DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 81     <-- 81 -->        PDF

U svim mjestima, gdje je služio, ostavio je najljepšu uspomenu, a napose u
Novoj Gradiški, gdje je proveo kojih trideset godina. Pokojnik je bio od početka službovanja
članom Šumarskog Udruženja i ostao takovim sve do smrti. S njegovom
smrću gubi Jugoslovensko šumarsko udruženje jednog od najstarijih svojih članova,
jer je pokojnik bio članom četrdeset i dvije godine, a Udruženje je izgubilo u njemu
i vrijednoga saradnika.


Pokojnik je bio oženjen sa suprugom Marijom. Iz braka je poteklo šestero djece,
od kojih ga danas uz ožalošćenu suprugu oplakuje sin i četiri kćeri.


Koliko je pokojnik bio cijenjen i ovdje u Zagrebu u šumarskim krugovima, najbolji
je dokaz njegov sprovod, gdje. su ga brojni prijatelji i kolege ispratili na večni
počinak, da mu time iskažu zadnu počast. Sahranjen je dne 9. svibnja ove godine na
Mirogoju.


Neka je vječna slava Bogoslavu ffijeku, a mir njegovoj duši. D, Hradil.


t Ing. HUGO SACHER,


šumarski savjetnik, šef direkcije za šumarstvo


S. H. Gurmana u Belišću, te d-ugogodišnji član
glavne uprave J. Š. U. — nije više medu
živima. Umro je neočekivano u punom naponu
svoga života i pozitivnoga stručnoga djelovanja.
Dne 28. IV. 1932. između 3 i 4 sata poslije
podne, baveći se poslom´ u Osijeku, pao
je mrtav na ulici, od srčane kapi.
Teško i tužno odjeknula je ta nemilosrdna
vijest u krugu njegovih znanaca.


Uvijek vedar, nasmijan i svakom pristupačan,
uvijek radin i zaposlen, dobar drug
i odličan prijatelj, brižljiv, pažljiv i nježan
roditelj i muž, uvijek zdrav pa je i shvatljivo,
da je napose u Belišću, gdje je pokojnik
stalno obitavao, gdje je nastupom i djelovanjem
svojim znao osvojiti simpatije cijeloga
mjesta, izazvala vijest o nenadanoj smrti njegovoj
opću žalost i uzbuđenje, a kod službodavaca
njegovih i razumljivu zabunu.


Jednako je teško djelovala ta vijest i u redovima nas šumara, njegovih drugova i
prijatelja, članova .1. Š. U., a naročito i glavne uprave J. Š. U., jer je van svake sumnje,
da je smrću Huge Sachera nestalo iz redova naših jednoga od najaktivnijih naših
radenika, poznatog i cijenjenog radi svoje uvijek mirne i trijezne stručnosti.


Smjestivši se prije sedam godina u Belišću kao šef velikog šumskog posjeda
našeg renomiranog i poznatog industrijskog poduzeća S. H. Gutmait, došao je on u
gotovo najvažniji čas po naše šumarstvo do otvorene mogućnosti, da veliku stručnu
spremu, koju je stekao tokom ranijih godina, posveti objektu, koji bi pod izravnim
utjecajem njegove poznate konstruktivnosti postao bez sumnje jednim1 živim dokazom
više, da se jugoslovenski šumari nisu izgubili u blještavilu poratnih sjajnih komercijalnih
i konjunkturnih momenata, koji su cio ostali trgovački svijet toliko fascinirali.


Teške poratne prilike, koje sa svim svojim lošim posljedicama nisu dakako poštedile
ni naše šume ni naše šumarstvo, odrazile su se u duši toga našega odličnoga
šumarskoga trudbenika — ispravno.


dua