DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Razni pokušaji, da se ovo teško stanje leci palijativnim merama ili regionalnim sporazumima, nisu doveli do rezultata, koji bi pokazali neki napredak u rešavanju ovog komplikovanog pitanja. Razni kongresi održani zadnjih godina u Bratislavi (1923. i 1929.), Lionu (19(24.), Rimu (1926.), Parizu i Varšavi (1931.) konstatovali su, da se pitanje krize u šumskoj privredi može resiti samo na taj način, ako mesto dosadašnje dezorganizacije na polju ove privredne delatnosti nastupi izvesna međunarodna kolaboracija, te se rešavanje izvesnih pitanja od vitalne važnosti za šumsku privredu postavi na što širu bazu i ako na mesto dosadašnje anarhije u proizvodnji i prometu robe nastupi rad po izvesnom planu. Međutim svi su se ti kongresi svršavali s rezolucijama i lepim željama, a do provedbe nije dolazilo iz jednostavnih razloga, što je veoma heterogene interese velikog broja šumskih preduzeća bilo teško staviti pod kapu jedinstvenog planskog gazdovanja i u granicama jedne nacionalne zajednice, a kamo li postići bazu sporazuma na jednoj internacionalnoj osnovici, gde pored čisto ekonomskih i trgovinsko-političkih pitanja stvar komplikuju još i razna pitanja političke prirode. Zato se s velikim interesom očekivala ženevska konferencija, za koju je uzelo inicijativu samo Društvo naroda preko svog ekonomskog komiteta. Interes je povećavala okolnost, što su na konferenciju najavljeni i delegati Sovjetske Rusije. Oslanjajući se na rezultate dosadašnjih kongresa kao i na predloge stručne štampe, ekonomski komitet je u svojem ekspozeju postavio težište rasprava na dva pitanja: 1.) međunarodni sporazum za ograničenje seče šuma i 2.) međunarodno regulisanje izvoza drveta. Svi su delegati bili pozvani, da u svojim ekspozejima pored opšteg prikaza situacije na dot. drvnom tržištu dadu odgovor na mogućnost provedbe ovih mera u njihovoj zemlji dot. na mogućnost međunarodne saradnje u istaknutom pravcu. S naše strane predložena su dva referata. Na samoj konferenciji uzele su učešća sledeće države: Austrija, Kanada, Finska, Francuska, Velika Britanija, Italija, Letonija, Holandija, Nemačka, Poljska, Rumunija, Švedska, Čehoslovačka, Sovjetska Rusija i Jugoslavija. Predsedao je član komiteta g. Dr. Šuler. Pošto su prilike pojedinih zemalja i svetskog tržišta drvetom iz predloženih referata i ekspozeja bile dovoljno poznate, prešlo se odmah na raspravu o glavnom pitanju : kako se može međunarodnom s a radnjom 1 popraviti situacija? Kao prva tačka došlo je na red pitanje o mogućnosti ograničenja seče. Prvi uslov za to je ujedno i osnovica razumnog šumskog gazdovanja, koje traži, da se godišnja seča dovede u sklad s godišnjim prirastom i da se sečom ne dira u šumski kapital. Neki su delegati tražili, da se ograničenje seče provede na toj bazi putem međunarodnog sporazuma, ali je to odmah zabačeno s razloga što bi ovakav zaključak zadirao u državni suverenitet pojedinih naroda, a pored toga bi doslovno provođenje ovog principa još većma otežalo situaciju. Istina je doduše, da mnoge države (u prvom redu Sjed. Amer. Drž.) sečom u svojim šumama oštro zadiru u drvni kapital, ali je s druge strane poznato, da na pr. Sovjetska Rusija seče samo 40% godišnjeg prirasta, pa bi povećanje seče do potpunog kapaciteta šuma lako dovelo evropski pijac drveta u još težu situaciju.3 Ne srne se zaboraviti, da cela nacionalna proizvodnja drveta nije namenjena eksportu, već se velik deo troši kod kuće. Tako je sovjetski delegat u svojem ekspozeju naglasio, da je proizvodnja porasla prema predratnoj, ali je ipak procentualni iznos izvoza prama celoj produkciji pao sa 21% u 1913. g. na 5% u 1931. god. Oni su odmah izjavili, da nisu nikako u mogućnosti da bilo u kojem pravcu smanje kapacitet proizvodnje drveta u svojim šumama. 3 Prema podacima sovjetskog delegata g. Brona U. R. S. S. sekla je u godini 1931. 205 mil. m3 drveta i puni kapacitet god. prirasta od 510 mil. m3 kane postići istom u toku drugog petgodišnjeg plana. 428 |