DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 9 <-- 9 --> PDF |
apsolutn i oblični kvocijenat. Uzmimo, da je visina stabla H, dijametar TT 1 -7 u prsnoj visini da je D, dijametar u visini ~——da je d, onda je oblična d klasa=-yj-- Ako se želi na temelju oblične klase, prsnog promjera i visine kubisati ležeća stabla, može se to izvesti s pomoću tablica i direktno mjerenih veličina d, D i ti. Poznato je, da za određivanje drvne mase stabala nisu uvijek potpuno dovoljni, kao ulazi, visina i prsni promjer. Oblični kvocijenat znatno nadopunjava ta dva ulaza kao treći ulaz. Oblični je kvocijenat uopće od velike važnosti ne samo za čitavu kubaturu, već napose za kubaturu deblovine, te za rasuđivanje količine raznih sortimenata, koji se mogu iz stabla izvaditi. Po obličnom kvocijentu može se donekle odlučiti i gdje da se stablo reže, t. j. u kojim dužinama da se trupi u Sortimente. Pitanje obličnog kvocijenta mnogo je raspravljano u dendrometrijskoj, literaturi. Napose su zasluge Schiffelove bile u tom pogledu od najveće važnosti. Kako rekoh, Jonsonov oblični kvocijent razlikuje se nešto od Schiffelovog. Mjerenje promjera u sredini visine, bilo totalne ili uz odbitak prsne visine, razmjerno je teško na osovnom stablu. Ima doduše promjeraka, koje su izgrađene na optičkom principu, pa se pomoću njih mogu mjeriti promjeri u povoljnim visinama. Ali se svakako mora priznati, da je rad sa ovakovim promjerkama vrlo težak, katkada uopće nemoguć, najvećma zbog lošeg osvjetljenja u šumi. Nordijska je klima kišovita, sa malo lijepih dana. Profesor Jonson pošao je kod ustanovljivanja obličnog Kvocijenta svojim originalnim putem. Stabla izgrađuju svoja debla u glavnom tako, da budu otporna protiv sile vjetra. Stablo nosi krošnju, u krošnju zahvata vjetar i nastoji da stablo prevali. Stablo se štiti protiv sile vjetra i izgrađuje svoje deblo tako, da mu po mogućnosti vjetar ne može naškoditi, t. j . da ga ne može prevaliti. Ovu teoriju razvijao je svojevremeno Metzger, koji je dokazivao, da se deblo nastoji izgraditi kao nosač jednakog otpora proti sile vjetra. Usprkos drugih mnogih teorija o izgrađivanju debala ima ova teorija dosta vjerojatnosti. Profesor Jonson je međutim krenuo korak dalje i rekao: Ako vjetar ima na izgradnju stabala takav upliv, onda mora imati neki upliv na formu stabla i visina tačke, u kojoj vjetar zahvata krošnju dotično u kojoj možemo zamisliti da je sikoncentrisana sva sila vjetra. Ta je tačka težište krošnje. Rezultanta pritiska na krošnju prolazi tom tačkom. Dakle ako postoji odnos između djelovanja vjetra i forme debla, onda mora da postoji neki odnos i između forme debla i visine, u kojoj se nalazi težište krošnje. Mi znamo, da stabla, koja su uzgojena u gustom sklopu, imaju višu krošnju. . . . Dakle i težište krošnje leži u procentualno višem dijelu stabla. Ovo je bolje građeno, ima normalno veći oblični kvocijenat, te je punodrvnije. Obratno, ako je stablo raslo na osami, krošnja mu je bliže zemlji, tačka težišta krošnje je niža, forma je debla lošija, ono je malodrvnije. Postoji izvjestan generalni odnos između forme debla i visine težišta krošnje. Pošto je za formu debla i kubaturu stabla važan indikator oblični kvocijent, mora na temelju rečenoga postojati i neki paralelni odnos između veličine obličnog kvocijenta i relativne visine, u kojoj se nalazi težište krošnje. 227 |