja sam na mnogo mesta za to čuo reč »putokaz
«. Ova reč postoji u upotrebi, i ako joj se može činiti prigovor).


Kod reci »turnus«, označava g. Nenadić upotrebljavanje reci »obrt«
za tai izraz kao krivo i besmisleno. G. N. predlaže izraz »ophodnja« i
za to date obrazloženje kojim bi hteo da dokaže da upotreba toga izraza
nije ni kriva ni besmislena. Ali upravo svojim obrazlaganjem uverio me
je. da tai izraz ne odgovara onome što bi trebalo da predstavi. Ali još
i nešto drugo. Izgleda mi, da bi bilo potrebno raspraviti i o samom pojmu
turnusa, jer mi se čini da se ne slažemo u samoj bitnosti pojma. Šta g. N.
u stvari shvata pod rečju »ophodnja« ne mogu da znam, jer iz definicije
koju je dao ne mogu to da razaberem. Ona se veoma mnogo kosi sa
stvarnošću. G. N. kaže: »Rečju ophodnja označuje se duljina vremena,
u kom se kod trajnog godišnjeg gospodarenja sve sastojine jedne gospodarstvene
jedinice poseku i seča se u tom vremenu na istom mestu ponovi.
Iz te definicije izlazi, da je to vreme vrlo dugačko, te ono u stvari
iznosi jedan vek«. U prvi mah sam pomislio da je ovaj rok od jednog
veka neka greška, ali sam posle na str. 10 video da g. N. opet isto ponavlja.
Prvo, iz prve rečenice definicije nikako ne izlazi da to vreme
mora biti vrlo dugačko. A drugo, vreme od jednog veka nije nikako bitno
za ophodnju. Ovakvi navodi su netačni, te mogu stvoriti i zabunu, tim
više što dolaze od g. N. kao profesora za uređenje šuma. To je vreme
vrlo različito i može biti od nekoliko godina -do znatno iznad jednog
veka. U svima niskim i mnogim visokim šumama ono je ispod jednog
veka. G. N. je i u mome članku o uređenju lisničkih šuma mogao videti
da ophodnja može biti vrlo kratka.


Uzimam slobodu da zapitam g. N. kakva bi bila definicija ophodnje
kod gazdovanja koje mije strogo trajno, jer se iz izlaganja g. N. vidi, da
on misli na strogu potrajnost. Kakva bi dakle bila ta definicija u gospo


2U