DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 52     <-- 52 -->        PDF

smo do saznanja, da se nije radilo po savetu profesora Ugrenovića. Niti se izvodio
sistem, niti metod, a još manje centralizacija rada. Upravo radio je kako je ko hteo
ili razumeo sa namerom i uverenjem da tako radi najbolje. Ni vremenski posao svuda
nije jednako izvadan, neki su radili s jeseni, neki preko zime, treći s proleća, a veliki
broj posednika nije u opšte ništa preduzimao na uništavanju gubarevih legla. Izgleda,


da su ovi zadnji najbolje uradili. Takav je, valjda naš južnački temperamenat, da se
za neku stvar brzo zagrejemo, ali brzo i ohladimo. Nedostaje nam konstruktivanorganizatorski duh. Jedni su vršili struganje običnim četkama na zemlju, drugi čeličnim
četkama isto na zemlju, treći struganje četkama ili strugačima u kese, pa su jaja spaljivali,
četvrti su upotrebljavali kombinovanu metodu struganja i premazivanja. Mnogi
su preporučivali veštačku borbu protivu gubara nadležni iz Ministarstva i Banskih
Uprava izdavali su naređenja. Niko nije našao za potrebno da izda tačna uputstva,
kada se mora raditi, kojim načinom i kako treba rad organizovati. Videli smo samo
masu raspisa i naređenja o kretanju gubara, o njegovom uništavanju, a postigli smo
potpun fijasko Ko snosi zato odgovornost, nije teško pogoditi, no mičemo se uzdržati
od te prognoze.


Da završimo ovo predavanje sa Barbeyom, koji nam govori, da se može utvrditi
kada jedan štetnik preuzme maha, on je posledica metereološkog slučaja (ciklon,
suša, lavine), a još najčešće kardinalna greška u kulturnom postupku. Kao primer nam
navada ponovljenu invaziju liparis monacha (duvna) u Nemačkim šumama, gde se
provađa intenzivna produkcija, bez obzira na organsko kulturne zakone. Ovaj način
produkcije, nesumnjivo, povećava šumsku rentu, ali izlaže šume riziku u pogledu otpornosti
napadu parazita. Posle ovih ubitačnih konstatacija nauka o uzgajanju šume reagira
nemačkoj težnji i podiže glas: »Vraćajmo se prirodi«, a ovaj glas se čuje i kod nemačkih
šumara. Čiste sastojine četinara, kao i lišćara izložene su pustošenju insekata,
prve više, negoli druge, ali i ove druge mnogo stradavaju.


Kao prilog ovomu članku dodaju se postavljena pitanja za podatke, koja su upućena
šumskim upravama o sušenju hrastovih sastojina, o uzrocima sušenja i o preduzetim
merama.


PODACI


I. Sušenje hrasta.
1.
a) Pošumljena površina;
b) Površina čistih hrastovih sastojina;
c) Površina mešovitih sastojina;
2.
Početak sušenja hrastovih stabala (sastojina) u području uprave (navesti približno
početnu godinu s napomenom odakle potiče podatak: iz arhive, po saznanju okolnog
stanovništva, po opažanju lugarskog osoblja ili iz postojeće literature).
3. Da li se hrast sušio pojedinačno, mestimično ili na većoj površini?
4.
Da li je sušenje hrasta bilo jače ili slabije:
a) u čistim hrastovim sastojinama,
b) u mešovitim sastojinama,
c) u gustim sastojinama,
d) u redim sastojinama,
e) u mlađim (od 20—40 god.),
f) u srednje dobrim (41—80 god.),
g) u starijim (od 81— na više),
h) na oceditom (suhom) ili vlažnijem zemljištu,
i) na mršavom (neplodnom) srednje plodnom ili dobrom zemljištu?
j) kod podstojndh dominirajućih ili predominirajućih (elitnih) stabala.
5.
Koliko je vremena trajao proces sušenja (vreme od sezonske vegetacije do konačnog
obamiranja stabla).
458