DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Inače svuda možemo naći u Francusko] primjera pošumljavanja sa najraznoličnijim vrstama: najviše borom, ali i jelom i smrekom pod za štitom predrasta od breze, johe, akacije i t. d. Način pošumljavanja (izu zev p. maritima) uvijek je sadnja. Prirodno pomlađenje uspijeva rijetko (smeta ga podstojna sastojina listača, koju katkada uvodimo namjerno u četinjaste šume radi poboljšanja tla i opasnosti od požara). Ipak su poznati slučajevi uspješnog prirodnog pomlađenja. U svakom slučaju bezuvjetno je potrebno čekati obilnu fruktifikaciju. Prorede su često preslabe i u intervalima 8 do 10 godina. Smatramo, da bi morale biti jače i češće (4—5 g.). U mediteranskoj zoni onakva pošumljavanja (t. j . pošumljavanja, koja bi imala za cilj trajnu korist od drva) skoro nisu vršena. Ako ima tu neobrađenog tla, sadi vlasnik rade maslinu ili kesten nego šumsko drveće. Šikare quercus pubescens-a i quercus ilex-a poboljšavaju se već spomenutim načinom »enrésinement«, kod čega dolaze u obzir pinus haleppensis, čempres i cedar. Prevladava jesenja sjetva (ili krajem ljeta) sa svim potrebnim oprezom radi škodljivih utjecaja vjetra, sunca, gloda vaca i t. d. Metode »suhih kultura« također su raširene, pa daju prilične rezultate. Pređimo sad na pošumljavanja u općem interesu, koja često idu uporedo sa radovima oko vezivanja i učvršćivanja tla. Prvi ovakovi radovi sastojali su se u vezivanju sipina među Gironde-om i Adourom u duljini od 231 km i u širini od 3 do 7 km. Tih skoro 100.000 ha sipina nekad je ozbiljno prijetilo´ljudskim naseljima i rijetkim kulturama. Uprava mostova i puteva vodila je brigu o njima sve do 1862., koje je godine posao bio preuzet po šumarskim stručnjacima (u ostalom sam posao pošumljavanja sipina rukovoditli su i prije toga šumari), a god. 1864. posao je bio svršen. Kojih 79.000 ha sipina bilo je zaustavljeno sa troškom manjim od 10.000 frc. Što se tiče tehnike radova, sipine najviše udaljene od obale zaustavljale su se u prvom redu. U zaklonu (iza posebne ograde) sijao se primorski bor i žutilica (i ako onda još nije bilo poznato svojstvo leptirnjača, da popravljaju tlo), čim je sjetva izvršena, tlo se pokrivalo granjem ili trnjem i mladi su borići napredovali veoma dobro. Godine 1850. pronađen je način, da se zapriječi samo obrazovanje sipina i to veštačkim stvaranjem njihovim uz samu obalu oceana. To vještačko stvaranje postizavalo se tako, da se pravio plot od okomitih debelih dasaka, koji se poslije postepeno podizao sve više i više, već prema tome, kako je napredovalo gomilanje pijeska. Na taj smo način dobivali jednu sipinu trapezoidnog oblika, od 10 do 20 m visoku, sa blagim padom prema oceanu i sa malo strmijim prema unutrašnjosti zemlje. Na padinama okrenutim k moru sijala se trava psamma avenaria, koja se odlično prilagođuje specijalnim nepovoljnim prilikama toga predjela. Vještačke su sipine moćna zapreka prodiranju novih količina pijeska. Nekoliko desetaka metara iza njih (češće pak nekoliko stotina metara) bilo je već^. moguće gojiti šumu. Između šume i obalne sipine ima jedna zona sa rijetkom niskom vegetacijom. Ona nosi poseban naziv »obalne zone«. Imamo još sipina između Gironde i Loire (tamo se malo radilo), zatim kod La Manche-a, ali je taj pijesak slabo pokretan. Cijeli posao oko pošumljavanja i restauracije planina preuzela je država u svoje ruke. Zakonodavstvo Francuske predviđa pogodovnu ili 224 |