DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Shvativši ispravno svoj poziv — poziv šumara kao gospodarskog i privrednog radenika, koji zna, što u odlučni čas ima da dade i struci i državi i narodu svome — cn se odlučno i uspješno zalaže za očuvanje naših šuma i za ponovno intenzivno pošumljavanje sječina. Tome najskupljem, najnezahvalnijem, najnepopularnijem, ali i najuzvišenijem šumarskom poslu, posvećuje on sve svoje neosporno jake i bujne, ali na žalost i zadnje sile. Za takav nesebični i veliki rad dobio je on priznanje i sa najvišega mjesta, ordenom .lugoslovenske Krune V. reda. Ako nam ga je udes i istrgnuo iz sredine, ime njegovo biti će neizbrisivim slovima zapisano u analima šumarstva cijelog onog kraja, koji se proteže od Drave do Papuka, od Belišća pa sve do preko Orahovice i Vočina. Smijernice njegovog šumarskog i narodno-gos.podarskog rada jasno su konkretizovane, te mogu da posluže svima onima, koji iza njega dođu na taj položaj. Nove šume, koje nastaju iza posječe starih, to su živi, časni i najljepši spomenici, koje sami sebi mogu postaviti samo šumari. Hugo Sacher postavio je takovom svome spomeniku zdrave temelje. Neka mu služe na vječnu uspomenu! Ing. Hugo Sacher rodio se u Petrijevcima u Slavoniji 4. oktobra 1878. godine od oca šumarnika, koji je službovao kod vlastelinstva bizovačkoga. Srednju školu (gimnaziju) polazio je i svršio sa odlikom u Osijeku (1897). Od 1898 do 1901 studira on šumarstvo na visokoj školi za kulturu tla u Beču. Do 1902 radi na istoj školi kao asistent profesora za geodeziju i studira ujedno dva semestra kulturne tehnike. Apsolvirao je sa odličnim uspjehom 1903. Praktički državni ispit položio je 1905 kod Ministarstva Poljoprivrede u Beču. Već kao dak provodi on svoje ferije u praksi: 1897 kod svoga oca šumarnika u Bizovcu, 1898 na vlastelinstvu Valpovo i Donji Miholjac. Vojnoj dužnosti udovoljio je 1903/19O4. Iza toga nastupio je prolazno službu kao šumarski pristav kod vlastelinstva bizovačkog, a odmah potom stupa on u službu bosansko-hercegovačke vlade u Sarajevu, gdje ostaje sve do godine 1918. Već u to doba ispoljuje se pokojni Hugo kao prvorazredni stručnjak svršavajući po bosanskim šumama poznate taksacione radove, koji još i danas služe podlogom cijelom tamošnjem stručno-privrednom sistemu. U to vrijeme promaknut je dvaputa prekoredno, te je bio poznat kao najmlađi bosanski savjetnik. Odlikovan je i posebno još »Zlatnim križem sa krunom«, tadanjim austrijskim ordenom za građanske zasluge. 1918. godine napušta svojevoljno bosansko-hercegovačku zemaljsku službu, te prima mjesta ravnatelja kod HIAG-a (= Holzverwertungs-industrie A. Q., Konstanz) u Teslicu. Za vrijeme prevrata zadužuje on svoga službodavca uvelike time, što se njegovom uplivu ima zahvaliti, da poduzeće nije stradalo. Iste godine, iza prevrata, postaje on glavnim ravnateljem istog poduzeća, koje je međutim dobilo ime »Prvo Jugoslovensko d. d. za šumsko-gospodarstvenu industriju i destilaciju drva u Teslicu«, te ostaje u toj službi sve do godine 1925. Kao dobar Hrvat i uvjereni Jugosloven razvija on u Teslicu i veliku privatnu društvenu djelatnost, te osniva prvi ujedinjeni Hrvatsko-Srpski Sokol, kojemu postaje i starješinom; isjo tako osniva on i podružnicu Hrv. Prosvjetnog Društva »Napredak«, koje ga izabire za predsjednika. Dne 1. III. 1925. prelazi ing. Sacher u službu tvrtke S. H. Qutman u Belišću, gdje je razvio zamjernu stručnu djelatnost, iz koje ga na žalost trže nenadana smrt. Mrtvo tijelo pokojnog prijatelja i druga Huge prevezeno je u Zagreb, gdje je 1. maja u 4 sata popodne sahranjeno u obiteljskoj gorbnici, uz roditelje, na Mirogoju. Sprovodu njegovu prisustvovao je, uz porodicu mu, velik broj prijatelja i drugova iz Belišća i okoline kao i iz Zagreba, a bio je prisutan i oveći broj članova glavne uprave J. Š. U. 404 |