DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Valja spomenuti izvjesne mane tog pravilnika sa stanovitih gledišta (i nastojaću da to učinim), ali već sam pravilnik svjedoči, da je tom pitanju posvećena primjerena pažnja. Promatrajući bosanske bukove i mješovite šume (jer u čistim četinjastim javor pridolazi veoma rijetko) došao sam do zaključka, da je ta pažnja posvema zaslužena. Obični, bijeli ili gorski javor (acer pseudoplatanus) zajedno sa svojim endemičnim srodnikom — javorcem (acer obtusatum) nalazi se u Bosni u zoni klimatskog i edafskog optinuma svoga rasprostranjenja. Mnoge činjenice to mogu dokazati. To je u prvom redu energija uspijevanja i postotak, s kojim javor participira na nekim plohama, zatim dimenzije, koje poprima javor ovdje, pa jedrina i uspravnost deblovine (svojstvo, koje je od eminentne važnosti po ovu industriju!). Čini se također, da je kod bosanskih javora veći postotak dževerastog drveta. Trajnost dževerastog drveta (pitanje ogromne važnosti po cijeli problem) kao i općeniti stepen zdravosti izgleda da je ovđe nešto veći nego u drugim krajevima. Što se tiče drugog javora (»javor-gluhać« zovu ga u sjeverozapadnoj Bosni), to je izrazito drvo kraških planina. Na kršu može se naći svuda, ali nigdje nije tako rasprostranjen kao u Bosanskoj Krajini. I nigdje nisam vidio ovolikih stabala, koja i po visini i po debljini znaju doseći skoro dimenzije gorskog javora/5 Dževerasta struktura tog drveta ne razlkuje se ničim od gorskog »javora-dževera«, kao što u ostalom nema ni razlike u anatomskoj građi »glatkog« javora i javorca. Naravno, manje dimenzije ove bo´tanične vrsti pobuđuju i manji interes za nju. Treća vrst javora — javor mliječ — ne igra skoro nikakvu ulogu u industriji iskorišćavanja dževerastog drveta. Mliječ-rebraš je dosta rijedak fenomen, pa i sa gledišta čisto estetskog zaostaje iza gorskog javora. Ali industrija furnira odbije ga često iz razloga čisto tehničke, a ne estetske naravi. Baš u vezi sa tim umjesno je ovđe povući tedenciju pojedinih firmi, koje se bave iskorišćavanjem dževera, da stvore sebi povoljnije uvjete kupovine na panju, pozivajući se na ogromnu zalihu dževeraste robe, koja je tobož stigla iz Sovjetske Rusije. Pokušao sam rasvijetliti to pitanje i kontrolisati tvrdnju, koja mi se odmah u početku učinila slabo vjerovatnom. Poznato je, da ruske šume nemaju ni običnog javora (koji ne podnosi izrazito kontinentalnu klimu ruskih ravnica) ni javora-gluhača, koji je naš balkanski specijalitet.** Istina, prilično je raširen u Rusiji acer platanoides, ali je ondje vanredno rijetka dževerasta tekstura mliječa. Čak i uz pretpostavku, da Rusija posjeduje izvjesnu * Na šumarsko-gospodarsku izložbu u Beču (1866.) slale su imovne općine (onda još »C. k. krajiške pukovnije«) koture stabala raznih botaničkih vrsti. Dok su promjeri kotura hrasta, jasena, brijesta iznosili do 2´A m (za hrast), 1.74 m (za brijest) i t. d., Ogulinska je pukovnija poslala na izložbu kotur javorovine 50 cm prečnika. Da je Bosna imala učešća u toj izložbi, svakako bi mnogo časnije bila tamo zastupana ova vrst drva. Otočka krajiška pukovnika poslala je nešto deblji primjerak gorskoga javora (94 cm), li koturi javorca (acer optusatum), koje je poslala također, biji su još manji od ogulinskih javora, premda su bili preko 100 godina stari. Međutim sam nailazio u Bosni na stabla javora-gluhaća od 80 cm u prsnoj visini. Pa i naša literatura (prof. Dr. Petračić) spominje, da javorac može narasti do 20 m u visinu i do 1 m debljine, imajući po svoj prilici u vidu bosanske primjerke. ** Istina, spominje ga i francuska dendrološka literatura kao drvo svojih kolonija u Sjevernoj Africi, ali navodi ga kao malo drvo (drvo 111. reda). 354 |