DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U stavu 4. člana 5. te Naredbe izrično* je propisano, da od časa stupanja na snagu te Naredbe, dakle i prije nego se izvrši prevođenje, Ministar šuma i rudnika raspolaže sa tim osobljem po propisima za državne službenike, a stavom šestim člana 5. Naredbe izrično je određeno, da prestaju važiti član 20. Zakona o imovnim općinama od 15. VI. 1873. i § 8. Zakona od 11. VIII. 1881. koji su se odnosili na postavljanje činovnika imovnih općina. Tim posljednjim stavom eliminisan je dakle svaki uticaj autonomnih organa imovnih općina kod postavljanja, kretanja, unapređivanja i penzionisanja činovnika kod imovnih općina. Kao što se vidi, odredbe Naredbe od 4. V. 1922. broj 13.054, bojim su službenici kod uprave sa šumama imovnih općina postali državni službenici, tako su određeni i jasni, da je ma kakovo drugo tumačenje apsolutno nemogućno. Istom Naredbom propisano je nadalje (51. 5) da se plate i ostale prinadležnosti osoblja kod imovnih općina imaju po propisima za drž. šumarsko osoblje i nadalje isplaćivati direktno iz blagajna imovnih općina, dotle dok se ne ustanovi prinos, koji će imovne općine imati plaćati državi za državnu upravu njihovih šuma, odnosno dok rashod za tu drž. upravu i prinos imovnih općina, u državnu blagajnu ne bude unesen u državni budžet. Pravo, da može upravu i činovnike imovnih općina podržaviti, koje je pravo Ministru šuma i rudnika dala Uredba od 27. VI. 1921. dao je Ministru šuma i rudnika Finansijski Zakon za g. 1924/5. u svome 128. stavu. Iz tih navedenih činjenica jasno je i neosporno, da su šume imovnih općina uzete u državnu upravu i da su službenici, koji vrše tu upravu, državni službenici . Isto je tako jasno i neosporno, da je to podržavljenje uprave i službenika izvršeno posve zakonitim putem. Na tim činjenicama baziraju i sva daljnja riješenja koja je u pitanjima uprave imovnih općina i službenika, koji vrše tu upravu, donosio Ministar šuma i rudnika, Glavna Kontrola i Državni Savet od časa naredbe od 4. V. 1922. pa sve do sada. Ministar šuma i rudnika vršio je kroz punih 10 godina u najpotpunijem opsegu dano mu pravo raspolaganja sa službenicima kod imovnih općina, činovnici kod imovnih općina bili su kroz sve to vrijeme Ukazom postavljani i unapređivani, premještani i penzionisani odnosno1, to je kod nižih grupa vršeno dekretom Ministarstva. Oo. uprave državnih šuma odnosno od političke uprave bivali su šumarski činovnici ukazom odnosno ministarskim dekretom premještani imovnim općinama i obratno, što bi bilo nemogućno´, kada činovnici kod imovnih općina ne bi bili državni činovnici. Zakon o činovnicima od 31. VII. 1923. smatrao je također službenike kod imovnih općina državnim službenicima. To se vidi naročito iz čl. 156 toga zakona, koji nabraja sve nedržavne ustanove, kod kojih se u službi provedeno vrijeme priznaje kao vrijeme državne službe, kada službenik od tih ustanova prijeđe u državnu službu. Zakon dakle smatra službu kod tih ustanova nedržavnom, što je sasvim i pravedno. Među tim usta novama nigdje se ne spominju imovne općine, pa je iz toga jasno, da je Zakon o činov nicima od 31. VII. 1923. smatrao službu kod im. općina državnom. Da su i sve nadležne državne vlasti smatrale službenike kod imovnih općina dr žavnim službenicima i da zakon o činovnicima od 31. VII. 1923. i za njih važi nesumnjiv je dokaz i to, što su činovnici kod imovnih općina po tome zakonu razvrstani isto onako, kao i ostali državni činovnici, što je to razvrstanje dostavljeno Glavnoj Kontroli na saglasnost, što se ona sa razvrstanjem ili saglašavala ili protiv razvrstanja podnosila tužbu Državnom Savetu i najzad što je Državni Savet na osnovu toga izakona donosio riješenje bilo po tužbi Glavne Kontrole bilo po tužbi razvrstanog činovnika. Kako je zakon o činovnicima od 31. VII. 1923. bio na snazi, dakle kroz punih 8 godina, Ministarstvo šuma i rudnika slalo je Ukaze o postavljanju i unapređenju činov nika kod imovnih općina na saglasnost Glavnoj Kontroli, koja se za Ukazom ili sagla šavala ili podnosila tužbu Državnom Savetu, a Državni Savet na osnovu toga zakona 266 |