DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 42     <-- 42 -->        PDF

nepravilnost ide često tako daleko, da se debla velikog broja stabala na vrhu završuju


deformiranom krošnjom od nekoliko grana, pa imaju više izgled smrekovih nego hra


stovih stabala sa pravilno razvijenom´ krošnjom.« (Strana 3). Zatim dalje: »Najposle


valja istaći i to, da su stabla prosječno među sobom vrlo blizu, t. j . tek po par metara


jedno od drugog udaljena, i da nije postojala samo borba medu krošnjama za svijetlo,


nego da je jednako postojala borba između žilja i korijenja, koje se međusobno plete


i prepliće.« (Strana 4).


Ukazujući zatim na preteranu gustinu sastojine i na velik broj stabala po hek


taru, veli: »Taj veliki broj stabala ja«no pokazuje, da je na potpuno obrasloj površini


(gdje se ne uzima obzir na jarugu i zamočvareni dio) bilo po hektaru od prilike dva


puta više stabala, nego što bi po prihodnim tabelama u toj dobi trebalo da bude.«


Preterana gustina sastojine sa slabim i deformiranim krošnjama umanjila je


njenu otpornost prema parazitskim navalama. »Ta brzina sušenja hrastovih stabala u


kratkom vremenu od nekoliko godina dokazuje, kako je navala uzročnika sušenja na


njihov oslabljeni organizam bila jaka, a njihova otporna snaga veoma slaba, te kako


su ta stabla provodila kroz cio svoj vek ..... tegotan život u vrlo gustom sklopu.«


(Strana 5). Tome je uzrok nedostatak nege i prorede u tim sastojinama. »Šumska


uprava nije u prošlosti šumu Žuticu proređivala i tom važnom uzgojnom faktoru po


klanjala nužnu pažnju. Nije se međutim tome ni čuditi, jer bivša mađarska šumska


uprava nije imala zato razumevanja, a ni patriotskog osjećaja, da se mnogo vrijednim


među prihodima od proreda pomogne materijalno našem seljačkom svijetu.«


Razvrstavajući krune po njihovoj punoći, obliku i površini u četiri razreda, t. j .
*/*i 8/«i 2U, V* normalno razvite krošnje, te izražavajući dobiveni rezultat u procentima
4A — 20%, 3A — 36%, »/« — 29%, V« — 15%). G. Dr. Nenadić podvlači tako
dobivene cifre ovim recima:


»Taj veliki broj stabala sa slabo razvijenom krošnjom, kojih ima blizu polovine
svih stabala u sastojim, najbolje dokazuje, da su u dugoj nesmiljenoj borbi za život
kroz cio svoj vijek mnogo vrijedna stabla prelazila u razred lošijih stabala. To je dokaz,
da su ona izgubila mnogo otporne snage za život i zbog toga bila izvrgnuta jačem
propadanju.« (Str. 7).


Imajući u vidu fiziološku važnost krune g. profesor nastavlja:
»Uz dobro razvitu krošnju imaju svakako stabla i jače razvito korenje. Stabla
snabdevena sa ta dva normalno razvita životna faktora bila bi sigurno otpornija protiv
svih vanjskih napadaja, a posledice sušenja, ne bi u tom slučaju bile tako teške, kao
što u istini jesu.« (Strana 7). Iz analize stabala, te visinskog, debljinskog, plošnog i
gromadnog prirasta vidi se naročito nepravilnost tih prirasta stabala slabe krošnje,


-velike gustine celog predela Mlada Oštra kao i žestoka borba stabala za svjetlost.


U zaključku između ostalog kaže se sledeće:


»U šumarskoj je nauci utvrđeno, da proizvodna snaga zemljišta direktno zavisi


od dobrog i valjanog gospodarenja sa šumama. Ta naime snaga raste i pada prema
tome, da li se šumom dobro gospodari ili ne.« Zatim malo dalje: »Zbog čestih poplava
voda je gotovo svake godine u njima stagnirala, a time su se sve to više pogoršavali
u tlu biološki uslovi za rast sastojine, što je svakako u velikoj mjeri doprinelo slaboj
otpornosti hrastovih stabala protiv mnogih vanjskih štetočina.« — »Tu je invaziju štetočina
potpomagala bivša mađarska šumska uprava svojom nebrigom i nerazumevanjem
koristi valjanog negovanja šuma u pravo doba, kao i puštanjem iz vida prednosti, koje
pruža uzgajanje mješovitih sastojina.« (Strana 13).


U francuskom rezime-u rezultat ove studije još se mnogo reljef ni je ističe: »Te
fotografije kao i rezultati analiza pokazuju vrlo poučno, da nisu samo insekti i gljive
prouzrokovali katastrofu u našim hrasticima, nego i način njihovog uzgoja i eksploatacije,
koji nije odgovarao prirodi hrasta. Pisac dolazi do zaključka, da bi posledice


260