DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 7 <-- 7 --> PDF |
prisilnu ekspropriaciju zemljišta, koje je potrebno za svrhu pošumljavanja, učvršćivanja, gazoniranja, gradnje pregrada i slično. Svi ti radovi nisu potrebni u području pravilne raspodjele oborina (gdje se lako prima i lako održava vegetacija), naprotiv su od prijeke potrebe ondje, gdje vegetacija jedva pokriva tlo, gdje se ljetne kiše ukazuju u obliku žestokih pljusaka i gdje je opasnost erozije maksimalna. Čak i ondje, gdje je tlo čvrsto i opasnost erozije manja, postoji jedna druga velika opasnost, t. j . opasnost naglog oticanja vode sa površine, katastrofalnog nadolaženja vodotoka i si. Od najodlučnije je važnosti restauracija južnog dijela Centralnog masiva, južnih Alpa i Predalpa. U južnom dijelu Centralnog Masiva ima relativno čvrstih tla. Moglo se ovdje smjesta započeti sa pošumljavanjem i započelo se, upotrebljujući kod toga najviše bijeli bor i pinus montana uncinnata (predio Aigoual kod Nimes-a). Ali ima predjela, u istom južnom dijelu Centralnog masiva, koji se mogu smatrati pravim kršem sa svim njegovim nepoželjnim osebinama. Nakon kiša odmah nestane vode sa površine zemlje. Ona teče neko vrijeme pod zemljom, zatim izbije ponovo i ta vrela alimentiraju mnogobrojne gorske potoke, koji teku u duboko usječenom koritu. Visoravni su gole, slabo naseljene i služe samo za pašu ovaca. Padine su nešto obrastene drvljem: hrastom -meduncem, katkad bukvom i bijelim borom. Za umjetno pošumljavanje upotrebljuje se austrijski crni bor, bijeli bor, cedar i pinus laricio Cors. Potonje dvije vrsti sve više i više osvajaju teren. Rezultati su tu, ali rad još nije svršen. U ostalom ne očekuje se, da će pošumljavanje doprinijeti blagostanju pučanstva, u toliko prije, što je pašarenje ovdje veoma unosno (radi visokih cijena ovčega sira »Roquefort«). U Predalpama i Alpama austrijski je bor najpodesnija vrst u pogodnim nadmorskim visinama. Nestabilnost tla i težak teren oteščavaju, a katkad i onemogućuju sva nastojanja šumara.* Ideja restauracije planina ima u Francuskoj svog protagonistu, lotaringijskog šumara Demontzey-a, čije je ime i zajedno sa metodikom rada svuda dobro poznato. Premda je bilo u početku i omaški i neuspjeha kod cijele te akcije pošumljavanja, ipak se možemo´ponositi rezultatima radova naših stručnjaka u toj teškoj specijalnoj grani šumarstva, radova na površini od 275.000 ha, od kojih je sada 180.000 ha ve,ć pod šumom. Perioda najintenzivnijih radova na tom polju već je prošla. Pregrade se više ne prave (eventualno prave se samo velike pregrade), kulture su se već skoro svuda podigle, a ima ih već i odraslih. Ovakve zaštitne šum: nisu za eksploataciju. Mnogo ih ima, gdje se namjerno kroz dugi :iiz godina podržavao najgušći sklop, premda su već potrebne male (ali česte!) prorede, koje je nemoguće izvesti, jer nema za to ni radne snage ni komuniikacijonih sredstava. Moramo sad početi uređiva´i te »nove šume«, povećati im otpornost primjesom listača, proučiti i iskoristiti njihovu sposobnost za prirodno pomlađenje ili pak tražiti njihovu zamjenu po * Tu je gosp. predavač nabrojio sve karakteristične osebine takovog terena, koje su u toliko analogne prilikama i pojavama našeg krša, da se zaista mogao smatrati suvišnim opširni prijevod svega opisanog. Zato sam ispustio sva ovakva opisivanja kao i prikazivanje radova iz područja bujičarstva. Moram tek da spomenem, da se gosp. prof. Perrin veoma laskavo izrazio o našim radovima u tom smjeru, koje je pregledao prigodom putovanja kroz Jugoslaviju. -, 225 |