DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 37     <-- 37 -->        PDF

svoje strane doprinesem nešto rešenju tog toliko važnog stručnog
pitanja — šumarske terminologije.


U svom članku g. P. na dugo i široko obrazlaže s filološke strane, i
to na svoj zaseban način, značenje svih onih stručnih termina, koje sam
u svom članku spomenuo, te ih sve od reda zabacuje kao nešto, što ne
vredi i što je neupotrebljivo. Svojim izrazima, za koje g. P. tvrdi, da su
bolji odnosno da bolje odgovaraju smislu, a koje g. P. označava kao jače
i slabije, pružio je utisak jedne filološke šume, isprepletene s mnogim
stramputicama i bez određenog ravnog puta. Po tim stramputicama,
koje idu s brda i dola, niti mogu niti želim da pratim g. P., jer bi to značio
posve uzaludan — Sizifov — posao. Radije to prepuštam sudu čitalaca
Šumarskog lista, koji neka presude ispravnost pojedinih stručnih izraza,
navedenih u mojem članku i u članku g. P.


U svom opširnom razlaganju g. P. nije ni za jedan stručni izraz,
koji je naveden u mojem članku, našao da je dobar, makar da ti izrazi
postoje kroz više decenija u stručnom šumarskom životu zapadnog dela
naše države, a i pored toga, što sam ih posvema dokumentovao navodima
iz Broz-Ivekovićeva Rječnika hrvatskog jezika (1901.). Zbog toga,
što g. P. naročito ističe Vukov Rečnik (1898.), valja istaći, da je BrozIvekovićev
Rječnik u stvari Vukov Rečnik, komu su Broz i Iveković dodali
još 10.000 reci. Stručne izraze u svojem članku temeljito sam, kako
rekoh, dokumentovao, i to sa recima i rečenicama, koje živu u istočnom
i zapadnom delu naše države, odnosno u krajevima, u kojima obitavaju
i Srbi i Hrvati. Ako dakle g. P. neće da priznaje ispravnost stručnih izraza,
koji se rabe u zapadnom delu države, to je logično prema tome
mogao svoja filološka razmatranja jednako završiti konstatacijom, da
Srbi i Hrvati možda i ne govore istim jezikom..


U svom članku zamera mi g. P. između ostalog dve stvari, na koje
se jedino želim ovde osvrnuti. Jedna se od tih zamerka odnosi na to, što
sam u svom članku izneo, da njegov izraz »procent pokazivač« nije dobar,
već da je bolji davno prečišćen izraz »postotak zrelosti«.
Druga se zamerka odnosi na tumačenje ispravnog značenja obrast a
sastojine.


Q. P. našao se pogođenim, što sam rekao, da je on prekrstm vrlo
dobar izraz »postotak zrelosti« u »procenat pokazivač«, te pri tom navodi
sledeće: »Da se nešto prekrsti, treba da bude već ranije kršteno.
Kad, gde, kako i ko je to izvršio, što bi bilo obavezno?« str. 243). Na to
odgovaram g. P., da su davno prije uvaženi naši profesori šumarstva
pok. I. Partaš i pok. Fr. Kesterčanek učili generacije šumara, kako valja
šume prema zasadama šumarske nauke uzgajati, a zaslužni praktičari
kao Andrija Borošić, Josip Kozarac, Pavle Barišić, Stevan Petrović i
drugi pokojnici, kao i mnogi odlični živući šumarski stručnjaci nisu po
svom položaju laka srca dozvoljavati da se šume brzo i bez računskog
ispitivanja njihove zrelosti seku. Svi su ti navedeni stručnjaci prihvatili,
da se stari izraz »uputnik« (koji je prema mišljenju g. P. bolji od izraza
»postotak zrelosti«) promeni u izraz »postotak zrelosti«, budući da taj
izraz sasma dobro pdgovara smislu i značenju pojma, koji pretstavlja.
Stručnu sposobnost gore spomenutih lica najbolje dokazuju mnogobrojne
odlične šume, koje su njihovim nastojanjem podignute odnosno uzgojene
u krajevima, gde su živeli i radili. Narod — gledajući decenijima rad
tih stručnjaka — lako je mogao doći do zaključka, što znači, da je šuma
255