DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Shvativši ispravno svoj poziv — poziv šumara kao gospodarskog i privrednog
radenika, koji zna, što u odlučni čas ima da dade i struci i državi i narodu svome —
cn se odlučno i uspješno zalaže za očuvanje naših šuma i za ponovno intenzivno pošumljavanje
sječina.


Tome najskupljem, najnezahvalnijem, najnepopularnijem, ali i najuzvišenijem
šumarskom poslu, posvećuje on sve svoje neosporno jake i bujne, ali na žalost i zadnje
sile. Za takav nesebični i veliki rad dobio je on priznanje i sa najvišega mjesta, ordenom
.lugoslovenske Krune V. reda.


Ako nam ga je udes i istrgnuo iz sredine, ime njegovo biti će neizbrisivim slovima
zapisano u analima šumarstva cijelog onog kraja, koji se proteže od Drave do
Papuka, od Belišća pa sve do preko Orahovice i Vočina. Smijernice njegovog šumarskog
i narodno-gos.podarskog rada jasno su konkretizovane, te mogu da posluže svima
onima, koji iza njega dođu na taj položaj.


Nove šume, koje nastaju iza posječe starih, to su živi, časni i najljepši spomenici,
koje sami sebi mogu postaviti samo šumari. Hugo Sacher postavio je takovom svome
spomeniku zdrave temelje. Neka mu služe na vječnu uspomenu!


Ing. Hugo Sacher rodio se u Petrijevcima u Slavoniji 4. oktobra 1878. godine od
oca šumarnika, koji je službovao kod vlastelinstva bizovačkoga. Srednju školu (gimnaziju)
polazio je i svršio sa odlikom u Osijeku (1897). Od 1898 do 1901 studira on šumarstvo
na visokoj školi za kulturu tla u Beču. Do 1902 radi na istoj školi kao asistent
profesora za geodeziju i studira ujedno dva semestra kulturne tehnike. Apsolvirao je
sa odličnim uspjehom 1903. Praktički državni ispit položio je 1905 kod Ministarstva
Poljoprivrede u Beču.


Već kao dak provodi on svoje ferije u praksi: 1897 kod svoga oca šumarnika u
Bizovcu, 1898 na vlastelinstvu Valpovo i Donji Miholjac. Vojnoj dužnosti udovoljio je
1903/19O4. Iza toga nastupio je prolazno službu kao šumarski pristav kod vlastelinstva
bizovačkog, a odmah potom stupa on u službu bosansko-hercegovačke vlade u Sarajevu,
gdje ostaje sve do godine 1918. Već u to doba ispoljuje se pokojni Hugo kao
prvorazredni stručnjak svršavajući po bosanskim šumama poznate taksacione radove,
koji još i danas služe podlogom cijelom tamošnjem stručno-privrednom sistemu. U to
vrijeme promaknut je dvaputa prekoredno, te je bio poznat kao najmlađi bosanski
savjetnik. Odlikovan je i posebno još »Zlatnim križem sa krunom«, tadanjim austrijskim
ordenom za građanske zasluge.


1918. godine napušta svojevoljno bosansko-hercegovačku zemaljsku službu, te
prima mjesta ravnatelja kod HIAG-a (= Holzverwertungs-industrie A. Q., Konstanz)
u Teslicu. Za vrijeme prevrata zadužuje on svoga službodavca uvelike time, što se
njegovom uplivu ima zahvaliti, da poduzeće nije stradalo. Iste godine, iza prevrata,
postaje on glavnim ravnateljem istog poduzeća, koje je međutim dobilo ime »Prvo
Jugoslovensko d. d. za šumsko-gospodarstvenu industriju i destilaciju drva u Teslicu«,
te ostaje u toj službi sve do godine 1925.


Kao dobar Hrvat i uvjereni Jugosloven razvija on u Teslicu i veliku privatnu
društvenu djelatnost, te osniva prvi ujedinjeni Hrvatsko-Srpski Sokol, kojemu postaje
i starješinom; isjo tako osniva on i podružnicu Hrv. Prosvjetnog Društva »Napredak«,
koje ga izabire za predsjednika.


Dne 1. III. 1925. prelazi ing. Sacher u službu tvrtke S. H. Qutman u Belišću, gdje
je razvio zamjernu stručnu djelatnost, iz koje ga na žalost trže nenadana smrt.
Mrtvo tijelo pokojnog prijatelja i druga Huge prevezeno je u Zagreb, gdje je


1.
maja u 4 sata popodne sahranjeno u obiteljskoj gorbnici, uz roditelje, na Mirogoju.
Sprovodu njegovu prisustvovao je, uz porodicu mu, velik broj prijatelja i drugova
iz Belišća i okoline kao i iz Zagreba, a bio je prisutan i oveći broj članova glavne
uprave J. Š. U.


404