DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Inače svuda možemo naći u Francusko] primjera pošumljavanja sa


najraznoličnijim vrstama: najviše borom, ali i jelom i smrekom pod za


štitom predrasta od breze, johe, akacije i t. d. Način pošumljavanja (izu


zev p. maritima) uvijek je sadnja. Prirodno pomlađenje uspijeva rijetko


(smeta ga podstojna sastojina listača, koju katkada uvodimo namjerno


u četinjaste šume radi poboljšanja tla i opasnosti od požara). Ipak su


poznati slučajevi uspješnog prirodnog pomlađenja. U svakom slučaju


bezuvjetno je potrebno čekati obilnu fruktifikaciju. Prorede su često


preslabe i u intervalima 8 do 10 godina. Smatramo, da bi morale biti


jače i češće (4—5 g.).


U mediteranskoj zoni onakva pošumljavanja (t. j . pošumljavanja,


koja bi imala za cilj trajnu korist od drva) skoro nisu vršena. Ako ima


tu neobrađenog tla, sadi vlasnik rade maslinu ili kesten nego šumsko


drveće. Šikare quercus pubescens-a i quercus ilex-a poboljšavaju se već


spomenutim načinom »enrésinement«, kod čega dolaze u obzir pinus


haleppensis, čempres i cedar. Prevladava jesenja sjetva (ili krajem ljeta)


sa svim potrebnim oprezom radi škodljivih utjecaja vjetra, sunca, gloda


vaca i t. d. Metode »suhih kultura« također su raširene, pa daju prilične


rezultate.


Pređimo sad na pošumljavanja u općem interesu, koja često idu
uporedo sa radovima oko vezivanja i učvršćivanja tla. Prvi ovakovi
radovi sastojali su se u vezivanju sipina među Gironde-om i Adourom
u duljini od 231 km i u širini od 3 do 7 km. Tih skoro 100.000 ha sipina
nekad je ozbiljno prijetilo´ljudskim naseljima i rijetkim kulturama. Uprava
mostova i puteva vodila je brigu o njima sve do 1862., koje je godine
posao bio preuzet po šumarskim stručnjacima (u ostalom sam posao pošumljavanja
sipina rukovoditli su i prije toga šumari), a god. 1864. posao
je bio svršen. Kojih 79.000 ha sipina bilo je zaustavljeno sa troškom manjim
od 10.000 frc.


Što se tiče tehnike radova, sipine najviše udaljene od obale zaustavljale
su se u prvom redu. U zaklonu (iza posebne ograde) sijao se
primorski bor i žutilica (i ako onda još nije bilo poznato svojstvo leptirnjača,
da popravljaju tlo), čim je sjetva izvršena, tlo se pokrivalo granjem
ili trnjem i mladi su borići napredovali veoma dobro. Godine 1850.
pronađen je način, da se zapriječi samo obrazovanje sipina i to veštačkim
stvaranjem njihovim uz samu obalu oceana. To vještačko stvaranje
postizavalo se tako, da se pravio plot od okomitih debelih dasaka, koji
se poslije postepeno podizao sve više i više, već prema tome, kako je
napredovalo gomilanje pijeska. Na taj smo način dobivali jednu sipinu
trapezoidnog oblika, od 10 do 20 m visoku, sa blagim padom prema oceanu
i sa malo strmijim prema unutrašnjosti zemlje. Na padinama okrenutim
k moru sijala se trava psamma avenaria, koja se odlično prilagođuje
specijalnim nepovoljnim prilikama toga predjela. Vještačke su sipine
moćna zapreka prodiranju novih količina pijeska. Nekoliko desetaka metara
iza njih (češće pak nekoliko stotina metara) bilo je već^. moguće
gojiti šumu. Između šume i obalne sipine ima jedna zona sa rijetkom
niskom vegetacijom. Ona nosi poseban naziv »obalne zone«.


Imamo još sipina između Gironde i Loire (tamo se malo radilo),
zatim kod La Manche-a, ali je taj pijesak slabo pokretan.


Cijeli posao oko pošumljavanja i restauracije planina preuzela je
država u svoje ruke. Zakonodavstvo Francuske predviđa pogodovnu ili


224