DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1932 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Prof. Dr. A. LEVAKOVIĆ, ZAGREB:


ODGOVOR NA PREDNJI ČLANAK


(RÉPLIQUE A L´ARTICLE PRÉCÉDENT)


Već u decembarskom broju prošlogodišnjeg Š. L. skrenuo je g.
Maletić sa puta stručne polemike, te je udario i u čisto lične žice optužujući
me radi kršenja zakona o zaštiti autorskog prava. Ja sam tobože
razradio »njegovu« metodu kao svoju novost. Razloge, kojima je
popratio tu svoju tvrdnju, oprovrgao sam pokazavši, da dotični moji
izvodi imaju s »njegovom« metodom tek toliko veze, što se i jedno i
drugo osniva na sumama produkata Gh, t. j . na pojmovima, koji su već
odavna opća svojina i koje sam ja upotrebljavao već davno prije, nego
je on uopće počeo pisati dendrometrijske članke. Pa i inače su dotični
moji izvodi i zaključci drugačiji, a djelomice i diametralno oprečni tendencijama
»njegove« metode, kako to mjestimice priznaje i ovdje, a već
i pri kraju decembarskog članka i sam g. Maletić.1


Ovdje, t. j . u prednjem članku, proslijedio je g. Maletić putem čisto
ličnih ispada još i dalje, pa me čak optužuje radi teških kritičkih falzifikata
i klevete. Ne spominje doduše, u čemu je kleveta, ali »moje« kritičke
falzifikate »dokazuje« i to na posve zaseban način.


Prvi kritički falzifikat gleda on u tome, što »g. Levaković... kritikuje
kako moje nešto ne valja i tu kritiku potkrepljuje jednačinom
GH=gnhH — g0h0 koju ja nigde nisam napisao, već je ona čist izum


g.
Levakovića odnosno jeste jedan težak kritički falzifikat.«
Istina, g. Maletić nije nigdje napisao ovu jednadžbu u punoj matematičkoj
formi, ali ju je na spomenutom mjestu, a u vezi sa slikom 2 na
strani 363 od prošle godine jasno i očito izrazio pola riječima i pola aritmetičkom
oznakom = GH kazujući »i neka je cela dužina odstojanja između
dve krajnje ordinate — GH.« I taj njegov izraz poklapa se posve
sa gornjom jednadžbom. Na spomenutoj njegovoj slici 2, koju ovdje donosim
na prvom mjestu, vidi se naime posve jasno, što označuje dužina
GH. Ona označuje razmak između točaka označenih na apscisnoj osi sa
ffoho i 9nhn, jer dvije krajnje ordinate ..0 i mn nisu ništa drugo, već


1 U prednjem članku g. Maletić više ne veli, da sam ja razradio »njegovu« metodu
kao od mene novo, već tek da sam prisvojio »njegovu« bazu posmatranja putem
valjaka. Ali ako su valjci (produkti Qh) »njegova« baza posmatranja, onda su oni još
više baza -posmatranja onih autora, koji su se njima služili već i prije njega.


Pa i između moje formule (49) u Glasniku za šumske pokuse i »njegove« formule
II razlika je čisto upadna, jer već i samo izračunavanje srednjeg sastojinskog obličnog
broja po »Maletićevoj« formuli II sasvim je drugačije nego po mojoj formuli (49), a
postupak, koji je potreban prije toga izračunavanja, još je različniji — upravo diametralno
oprečan.


Jednako i moja konstatacija na strani 302 Glasnika za šumske pokuse, što je u
istom pasusu navodi g. Maletić, podudara se s njegovom konstatacijom na strani 367
Š. L. od prošle godine — samo u njegovoj glavi.


308




ŠUMARSKI LIST 5/1932 str. 23     <-- 23 -->        PDF

ordinate apscisa g0K i L**»« A kad su to ordinate ovih dviju apscisa
(od kojih je druga veća), onda cijela dužina odstojanja između spomenutih
dviju ordinata ( = GH) nije prema slici ništa drugo, već iznos dotično
razlika gnhn — g0h0


...2.


Isto ovo, samo još u jasnijoj formi, izlazi iz njegove slike na strani
663 od prošle godine, koju ovdje donosim također. Ako dakle jednadžba
GH = gnhn — g0 h0 nije faktično Maletićeva, već moja, onda rado prihvaćam
titulu kritičkog falzifikatora. I kad g. Maletić hoće sada da
dužini GH poda drugo značenje od onoga, što joj ga je podavao u gore
citiranoj rečenici i na priloženim slikama, onda je to s njegove strane
(da upotrebim njegov izraz) falzificiranje samoga sebe.


309




ŠUMARSKI LIST 5/1932 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Zaista je originalan argumenat »Prema tome, kao što vidimo, ova
rečenica ne može da znači prednju Levakovićevu jednačinu, jer tu je
reč o »iznosima«, dakle više iznosa i to beskonačno mnogo iznosa onako,
kako su oni grafički naneti na si. 2 str. 363, i kako sam ih docnije na
str. 664 i 665 detaljnije izložio.« Taj argumenat naprosto ne veli ništa,
što bi bilo u vezi sa gore citiranom rečenicom »i neka je...«. Da jasnije
prikazem ništavnost ovog argumenta, citirat ću cijelu Maletićevu rečenicu
sa strane 364, koja se odnosi na prva dva »falzifikata«, što mi
ih pripisuje g. Maletić. Ta rečenica glasi: »Kako smo u našem posmatranju
uzeli beskonačan broj stabala, to ga možemo izraziti sa iznosima
po apscisnoj osi, i neka je cela dužina odstojanja između dve krajnje
ordinate => GH, a dužina apscisnog intervala za svako naneto stablo
neka je i, čiji je opet iznos na sredini apscisne ose ravan iznosu gh od


rs (..


srednjeg stabla, biće Z==—.~.«


Prvi dio ove rečenice, t. j. »kako smo u našem posmatranju uzeli
beskonačan broj stabala, to ga možemo izraziti sa iznosima po apscisnoj
osi« sadrži misao sasvim odijeljenu od misli, koje slijede iza nje. U njoj
se tek tvrdi, da se broj stabala (Z) može izraziti iznosima po apscisnoj
osi. Nastavak gornje skupne rečenice, sve do kraja, ima sad da dokaže,
da je to zbilja moguće, pa sadrži u tu svrhu tri premise sa zaključkom.
Prva premisa glasi: »i neka je cela dužina odstojanja između dve krajnje
ordinate = GH«; druga glasi: »a dužina apscisnog intervala za svako
naneto stablo neka je i«; treća pak glasi: »čiji je opet iznos na sredim
apscisne ose ravan iznosu gh od srednjeg stabla«; zaključak napokon


C TT


glasi: »biće Z——.—.« Tu su dakle samo sve tri premise jedna s drugom
misaono povezane, dok misao, koja prethodi prvoj premisi, nije ništa
drugo već tvrdnja, koja ima da se na osnovi tih premisa tek dokaže i to


_ GH


jednadžbom L——.-. I ta misao ne obesnažuje stoga ni najmanje prvu


premisu, kojom se jasno definira jednadžba GH=gnhn — g0h0.


Dakle fraza »ova rečenica ne može da znači prednju Levakovićevu
jednačinu, jer tu je reč o »iznosima« ...« dokazuje zapravo sasvim protivno
od onoga, što je g. Maletić htio njome da dokaže. Ona dokazuje,
da g. Maletić falzificira i sebe i mene, kad izvraća smisao svoje ranije
izjave i napomenutu jednadžbu pripisuje meni.


No g. Maletić ne samo da je gornju jednadžbu faktično postavio
(citiranom rečenicom i priloženim dvjema slikama), on je čak dvaput
naročito istaknuo njezinu ispravnost, kad je na strani 662 napisao:
»Otuda je neozbiljan i navod g. Levakovića na strani 377 posljednji pasus
da je neispravna moja supozicija da je odsečak na apscisnoj osi od
c/o K do ffn hn jednak GH (koju tvrdnju g. Levaković istina ne dokazuje)
«, pa kad dalje na strani 666 piše: »Prema ovome vidimo da su
sva moja razmatranja, koja su u vezi sa si. 2, 3, 4 i 5 moga prošloga
članka, potpuno ispravna, ma da g. Levaković kaže da nije, ali kao što
rekoh ne dokazuje da nije, a bilo bi interesantno da on to dokaže«. Sada,
nakon što sam ja u prošlom članku pokazao posvemašnju nelogičnost


310




ŠUMARSKI LIST 5/1932 str. 25     <-- 25 -->        PDF

supozicije GH z=*gnhn — g„h0, g. Maletić je se odriče i pripisuje je
meni. Koliko je ovaj čin korektan, jasno je samo po sebi.2


Slično stoji stvar i sa jednadžbom gh = i. I ona je sadržana u
gornjoj skupnoj rečenici g. Maletića — sa strane 364 — i to u drugoj
i trećoj premisi. Druga premisa utvrđuje naime značenje iznosa i, a treća
stavlja taj iznos u odnos jednakosti (»ravan«) sa iznosom gh od srednjeg
stabla, t. j . postavlja verbalno oba ova iznosa u odnos i = gh dotično
gh = i. Ova jednadžba, nenapisana doduše u matematičkoj formi, ali izrečena
jasnim riječima, kaže dakle, da g. Maletić identifikuje iznos apscisnog
intervala i na sredini apscisne osi sa iznosom gh od srednjeg stabla. Ja
sam to napisao na str. 684 od prošle godine, pa g. Maletić i. citira u
prednjem članku (peti pasus od početka članka) tu moju izjavu, ali pri
tom ispušta iz nje ono, što je bitno (t. j . izraz gh), pa time mijenja njen
smisao3). I kad ju je tako izmijenio, onda odmah iz nje dodaje: »Da. Tako
je, ali kao što rekoh g. Levaković čini kritičke falzifikate pa neće da
dvoji grafički prestavljenu dužinu od njenog brojnog iznosa, već postavlja
pogrešne jednačine gh = i i GH =... — .„. i iste podmeće meni kao
da su one moje.«


Tko je od nas dvojice duševni autor ovih dviju jednadžbi, ne trebam
više da ističem, a jasno je također, tko kome podmeće ove jednadžbe,
pa time falzificira i sebe i drugoga.


Ovdje imamo posla sa beznačajnom frazom »neće da dvoji grafički


prets Lavi jenu dužinu od njenog brojnog, iznosa« Beznačajna je ona zato,
što se analitički grafikoni (kamo spadaju i priložene Maletićeve slike)
mogu da nacrtaju samo s pomoću izvjesnih — bilo dadenih bilo suponiranih
veličina (dužina) dotično njihovih (ma i tek zamišljenih) numeričkih
iznosa, pa jer je i za samo škicovno predstavljanje dužina potrebno,
da crtač ima pred očima njihove (ma i tek zamišljene) numeričke iznose.
Nije dakle bilo potrebno, da g. Maletić napomenute dvije jednadžbe dade
baš u čisto brojčanoj (matematičkoj) formi. On ih je icrpno definirao riječima
dotično i slikama, a to je u stvari isto, kao da ih je formulisao baš


i matematički.


Već iz ova dva slučaja izlazi nepobitno, na čijoj je strani izvraćanje


i falzificiranje. S kakovim se argumentima poslužio g. Maletić u ova dva


slučaja, s isto takovima poslužio se i u ostalim izjavama i protuizjavama,


koje se tiču mene. Tu se sve nižu izvraćanja i njegovih i mojih ranijih


izjava4 pripisuju mi se izjave, kojih ja nisam izrekao, a druge se dovode


u vezu s izjavama, s kojima nikako ne spadaju zajedno. Tu se miješaju


pojmovi više i jače nego i u kojem ranijem članku, tu mi se — pri kraju


točke 2 u odsječku I (zadnji pasus) — u sasvim neobičnoj formi predba


cuje pored ostaloga kritikovanje Speidelove dircktivne krivulje, kao da


ovu krivulju ne kritikuje nitko drugi osim mene.4 Itd. itd.


2 Kako se vidi, ja sam na str. 377 ovu jednadžbu nazvao »supozicijom«. Na str.


683*—685 nazivao sam je svuda »tvrdnjom« i pisao sam je u matematičkoj formi samo


radi toga, da se izrazim što kraće, a ipak pregnantno.


3 Izraz gh treba u dotičnom citatu uvrstiti između treće i četvrte riječi od kraja.


4 Ne mogu naprosto da vjerujem, da g. Maletić, koji je — koliko mi je poznato —


isto tako univerzitetski nastavnik dendrometrije kao i ja, ne pozna nijedno» strano


dendrometrijsko djelo, u kojem se Speidelova direktivna krivulja (više ili manje izra


zito) kritikuje također. ´/.


311




ŠUMARSKI LIST 5/1932 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Nakon dosadanjih i njegovih i mojih članaka, iz kojih se u sasvim
dovoljnoj mjeri dadu uočiti i ocijeniti sve peripetije ovoga spora, ne smatram
potrebnim, da se osvrćem i na daljnja izvraćanja i neozbiljnosti g.
Maletića iz prednjega članka. U koliko ih možda ne shvaća, razjasnit ću
mu ih pred sudom, kojim mi se on prijeti u prednjem članku (ako naravski
bude i onda) voljan da ih shvati). Ovdje tek primjećujem, da je
dovoljno prekontrolisati ispravnost izjava i citata, što mi ih stavlja u
usta g. Maletić, pa da se već na osnovi toga donekle ocijeni, koliko snage
i ozbiljnosti imaju njegovi navodi iz prednjega članka.


Žalosno je doista, kad još u naše doba stručne rasprave moraju na
kraju da poprime ovakav oblik, ali čemu se ne da izbjeći, to mora da
se izvrši.


JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA


MARCHÉ AU BOIS YOUGOSLAVE


ZAGREB, 27. APRILA 1932. — ZAGREB, LE 27 AVRIL 1932.


TEČAJEVI ZAGREBAČKE BURZE.
(Les cours officiels de la Bourse de Zagreb.)


Vidi pređašnji broj. — Voir No précédent.


(Nastavak 4. bilješke sa prednje strane).


Pa i ostala predbacivanja u tom pasusu s jedne su strane apsurdna, a s druge
poduprta osakaćenim citatom. U citatu treba da se između riječi »pravilnost« i riječi
»svih« umetne riječ »ili«, a na kraju treba da mu se dodaju riječi »ili pak svih veličina,
koje izlaze kao rezultat izjednačivanja tih direktnih podataka.« Tako ispravljena
moja rečenica (kako ona zaista i glasi) ne podudara se nikako sa rečenicom, koju mi
pripisuje g. Maletić.


HU