DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Razni pokušaji, da se ovo teško stanje leci palijativnim merama ili regionalnim
sporazumima, nisu doveli do rezultata, koji bi pokazali neki napredak u rešavanju
ovog komplikovanog pitanja. Razni kongresi održani zadnjih godina u Bratislavi (1923.
i 1929.), Lionu (19(24.), Rimu (1926.), Parizu i Varšavi (1931.) konstatovali su, da se
pitanje krize u šumskoj privredi može resiti samo na taj način, ako mesto dosadašnje
dezorganizacije na polju ove privredne delatnosti nastupi izvesna međunarodna kolaboracija,
te se rešavanje izvesnih pitanja od vitalne važnosti za šumsku privredu postavi
na što širu bazu i ako na mesto dosadašnje anarhije u proizvodnji i prometu robe
nastupi rad po izvesnom planu. Međutim svi su se ti kongresi svršavali s rezolucijama
i lepim željama, a do provedbe nije dolazilo iz jednostavnih razloga, što je veoma
heterogene interese velikog broja šumskih preduzeća bilo teško staviti pod kapu
jedinstvenog planskog gazdovanja i u granicama jedne nacionalne zajednice, a kamo
li postići bazu sporazuma na jednoj internacionalnoj osnovici, gde pored čisto ekonomskih
i trgovinsko-političkih pitanja stvar komplikuju još i razna pitanja političke prirode.
Zato se s velikim interesom očekivala ženevska konferencija, za koju je uzelo
inicijativu samo Društvo naroda preko svog ekonomskog komiteta. Interes je povećavala
okolnost, što su na konferenciju najavljeni i delegati Sovjetske Rusije.


Oslanjajući se na rezultate dosadašnjih kongresa kao i na predloge stručne
štampe, ekonomski komitet je u svojem ekspozeju postavio težište rasprava na dva
pitanja: 1.) međunarodni sporazum za ograničenje seče šuma i 2.) međunarodno regulisanje
izvoza drveta. Svi su delegati bili pozvani, da u svojim ekspozejima pored
opšteg prikaza situacije na dot. drvnom tržištu dadu odgovor na mogućnost provedbe
ovih mera u njihovoj zemlji dot. na mogućnost međunarodne saradnje u istaknutom
pravcu. S naše strane predložena su dva referata. Na samoj konferenciji uzele su učešća
sledeće države: Austrija, Kanada, Finska, Francuska, Velika Britanija, Italija, Letonija,
Holandija, Nemačka, Poljska, Rumunija, Švedska, Čehoslovačka, Sovjetska Rusija i Jugoslavija.
Predsedao je član komiteta g. Dr. Šuler.


Pošto su prilike pojedinih zemalja i svetskog tržišta drvetom iz predloženih
referata i ekspozeja bile dovoljno poznate, prešlo se odmah na raspravu o glavnom
pitanju : kako se može međunarodnom s a radnjom 1 popraviti situacija?


Kao prva tačka došlo je na red pitanje o mogućnosti ograničenja seče.
Prvi uslov za to je ujedno i osnovica razumnog šumskog gazdovanja, koje traži, da
se godišnja seča dovede u sklad s godišnjim prirastom i da se sečom ne dira u šumski
kapital. Neki su delegati tražili, da se ograničenje seče provede na toj bazi putem
međunarodnog sporazuma, ali je to odmah zabačeno s razloga što bi ovakav zaključak
zadirao u državni suverenitet pojedinih naroda, a pored toga bi doslovno provođenje
ovog principa još većma otežalo situaciju. Istina je doduše, da mnoge države (u prvom
redu Sjed. Amer. Drž.) sečom u svojim šumama oštro zadiru u drvni kapital, ali je
s druge strane poznato, da na pr. Sovjetska Rusija seče samo 40% godišnjeg prirasta,
pa bi povećanje seče do potpunog kapaciteta šuma lako dovelo evropski pijac drveta
u još težu situaciju.3 Ne srne se zaboraviti, da cela nacionalna proizvodnja drveta nije
namenjena eksportu, već se velik deo troši kod kuće. Tako je sovjetski delegat u svojem
ekspozeju naglasio, da je proizvodnja porasla prema predratnoj, ali je ipak procentualni
iznos izvoza prama celoj produkciji pao sa 21% u 1913. g. na 5% u 1931. god.
Oni su odmah izjavili, da nisu nikako u mogućnosti da bilo u kojem pravcu smanje
kapacitet proizvodnje drveta u svojim šumama.


3 Prema podacima sovjetskog delegata g. Brona U. R. S. S. sekla je u godini
1931. 205 mil. m3 drveta i puni kapacitet god. prirasta od 510 mil. m3 kane postići
istom u toku drugog petgodišnjeg plana.


428