DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 34 <-- 34 --> PDF |
u blizini šumskih staza i na mjestima pristupačnijim, manje »vrletnim«) pregledan i ima karakteristični »kušak« — dubok zates na kori; čini se dakle, da imaju pravo oni, kolji kažu: »probrano je sve, nije ostalo ništa«. I opet se svake godine nalaze novi primjerci javora-rebraša, premda to traženje nije sada ni intenzivno ni sistematsko. Sada, dok traje kriza, pitanje broja stabala nije aktuelno; svejedno broj ponuda ne dosiže maksimalne dozvoljene cifre. Drukčije će izgledati stvar za par godina, kada će se tražiti džever uzduž i poprijeko bosanskih šuma. Svakako se kupci neće zadovoljiti sa propisanim brojem. Prvi prigovori čuju se već i danas. Po mome mišljenju čitava je Bosna u stanju davati godišnje mnogo veći broj dževerastih stabala. Treba samo unijeti u pravilnik jedan korektiv ili bolje da reknem precizirati i detaljizirati član pravilnika, koji govori o dimenzijama stabala. Prodaji se smiju izlagati samo dževerasta stabla iznad 40 cm prsnog promjera (čl. 2). Dalje (čl. 7) kaže, da je rok ponude 1. septembra svake godine. Ponude predane poslije tog roka neće se uzimati u obzir. Nije predviđeno pravilnikom, kako će se postupati, ako broj ponuda predanih u propisanom roku nadmaši dozvoljenu cifru. Sigurno će imati prednost one ponude, koje su predane ranije, svejedno da li se one odnose na stabla 40 cm debela ili 90 cm. A to ne bi smjelo biti. Ako je svrha pravilnika zaštiti s jedne strane kontinuitet produkcije te robe, a s druge strane mlađa stabla, čiji je prirast još relativno jak, onda nije dovoljno ovo jednostavno i jednostrano normiranje. Za stabla iznad izvjesnog promjera (recimo iznad 70, 80 cm) ne moraju postojati nikakova ograničenja. Jer u toj dobi (to odgovara — već prema stojbini — dobi od 130—250 god.) javor više ne prirašćuje, dapače se svake godine smanjuje postotak tehnički upotrebljivog njegovog drveta. Kad bi se u Bosni našlo svake godine ne 300, već 500 ovakvih komada (stvar, koja nipošto nije nemoguća), zašto se ne bi smjelo unovčiti svih 500 komada, ako je konjunktura povoljna i cijene zadovoljavaju. Za stabla 50—60 cm debela mora postojati drugo mjerilo i smiju biti nešto jača ograničenja. Ona pak stabla, koja su jedva prekoračila dozvoljeni minimum (40 cm prsnog promjera), ne bi se smjela prodavati one godine, kada ima dosta ponuda na deblja stabla. Samo ako jačih stabala (recimo iznad 55 ili iznad 60 cm) nema 300, dolaze u kombinaciju stabla promjera od 40—60 cm. Na taj način, kod povoljnih konjunktura i cijena, propisani u pravilniku broj stabala (300) ne bi bio dozvoljeni maksimum, nego nužni (t. j . poželjni) minimum, koji država mora prodati (naravno pod uslovima, da kupci odgovaraju svim zahtje vima pravilnika, a stabla pronađena po kupcima odgovaraju propisanim dimenzijama). Ako ima više ponuda, koje se odnose na debela stabla, čije je prirašćivanje završeno, država će prodati veći broj od tog minimuma, iskoristiće povoljnu konjunkturu, a ipak će biti dovoljno zaštićeno ono glavno, što mora imati na umu svaki šumar-stručnjak: iskorišćavanje svakog objekta u doba njegove finansijske zrelosti, čujem, da je u Ključkom srezu pronađeno bilo nekoliko dobrih (po teksturi) dževerastih primjeraka, ali već suhih i zato bez svake tehničke vrijednosti. Bila su ta stabla iznad 70 cm prečnika i mogla su biti odavno iskorišćena. Po svoj prilici nepovoljna zima 1928. godine prouzrokovala je to rapidno sušenje.* * Analognih pojava nisam opažao u srezu B. Petrovačkom; naprotiv uvijek mi se činilo, da se javor pokazao izuzetno otpornim protiv onih zaista vanredno nepovoljnih vremenskih prilika 1928—29. godine. 356 |