DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 66     <-- 66 -->        PDF

No ovaj privredni značaj lova dolazi do važnosti samo sa gledišta zajednice;
za pojedince lov je samo u izuzetnim slučajevima izvorom materijalnog dobitka. Takvi
su izuzetni slučajevi na pr. u severnim zemljama, gdje se lov razvija u profesiju sa
ciljem lovljenja i zanatskog unovčavanja skupocenih krzna ili veštačkim farmama koje
se bave uzgajanjem nekih vrsta divljači u zatvorenim prostorima sa istim ciljem. Iz
toga ne sledi da pojedinci ne mogu imati iz svojih lovišta nikakvih materijalnih prihoda.
To bi se protivilo i samoj naučnoj definiciji lovstva, pod kojim se razumeva nauka o
upoznavanju, uzgoju, nezi, iskorišćavanju i upotrebi divljači. Sve ove radnje skopčane
su s isvesnim izdacima i primicima, pa se i kod racionalne lovne ekonomije nastoji
ne samo pokriti izdatke već i postići izvestan prihod, ali ti prihodi nisu i ne mogu
nikad postati glavnim ciljem u lovu, niti je pravom lovcu svrha materijalno bogaćenje
iz lova. Lovca, koji uzima lovište da ga iskorišćava u materijalne ciljeve stavlja se
u isti red sa zverokradicom; jednom i drugom su nepoznati oni etički ciljevi, koji ispunjavaju
dušu pravog lovca. Ispravnog lovca vodi u lov pored prirođene strasti još i
ljubav prema uzgajanju i podizanju divljači oduševljenje prema prirodi, zdravstveni
razlozi i si. motivi i za pojedinca, se lovna bilanca skoro uvek svršava s minusom. To
vredi na prvom mesto za sopstvenike lovišta na visoku divljač, koja su skopčana s tako
velikom režijom (u koju ulaze izdaci za zakup lovišta, čuvare, uređenje lovišta, izgradnju
stanova, lovačkih koliba, puteva, nabavke divljači za oplemenjivanje krvi,
ishrana preko zime, plaćanje otšteta za učinjene štete, porezi i t. d.) da ono malo
prihoda od prodane žive divljači, mesa, krzna i t. d. ni izdaleka ne pokriva velike
izdatke. Isti je slučaj i s onim mnogobrojnim lovcima, koji iskorišćuju svaki blagdan,
da zbace sa sebe gradsko odelo i da odjure u božju prirodu, pa da daleko od uredske
prašine i dnevnih briga prožive nekoliko dana barem nekoliko sati u Dianinom kraljevstvu.
Oni se vraćaju obično telesno iznureni, često bez ikakve lovine ili ukoliko
je i donesu, njena vrednost nije ni u kakvom srazmeru sa izdacima, jer bi se za taj
novac kupilo mnogo više zečeva, jarebica i t. d.


U svim ovim slučajevima ne ide se im ni za kakvom materijalnom dobiti, jer
ovde glavni motiv leži u onim idealnim vrednostima lova, koje lov pruža u jačanju
tela i duha, u čeličenju volje i karaktera, u duševnim emocijama, koje se u obliku nezaboravnih
uspomena utiskuju u dušu čovečju, u slobodnom društvu najmilijih (prijatelja,
u nežnom gajenju vekovnih tradicija i t- d. Sve su to vrednosti, koje se ne dadu
naknaditi ni otkupiti novcem i koje ne nose nikakav privredni karakter. Motiv je samo
jedan: »Plemeniti sport!«


Pa gde je onda taj privredni karakter? upitaće nestrpljivi slušatelji. Rekli smo
već napred, da taj karakter ne dolazi do izražaja kod pojedinaca već kod zajednice.
Država ne izdaje svoja lovišta u zakup i ne prodaje otstrel pojedinih komada visoke
divljači iz sportskih razloga već radi povećanja prihoda iz svojih šuma. Isti je motiv
i kod opštine, koja izdaje svoje lovište u zakup; kod čuvara lova, kojemu spomenuta
zabava lovaca daje hieb svakdašnji; kod trgovca, kojemu prodaja pušaka, municije i
drugog pribora donosi prihod; kod štampara koji zarađuje na izdavanju lovačkih
knjiga i časopisa i t. d.


Ako sve te vrednosti saberemo, videćemo, da one nisu neznatne. To smo pokušali
dokazati u svojoj knjizi »Privredni značaj lova u Jugoslaviji« pa smo dobili sledeće
rezultate: Godišnje se ustreli kod nas plemenite divlači u vrednosti od kojih 30 milj.
din. Kože korisne divljači vrede oko 8 mil. din. a kože zveradi oko 16,5 mil. din. Ako
se ovamo pribroji još vrednost žive divljači, koja se izvozi ili šalje u dom. lovišta, zatim
vrednost trofeja i t. d. — mogli bismo uzeti kao godišnju rentu iz lova oko 60 mil. din.
iz čega sledi, da živi kapital naših lovišta prestavlja glavnicu od kojih 1,2 milijarda
dinara. Pored toga ubire se na zakupninama u krajevima dominalnog sistema oko 5
mil. din. Fiskalni prihodi Min. šuma i rudnika, finansija i vojske (ovi poslednji za prodani
barut) te ministarstva saobraćaja iznose godišnje oko 20 mil. din. Troškovi lovne
ekonomije za izvršavanje i uređenje pojedinih lovišta (od toga samo čuvara lova ima


472