DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Najviše su od potkornjaka stradale srednjedobne omorove sastojine (50—100 g.)
kao i tanki materijal na rubovima šuma. U jelovim sastojinama bila su napadnuta stara
i prezrela stabla (Sresko Načelstvo Kladanj, predjel »Sokoline« i Sresko Načelstvo
Nevesinje), dok su od bijelog bora stradali najmlađi dobni razredi kao i tanki materijal
(Šumska Uprava Zavidović, Sresko Načelstvo Kladanj i Šumska Uprava Olovo). Ova
se pojava tumači time, što kukac ne može lako da probuši debelu koru na borovim
stablima.


Sastojine nižih nadmorskih visina bile su više izložene kalamitetu sušenja, nego
one u višim nadmorskim visinama. Pojas najjače zaraze kretao se u nadmorskoj visini
od 800 do 1200 metara. Prisojne strane, rubovi šuma i šumske enklave nastale od
prekomjernih uzurpacija državnog zemljišta ili od utjecaja vjetra bile su veoma pogodna
mjesta za kalamitet radi povoljnog utjecaja atmosferilija na brži razvoj generacija.
Manje čestice privatnih šuma pridonijele su također mnogo širenju zaraze.


S obzirom na sve navedene činjenice upravljana su i poduzimana sva raspoloživa
sredstva predobrane i obrane, a naročito u ovoj godini, na temelju već stečenih
iskustava iz prošlih godina.


Vrst potkorniaka i drugih insekata. Na stablima omore pronađen je: I´ps typographus,
Pityogenes Chalcographus, P. micrograpbus, Crypturgus pusillus i Ips amltinus.
Glavni radovi na uništavanju zaraze bili su zapravo upereni protiv prvih dviju
vrsti. Pojava ostalih gore navedenih insekata bila je samo sporadične naravi, jer ovi
dolaze samo udruženi sa prvim dvjema vrstama. Redovno je Ips typographus napao
stabla i deblje grane, dok je P. chalcographus pronalažen gotovo isključivo na tanjem
materijalu (u krošnji stabala i u kamarama granja iz prošlogodišnjih sječa). Može se
za stalno utvrditi, da je Ips typographus u prošloj godini* bio primarna pojava zaraze,
pa je radi toga i bio sav rad uperen na uništenje ovog zareznika, dok se P. chalcographus
tek ove godine pokazao u većoj množini, tako da je veći dio radova bio
uperen na njegovo uništenje (paljenje kamara granja, obaranje zaraženih dubećih stabala
i guljenje lovnih stabala napadnutih najviše po ovome insektu).


Literatura tvrdi, da je P. chalcographus predšasnik I. typographus-u, što je sada
iskustvom oboreno. Dok je naime u prošloj godini Ips typographus najviše počinio
štetu na omorovim sastojinama, dotle se P. chalcographus pokazivao samo udružen sa
onim prvim. On se pokazao ove godine u svima prošlogodišnjim sušikama, gdje je
I- typographus izvršio već svoju kobnu funkciju (Šumska Uprava Srednje). Radi toga
je ovogodišnja akcija na suzbijanju zaraze veoma oteščana i skopčana sa većim materijalnim
i financijskim gubitkom.


Na jelovim stablima zapažen je kao glavni štetočinac Ips curvidens, često udružen
sa Ips micrographus-om. Napadao je sve dijelove stabla (pri panju, u sredini i u
vrhu stabla), radi čega je prepoznavanje ovog napada potkornjaka veoma oteščano, to
više, što jelova stabla radi jake otpornosti i žive cirkulacije sokova pokazuju duže vremena
još zelenilo u krošnji, što kod omorovih stabala nije slučaj. Najtačniji znak, da su
jelova stabla napadnuta od ovog insekta, je u tome, što ovakova stabla pokazuju jako
curenje smole i što je žuna na mnogo mjesta (tražeći hrane) ovakova stabla oštetila
na kori. Stabla, koja su tužnim izgledom krošnje bila sumnjiva radi zaraze, morala su
se radi probe oboriti i prema tome se ravnati. Najviše su po ovome potkornjaku napadnuta
oštećena (za prehranu stoke okresana) stabla i stabla prezrela, naročito u
bukoviffl sastojinama. Napadaj ovog potkornjaka pokazao se isključivo na sunčanim
mjestima i na rubovima šuma, te na mjestima, gdje je kroz više godina počinjana
šumska šteta i uzurpacije šumskog zemljišta. Sama pojava I. Gurvidensa je stablimična


Članak je pisan u augustu´ prošle godine. Uredn.


376