DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 5 <-- 5 --> PDF |
sijao primorski bor i hrast lužnjak. Uspjeh hrasta bio je prilično slab, ali je primorski bor pokazao tolik uspjeh, da je vlada odlučila usvojiti nastojanja Chambrelent-ova. Zakon od g. 1857. obvezao je općine, da privedu kulturi sva neplodna zemljišta. Općine su smjesta pristupile radovima ne zahtijevajući od države subvencije, koje su bile predviđene. Od cijele površine (u 2 départ.) od 290.000 ha bilo je prodano 189.000 ha za svotu od 13,500.00 frc. Već je godine 1875. pošumljavanje bilo završeno. Privatnici su također revno pošumljavali ne samo svoja vlastita zemljišta, već i ona, što su ih kupili u bescjenje od općina. Godine 1877. bilo je već 600.000 ha pustoši pretvoreno u šume. Sada ima u tom »landskom trokutu« oko 860.000 ha šume (od toga 780.000 ha čistih sastojina primorskog bora). Primorski se bor izvrsno prilagodio lokalnim prilikama, klimi, siromašnom suhom tlu (jer su prethodni radovi isušili zemljište). Obilno rodi češerima, sjeme je jeftino, a brzina njegova rastenja u visinu u stanju je eliminisati štetan upliv korova. Trebalo je samo spaliti travni pokrov, izvršiti jedno površno i grubo oranje, pa sijati. Već u dobi od 20 godina daje nam pinus maritima materijal za pekarne i rudničko drvo, a počevši od 25. godine — smolu. Privatnik jie siguran, da će njegov trud oko pošumljavanja biti okrunjen uspjehom, a to je od odlučne važnosti za samo pošumljavanje. O landskim šumama već sam govorio drugom prilikom. Naglasiću samo, da u njima do sada nije bio konstantovan nijedan slučaj jačeg napada biljnih ili animalnih parazita, premda su to čiste sastojine. Sologne u mnogom liči na Landes. To je plato ukupne površine od 500.000 ha sa pješčanim ili kremenim tlom i nepropusnom podlogom. Predio je spadao u nezdrave krajeve Francuske. Obrada zemljišta bila je minimalna i loša. Skoro ništa nije tu bilo osim niskih devastlranih šuma hrasta i breze i ogromnih površina sasvim neplodnog zemljišta. Oko 1860. g. stvoren je plan melioracije i pošumljavanja. Prvi su pokusi bili sa domaćim vrstama: hrastom i brezom. Pošto ti nisu uspjeli, pokušavalo se sa primorskim borom, sve dok oštra zima 1879/80 g. (do — 28°) nije uništila čitave kulture. Morala se izabrati druga vrst i izabran je obični bor (pinus sylvestris), tako da su za 10 godina šume bile opet uspostavljene. Obični bor (više se praktikuje sadnja nego sjetva) raste sporije od primorskog, kulturni su troškovi veći, ali sjećajući se katastrofe od 1880. g. rijetko koji privatnik goji ovdje primorski bor. Ipak nešto ima i šuma primorskog bora sa nešto kraćom ophodnjom (40 do 50 g.) nego kod bijelog bora (50 do 70). Svega ima cea 150.000 ha šume. Ima prostranih pustoši i u Centralnom Masivu: Ali su ovdje u visokogorju nešto teže prilike za pošumljavanje. Primorski je bor isključen (prehladno je), bijeli bor također (relativno velika vlaga uzduha). Čini se, da će tu ići jela, smreka i psedotsuga. Pitanje je najbliže budućnosti pošumljavanje kompleksa od 400.000 ha u Central. Masivu. Imamo jedan upravo klasičan primjer za potrebu pošumljavanja vapnenog tla u našem visokom gorju (Champagne, oko 100 km istočno od Pariza). Ima tu u nadmorskoj visini od cea 200 m sterilnih vapnenih zemljišta, koja su se mogla kupiti za nevjerojatno nisku cijenu. Ali su to prava kredna tla, gdje nijedna šumska vrst ne daje dovoljnih rez_ultata. Još nekako odgovaraju pinus Laricio Austr. i pinus Laricio Calabr. Cijeloj toj akciji smeta još i okolnost, da su to seljački posjedi, neobično sitni. Ima tu bezbroj najsitnijih parcela, koje se nastoje pošumiti. 223 |