DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 47 <-- 47 --> PDF |
o činovnicima, pa prema tome i rešenja o njihovim; ličnim odnosima ne podleže razmatranju i oceni Glavne Kontrole. Ovim se menja odluka Br. 8719/29. S obzirom na napred izloženo za prelaz ovih službenika u državnu službu važe u svemu odredbe §§ 55, 56, 57, 58, tač. 2. u vezi odredbe § 116 stav. 5. Zakona o činovnicima. 0 prednjoj odluci Glavnoj Kontroli je čast izvestitj Ministarstvo šuma i rudnika radi znanja, s molbom, da se u buduće rešenja oi ličnim odnosima službenika Krajiških imovnih općina ne dostavljaju Glavnoj Kontroli na saglasnost. Iz opšte sednice Glavne Kontrole od 29. januarai 1932. god.« Jugoslovensko šumarsko udruženje prateći budno sve dogođaje, koji zasijecaju u naše šumarstvo., smatra svojom dužnošću, da skrene pažnju Gospodina Ministra na štetne posljedice, koje bi to riješenje imalo po šumarsku struku uopće. Kada bi Glavna Kontrola bila nadležna da donosi odluku o tome, jesu li službenici kod Krajiških imovnih općina državni službenici i kada bi prednje njezino riješenje bilo izvršno, onda bi se učinila ne samo golema nepravda tima službenicima, nego bi se u njihovom odnosu prema državi i prema imovnim općinama stvorilo jedno vrlo kaotičko stanje. Takovo stanje povuklo bi za sobom dolekosežne štetne materijalne posljedice i po te službenike i po imovne općine, a prestiž državnih vlasti mnogo bi trpio i kod naroda i kod službenika. Egzistencija mnogih od spomenutih službenika s kojima je država i bez njihova pitanja i bez pitanja zastupstva i odbora imovnih općina kroz punih 10 godina raspolagala isto onako kao i sa svim drugim državnim službenicima, mogla bi biti dovedena u pitanje. Pojedinoj Imovnoj općini, koje i onako proživljuju kritična vremena, ostale bi na teretu osjetljive prinadležnosti mnogih aktivnih službenika i penzionera, do kojih tereta ne bi bilo došlo, da su zastupstva imovnih općina imala udjela kod kreiranja službeničkih mjestai, a odbori imovnih općina da su imali udjela kod postavljanja, premještanja i unapređenja te penzionisanja službenika. A što je najgorje i kod službenika i kod pravoužitnika, koji sačinjavaju jedan znatan dio našega cjelokupnog naroda, poljuljala bi se vjera u stalnost riješenja najviših državnih vlasti, trpio bi autoritet države. Takav postupak stvara osjećaj pravne nesigurnosti i onda bi i pravoužitnici i službenici sa pravom pitali: zašto je onda izvršeno podržavljenje uprave islužbenika Imovnih općina i doprinesene izvesne žrtve, kada se to podržavljenje sada ukida? Jugoslovensko šumarskoi udruženje slobodno je primijetiti, da je prednje riješenje Glavne Kontrole po njegovom mišljenju nenadležno doneseno i da se protivi izdanim zakonskim propisima, desetgodišnjem vršenju potpune državne uprave kod imovnih općina i odlukama Državnog Saveta po pitanjima službenika kod Imovnih općina. Da bi se posve jasno vidilo´, da su službenici kod imovnih općina državni službenici i da riješenje Glavne Kontrole od 6. februara 1932. broj 3998 stoji u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima, slobodni smo navesti slijedeće činjenice: U čl. 5, stavu drugom, Uredbe od 27. juna 1921., o izmenaima i dopunama Uredbe o ustrojstvu Ministarstva šuma i rudnika od 15. III. 1919. jasno je određeno, da Ministar šuma i rudnika može — ne dirajući u pravo svojine — uzeti u državnu upravu šume Krajiških imovnih općina. A čl. 36. iste Uredbe jasno određuje, da sve osoblje, koje se zateče u javnoj šumarskoj službi nedržavnih ustanova, čije šume država uzme u svoju upravu — u ovom slučaju, osoblje imovnih općina — prelazi u državnu službu. Na osnovu spomenutog člana 5. Uredbe od 27. VI. 1921. Gospodin Ministar šuma i rudnika Naredbom od 4. maja 1922. broj 13.054 uzeo je šume krajiških imovnih općina u državnu upravu i odlučio, da se sve zvanično osoblje, zatečeno u službi imovnih općina prevede u državnu službu sa svim pravima i dužnostima državnog šumarskog osoblja. 265 . |