DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 65     <-- 65 -->        PDF

...... ......... ........ .... ........ ....... ........ ......... ......., .......
....... je .... ... ..... .. ......, a ......, ...... ... ..... 35 ... ......
......., ......... .. ....... . ....... ........... ........ ........-...... ..
....... ........ ....... . . .... ce ...... .... .........., a ..... .. .........,
.... he ce ....... ......., ...... ...


. ....., ..... ... ... . ..... ..... . ........, ... y .... .......!


.... .. A. ....., .........


«0»´


KNJIŽEVNOST


Ing. Jose! Konšel, Strucny nâstin tvorby a pëstëni lesu v biologickéra ponéti,
Nâkladem čs. matice lesnické v Pisku 1931. Cena 90 Kč. Str. 552.


Ova knjiga redovnog profesora podizanja i gajenja šuma na Viškoj školi u
Brnu, gospodina Konšela, svratila je na sebe nepodijeljenu pažnju stručnih krugova ne
samo u domovini nego i van nje. A i spravom, jer je profesor Konšel, u vezi sa svojim
tridesetgodišnjem radom i iskustvom u šumarstvu, dao u njoj sve ono, što treba savremenom
kultivatoru.


Uzimajući za osnovicu biološke faktore, izgrađuje on sistematski nauku o podizanju
i njegovanju šume. Dok nije bilo dovoljno bioloških podataka, nije ni nauka o
podizanju šuma bila onako dokumentovana, kako je to bilo potrebno s obzirom na sve
one mnogobrojne momente, koji su od naročite važnosti za ovu glavnu šumarsku
disciplinu.


U njemačkoj literaturi nalazimo već poodavno radova iz uzgoja šuma, koji su,
u vezi sa napretkom prirodnih nauka, nastojali da dadu jake i obrazložene osnove za
sve gospodarske radnje u sastojini. Radovi Qayera, Mayra, Wagnera, pa u novije
doba naročito radovi Denglera, Möllera i Oelkersa koriste rezultate istraživačkog
rada, naročito u biološkom pogledu, te su sistematska djela iz podizanja i gajenja
šuma, na valjanoj osnovici.


U Rusiji je dao najveće osnove za taj rad Morozov, u Finskoj Cajander, u


Francuskoj ide tim putem Perrin. I profesor Konšel udario je tim putem i time uvelike


zadužio šumarsku nauku.


U uvodnom dijelu govori o historijskom razvitku šumarstva i šumarske nauke,


te o terminama odnosno o pojmovima, s kojima se susrećemo u knjizi. Interesantno


je istaći, da pojam šuma (»les«) posmatra autor sa tri gledišta: kao pojam geografski,


pojam biološki i pojam gospodarski. Sa gledišta geografskog šuma je kompleks zem


ljišta sa drvećem, koje se razvija u stabla. Sa gledišta biološkog šuma je organska


zajednica, u kojoj dolaze organski i neorganski činioci, o kojima je zavisan život drveća.


Sa gledišta gospodarskog šuma je objekat, koji daje drvo i druge proizvode za po


kriće čovjekovih potreba. Sva tri gledišta imaju svoje opravdanje, jer i današnje


životne prilike traže, da se šuma posmatra u danom momentu kao naročita biljna


zajednica, veoma složena i po svojoj kompoziciji i po svojem životnom razvoju i po


svojim specijalnim zadacima.


U vezi sa pojmom šuma daje pisac i zadatak gospodarstva (»hospodaistvi«): da
prirodnu proizvodnju upućuje na korist čovjeka i da je usavršuje.


387




ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Pisac je podijelio knjigu u četiri glavna dijela: 1) 0 prirodnoj šumskoj proizvodnji;
2) tehnika šumsko-uzgojnih radova; 3) radovi za unapređivanje šumskog gospodarstva;
4) biološke i gospodarske značajke šumskog drveća.


Ad. 1) U ovom dijelu govori pisac A) o činiocima u proizvodnji; B) o proizvodnji


u šumi. U pogledu činioca u proizvodnji iznosi 1) pregled vrsta drveća, 2) odnose


između staništa i vrsta drveća. U poglavlju o proizvodnji u šumi govori ponajprije o


biljnim zajednicama i njihovim karakteristikama, a onda o sastojinama.


Govoreći o vrstama drveća, koje dolaze u šumskom gospodarstvu, dijeli ih u


one, koje dolaze u formi razvijenih stabala, i one, koje su više manje žbunovi. Pobrojane


su ne samo vrste, koje čine objekat šumskog gospodarstva, nego i one, koje su pra


tilice tih vrsta. Prema tim podatcima ima u Čehoslovačkoj republici 40 vrsta, koje


razvijaju stabla, i oko 50 ostalih vrsta. 0 egzotama, koje su važne za šumsko gospo


darstvo, govori u trećem dijelu.


U pogledu odnosa između staništa i vrsta drveća naglašava pisac, da se nauka


o staništu ima zasebno tretirati. U vezi toga daje i obaveštenja u ovom pogledu. Svoja
razmatranja deli u odjeljak o klimi (uzduh, sunčana svjetlost i toplota), o klimatskim
zonama, o geografskom rasprostiranju drveća, o zemljištu (o anorganskim karakteristikama
i o biokemiji zemljišta). Pisac daje brojna opažanja tako, da i pored neprevelike
opširnosti dobiva čitalac jasnu sliku o stanišnim činiocima, njihovim značajkama i
odnosu prema šumskoj proizvodnji.
U poglavlju o prozvodnji u šumi navodi podatke, koji su rezultat istraživanja
novijega vremena. U prvom redu daje elemente za upoznavanje biljnih zajednica.
Pisac polazi od razdiobe u 5 formacija (šuma, travnjak, stepa, močvara-tundra, te
sniježna — ledena formacija).


U vezi sa istraživanjem biljnih zajednica došlo se do pojma tipova šume, stvorila
se i zasebna nauka o tipologiji šuma, kojoj je otac Morozov u Rusiji, Cajander u
Finskoj. Sve navode o tome popraćuje autor sa kritičkim opažanjima.


Dajući pojam sastojine (»porost«) izlaže nam pisac veoma detaljno savremene
poglede na taj osnovni dio šume: s obzirom na socijalne odnose među strukovima,
s obzirom na njihovo porijeklo, razvitak i t. d. — imajući pred očima, da dolazi do
stvaranja biljnih zajednica i bez saradnje čovjekove, u vezi sa klimatskim i zemljišnim
prilikama. Biljne su zajednice osnov proizvodnje u šumskom gospodarstvu.


Ad. 2) U drugom dijelu nalazimo ponajprije opće poglede na šumsko-uzgojne
radove. Autor razlikuje 5 glavnih pojasa: 1) pojas nizina i porječja, do 250 m nadmorske
visine; 2) pojas brežuljaka, do 500 m nadmorske visine; 3) pojas srednjeplaninski,
od 500—10OO m nadmorske visine; 4) pojas planinski, od 1000 m nadmorske
visine pa dalje, dok se mogu razvijati stabla; 5) pojas nad granicom stabala. Svakom
pojasu daje karakteristiku s obzirom na biološke odnose u njemu, te s obzirom1 na
gospodarske odnose u sastojini. Sa gledišta gospodarskog smatra sastojinom zajednicu
strukova, koja traži podjednake gospodarske mjere.


Drugi dio obuhvata 2 glavna poglavlja: A) njegovanje sastojina; B) podizanje
sastojina. Poglavlje o njegovanju sastojina razdjeljeno je u troje: 1) prorede, 2)
čišćenja i prozračivanja, 3) okresavanja. Govoreći o proredama daje autor prije svega
klasifikaciju strukova u sastojini i to: Burckhardtovu, njemačkih stanica za pokuse iz
1873 god., Kraftovu, švajcarskih stanica za pokuse, njemačkih stanica za pokuse iz
1902 i svoju.


Klasifikacija profesora Konšela vrlo je jednostavna i veoma praktična. U jednodobnoj
sastojini odvaja Konšel strukove, kojih krune čine više ili manje zatvoreni
svod u sastojini, od ostalih. Među tim strukovima nalazi dvije klase: glavni i sporedni
strukovi. Glavnim strukovima pripadaju oni, koji imaju normalno razvijenu krunu


388




ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 67     <-- 67 -->        PDF

dobru formu debla, a sporednim strukovima oni, koji imaju nenormalno razvijenu krunu
i slabo deblo. Strukovi, kojih se krune nalaze nad zatvorenim svodom, jesu nadrasli
ili prerasli; oni koji su ispod svoda, jesu zaostali i potisnuti. Jedan dio ih je koje na
umiranju, a koje izumro.


Nema sumnje, da je ovakva klasifikacija potpuno jasna i jednostavna, te da
isključuje mnoga kriva objašnjenja. Polazeći od dominantne sastojine, stavljajući je
upravo u središte raspravljanja, dao je pisac stabilnu osnovicu za rad u sastojini.
Osim toga daje pisac mnogo istorijskih navoda o proredama i veoma razumljive
šernatičke prikaze, a detaljno daje obavještenja i o uticajima, koje imaju pojedini
stepeni proredivanja na razvitak sastojina, na priraštaj i na otpornost protiv klimatskih
činilaca.


U odjeljku o čišćenju i prozračivanju sastojina daje detaljna obaveštenja kao i u
odjeljku o okresivanju.


poglavlje o podizanju sastoijna, podjeljeno je u troje: I. prirodno podmladivanje;
.. ručno (umjetno) podizanje sastojina; .. podmladivanje niskih (izdanačkih) i srednjih
šuma.


Raspravljajući o prirodnom podmladivanju ponajprije daje prikaz o tome procesu
u prašumi odnosno u prirodnoj šumi uopće, a onda u prebornoj šumi, pa konačno
u pravilnoj visokoj šumi. Pisac daje historijat prebornog gospodarenja, iznosi njegove
dobre i rđave strane, naročito navodeći podatke iz švajcarskih prebornih šuma.
Osvrće se i na pitanje »Dauerwald«-a.


Zasebni odejljak, temeljito razrađen, posvećen je prirodnom podmladivanju
pravilnih visokih šuma, gdje je iskoriščavanje etata vezano na suvisla sjecišta.
Prirodno podmladivanje ove vrste ima naročito značenje u šumama Cehoslovačke, pa
mu pisac obraća veliku pažnju, i raspravlja ga u tri pravca: l)1 pod starom sastojinom;
2) pokraj stare sastojine (»bočni nalet«); 3) sa sjemenjacima. Svaki način raščinja
detaljno, dajući podrobna objašnjenja za pojedine metode u radu, sve na osnovi
bioloških uslova. Specijalnu pažnju posvećuje podmladivanju pomoću Wagnerove i
Eberhardtove sječe.


Poglavlje o ručnom podizanju sastoijna razdjeljeno je u više odjeljaka. Veliku
pažnju obraća šumskom sjemenju s obzirom na vanjske i unutrašnje karakteristike,
daje razne metode o ispitivanju klijavosti sjemena, iznosi podatke o procentu klijavosti
i t. d. S velikom pažnjom i detaljno je obrađeno podizanje sastojina sjemenom
i sadnicama. Iznoseći štetne posljedice prevelikih sjecišta, Konšel iznosi razloge, koje
treba respektovati i svuda uvoditi mala sjecišta.


Specijalnu pažnju obraća i popravljanju šumskog zemljišta. To traži baš sječa
na golo, kad dolazi do primjene ručno pomlađivanje. Važnost organskih gnojiva
(Lupinus, Ornithopus, Latyrus, Vicia, Medikago i dr.) detaljno je istaknuta.


Sadnice su posmatrane u prvom redu sa fiziološkog stanovišta: s obzirom na
reakciju stabljike i reakciju korjena. Metode sadenja su detaljno opisane s naročitim
obzirom na razne kvalitete zemljišta.


U poglavlju o pomlađivanju niskih šuma daje principe o gospodarenju o tim
šumama: niski panj, kosi i glatki rez.


Ad. 3) U trećem dijelu iznosi pisac puteve i načine, kojima se može šumsko
gospodarstvo unapređivati, pri čemu ima pred očima sastojinu, zemljište i načine gospodarenja.
U prvom redu govori o odgoju pojedinih strukova, imajući pred očima
razvitak habitusa i razvitak debla. Poslije toga obraća pažnju na izbor što bolje rase.
Naročito naglašava pitanje nasljedstva i važnost selekcije u šumskom gospodarstvu,
pri čemu ističe pitanje o važnosti provenijencije sjemena. Popravljanje sastojine
dovodi u vezu sa izmenom vrsta drveća i miješanjem sastojina.


389