DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Kao dijete šumara, tadanjeg šumarnika Hajeka, dugogodišnjeg upravitelja Križevačke imovne općine u Bjelovaru, volio je prirodu i želja za lijepom našom strukom dovela ga u Križevce, gdje je na Kr. gospodarskom i šumarskom učilištu god. 1886. s dobrim uspjehom svršio šumarske nauke. Odmah nakon svršenih studija stupio je u službu kod gjurđevačke imovne općine u Bjelovaru kao šumarski vježbenik, u kojem je svojstvu ostao do konca godine 1887., kada je dekretom Kr. hrv.-slav. dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu imenovan šumarskim vježbenikom I. banske imovne općine u Glini. Tu je pokojni Hajek izvršio omedašivanje šuma imovne općine, koje do tada još nisu bile omeđašene. Godine 1889. položio je kod Kr. hrv.-slav. zemaljske vlade u Zagrebu državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Godine 1892. u mjesecu novembru imenovan je protustavnikom ogulinske imovne općine u Ogulinu, na kojem je mjestu ostao do konca travnja 1894., kada je dekretom zemaljske vlade u Zagrebu imenovan šumarskim procjeniteljem kod gospodarstvenog ureda gradiške imovne općine u Novoj Gradiški. Tu zapravo počima djelatnost Bogoslava Hâjeka kao šumara stručnjaka. U tom svojstvu radio je najintenzivnije. Došavši u Novu Gradišku kao taksator našao je doduše započete neke gospodarske osnove, no dosta manjkavo, pa se našao pred velikim zadatkom, da uredi ogromno šumsko gospodarstvo gradiške imovne općine. Sa velikom ambicijom i velikim marom stavio si je u dužnost, da završi započete osnove. Radio je neumorno. Kako onda nije bila provedena reambulacija meda, uznastojao je pokojnik, da ju što prije svrši. Dovršio je i gospodarstvene osnove, a proveo je i njihovu reviziju. ! Kao taksator radio je i na katastru pravoužitnika imovne općine, te je proveo i reviziju pravoužitničkog katastra. U pravoužitničkim stvarima bio je vanredno verziran, te je o tom pitanju pisao više članaka u Šumarskom Listu. Vrlo opširno i temeljito raspravio je to pitanje u članku »Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina« godine 1924. u »Šumarskom Listu«, u septembarskom broju. Njegova je zasluga, da je kod gradiške imovne općine izgrađena vrlo solidna i velika šumsko-industrijalna željeznica u šume »Babje-gore«, gdje su se nalazile silne količine starih za sječu dozrelih bukovih sastojina, koje se ne bi mogle unovčiti, i iskoristiti, da nije izgrađena ta željeznica. Inicijator toga velikoga djela bio je baš pokojni Hâjek, pa i danas crpi gradiška imovna općina veliku korist iz te željeznice, jer namiruje iz spomenutih šuma potrebe svojih pravoužitnika na ogrjevu. Taksatorske poslove vodio je pokojnik do godine 1922.,. kada je imenovan Šumarskim savjetnikom. Od tada je vršio poslove zamjenika upravitelja gspodarstvenbg ureda sve do kraja svog službovanja, t. j . do god. 1925. kada je, nakon potpunog brdja službenih godina, stavljen u penziju. Pokojni Hajek radio je vrlo mnogo i izvan svog službenog djelokruga za šumarsku struku, te je mnogo članaka iz njegova pera bilo prijašnjih godina objelodanjeno u »Šumarskom Listu«. Pokojnik je konstruirao i svoju posebnu promjerku, zvanu »Hajekova promjerka«, koje je opis objelodanjen u »Šumarskom Listu« godine 1920.; u januarskom broju pod naslovom »Moja tetivnica«. Kao činovnik bio je pokojnik vrlo marljiv, radio je neumorno, a to isto zahtijevao je vazda i od nižih. U službi je bio vrlo strog, napose spram lugarskog osoblja, od kojeg je uvijek zahtjevao, da službu vrši najstrože. U privatnom- životu bio je iskren kolega i prijatelj, čovjek plemenite i poštene duše, te čvrstog karaktera. Da pokojniku savijem još jedan cvijet u vijenac njegovih vrlina, moram naročito istaći njegovu skrajnju nesebičnost, koja ga je resila kao malo koga. Bio mu je pred očima uvijek samo interes službe, dok su mu lični interesi bili uvijek zadnji. 403 |