DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Résumé. L´auteur fait rapport sur les résultats de ses essais avec la transplantation des plants qui ont déja poussé des jeunes feuilles ou dont les bourgeons, du moins, ont déja été ouverts. Les transplantations ont eu lieu dans la pépiniere de la Faculté forestiere de Zagreb. Ont été transplantés des plants de frene (frax. excelsior et frax. americana), de méleze, de l´orme et de l´érable (acer pseudoplat, et acer platanoides). Ces plants étaient âgés de 1 et de 2 ans, leur moyenne hauteur était de 18 cm. Il y avait des plants déja transplantés une fois et de ceux qui ne l´étaient pas encore. ´ ´ ´ Les nouvelles pousses d´une partie des plants (c´étaient ceux de frene) ont déja été longues de 6 a 10 cm. Un certain nombre de ces plants-ci ont été, avant la reimplantation, tenus hors de terre (bien emballés naturellement) durant six jours. En n´ont été desséchés jusqu´a 10 juillet (c´est-a-dire durant deux mois) qu´un nombre tout-a-fait insignifiant, spécialement quant au frene commun. Les essais de transplantation des plants ayants des bourgeons déja ouverts ont, eux aussi, donné des résultats vraiement satisfaisants. Dr. JOSIP BALEN, BEOGRAD : ŠUMSKO SJEMENJE (LA QUESTION DES SEMENCES FORESTIERES) I. U naprednom šumskom gospodarstvu postavljeno je načelo, da se sastojinc podmlađuju prirodnim putem. No tome nije uvijek tako, pa je i ručno podmladivanje odnosno pošumljavanje veoma često, a neće se moći sasvim izbjeći ni u budućnosti, pa ni u najracionalnijem šumskom gospodarstvu. U vezi toga kao dopunu pomenutom načelu postavljamo i dodatak, da se iskorišćavanje doraslih sastojina ne bi smjelo završiti prije, nego je podmladivanje osigurano. Prema ovom dodatku mogu biti kod pravilnih visokih šuma dva slučaja: 1.) ili je prirodnim putem osigurana buduća sastojina; 2.) ili je buduća sastojina ručno, vještački podignuta. U prvom slučaju dorasla sastojina, koju možemo nazvati i s a s t o j i n a - m a t i c a, zasijava svoje stanište svojim sjemenom, podmlađuje se vlastitim sjemenom; u drugom slučaju podižemo buduću sastojinu ručno, bilo sjemenom bilo sadnicama (koje su redovito odgojene u šumskim vrtovima), dakle p o t s i j a v an j e m ili potsađivanjem. I kod potsi javan ja i kod potsađivanja moramo voditi računa o kvaliteti u p o t r i j e b 1 j! e n o g sjemena. Sigurno je, da izborom sjemena odlučujemo u velikoj mjeri o čitavoj budućnosti sastojine, odnosno o gospodarskom uspjehu, koji će dati podignuta sastojina. Ali nije ovo jedini slučaj, kad dolazimo u priliku, da vodimo računa o sjemenu. Šta više, u našim će prilikama ovo možda biti, barem za sada, rjeđe Daleko su češći drugi slučajevi, s kojima se susrećemo na našim raznolikim staništima i gdje je ručno pošumljavanje od najveće važnosti, gdje je dakle pitanje šumskog sjemena na prvom mjestu. 500 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Sječa na golo ili čista sječa nije kod nas rijetka. Posljednjih godina bila je i česta i prostrana, ne birajući mnogo puta staništa, a i ne osvrćući se na vrstu drveća, koja je svakako bila i morala ostati u tim prilikama glavna. Pošumljavanje golih sjecišta, bilo valjanim sjemenom bilo valjanim sadnicama, svakako je pitanje, koje je kod nas na dnevnom redu kod svih mogućih vlasnika zemljišta — i kod države i kod privatnika i kod komunalnih vlasnika. Paljevin e su u mnogim našim krajevima prava rak-rana u šumskom gospodarstvu. Na hiljade hektara čeka danas šumara, da vrati zemljištu produktivnost, da paljevine pošumi. Pored toga treba imati pred očima i činjenicu, da će zbog naročitih prilika sigurno dolaziti do paljevina i u budućnosti, barem u skoroj budućnosti. Za to govore i socijalni i ekonomski razlozi — ekstenzivno iskorišćavanje paše i primitivno namicanje stočne hrane pa prostrana sjecišta, u najviše slučajeva kao posljedica prostranih eksploatacija po dugoročnim ugovorima. Nema govora, da je pitanje šumskog sjemena i tu od prvoklasne važnosti, ako mislimo osigurati šumsku proizvodnju na valjanoj osnovici. Q o 1 i krši prostrane g o 1 i j e t i raznoga tipa, koje su po fizičkim osobinama svoga zemljišta u najvećem dijelu apsolutno šumska zemljišta, upravo vapiju za pošumljavanjem. I tu je pitanje šumskog sjemena od velike važnosti. I jednom, kad se uvede rad oko proučavanja i upoznavanja raznih vrsta sjemena, otvarače se sigurno sve više i više nova pitanja u vezi sa šumskim sjemenjem. Pred očima treba imati i mnoge druge činjenice. Mi imamo staništa, koja dolaze u svim zonama, počevši od mediteranske do alpinske. Ako uvažimo odnose, koji postoje između stanišnih prilika i vrsta drveća, a onda odnose između pojedinih rasa i ekonomskih rezultata na danom staništu, potrebno je, da skrenemo pažnju šumskom sjemenju, u kome je začetak šumske proizvodnje. Pred očima treba imati okolnost, koja je od osobite važnosti s obzirom na prilike, koje su kod nas nastale i utvrđene zakono m o šumama . Treba naime uvažiti, da država daje pomoć u novcu i općinama i korporacijama i pojedincima za pošumljavanje, da daje besplatno i sadnice, pa je od prijeke potrebe, da se zna, za što se daje pomoć t. j . na kakvim će se staništima vršiti pošumljavanje i kakove će se vrste sjemena, koje proveniencije i kojeg kvaliteta upotrijebiti na danom staništu. Država doprinosi žrtve za pošumljavanje iz opći h interesa , pa je prijeka potreba, da se zna, kakav je glavni kulturni materijal, iz koga će se podići šuma, a to je šumsko sjeme, bez obzira na to, da li će se šuma podizati sjetvom ili sadnjom sadnica. Potrebno je, da se ima u vidu i glavni zadatak državne politik e u šumskom gospodarstvu: da se naime pomaže sve ono, što služi unapređivanju naših šuma i naše šumske privrede uopće. Šumsko sjeme, označujući početak proizvodnje, zaslužuje dakle punu pažnju. Ta pažnja, provedena u život po dobrom planu, pomoći će i državnu vlast u radu oko podizanja šuma uopće, a pomoći će i privatnu inicijativu u tom pravcu. U svakom slučaju treba da nam je cilj, da osiguramo valjano sjeme za svoje potrebe odnosno da uzgojimo valjane sadnice za svoja pošumljavanja. Ovo će pitanje, nadamo se, u budućnosti interesovati i naše najšire narodne slojeve još više nego danas. Lojalnom pro 501 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 18 <-- 18 --> PDF |
vedbom zakona o šumama odnosno inaugurisanjem šumarske politike, koja će i malog vlasnika apsolutnog šumskog zemljišta uputiti, da to zemljište pošumi, stvoriće se i u nas prilike, u kojima će trebati mnogo šumskog sjemena i koje će tražiti, da šumsko sjeme bude valjano u svakom pogledu. Intenzivnija skrb za podizanje šuma, koje će biti u vlasništvu zajedničkom, davače također, nadamo se, iz dana u dan sve više povoda, da se šumskom sjemenu posveti velika pažnja u svakom pogledu, prema našim prilikama i potrebama, te prema savremenom stanju nauke. Ukratko, s obzirom na to, da ćemo — nadamo se — intezivnije udovoljavati potrebama a i zakonskim odredbama u pogledu pošumljavanja, potrebno je, da šumskom sjemenu posvetimo više pažnje nego dosada. Ne možemo se pohvaliti, da smo u pogledu šumskog sjemena dosada provodili sve mjere opreznosti, kako bismo osigurali i s te strane što povoljnije uspjehe u našem šumskom gospodarstvu. Ako jednom sakupimo podatke o tome, vidjećemo, da ima dosta nedostataka, koji će možda u ponekim slučajevima biti od veoma teških gospodarskih posljedica. Istina, nastojalo se i dosada, da se upotrebljava dobro sjeme. No nije u tome bilo jedinstvene politike, bolje reći nije bilo sistematske kontrole, da se šuma — mogli bismo kazati — ne opogani sjemenom, koje ne odgovara. S druge strane nije rad oko ispitivanja domaćih vrsta odnosno oko ispitivanja domaćih rasa bio na dnevnom redu. Ako se imaju u vidu teške prilike, kroz koje je prolazilo naše šumarstvo, lako će se razumjeti i nedostatak u ovom pravcu. Višegodišnji rad na praktičnom šumarstvu, naročito na pošumljavanju Krša, uputio nas je, od kolike je važnosti pitanje šumskog sjemena, odnosno od kolike je ne samo naučne, nego i čisto praktično-gospodarske važnosti produbljivanje ovoga pitanja u raznim njegovim dijelovima. U tom smo se radu osvjedočili, da poručeno sjeme klija redovito nejednako, da se klice i biljke i razvijaju nejednako, da ne reagiraju podjednako na klimatske faktore, a da nisu podjednake ni u pogledu patoloških pojava. Pored toga mogli smo i na već starijim kulturama opaziti izvjesnih karakteristika, koje su upućivale, da jedna te ista vrsta ne dolazi samo kao jedna rasa, da dakle upotrebljeno sjeme nije bilo ni izdaleka jednakog porijekla. I kod ispitivanja čistoće sjemena i klijavosti u klijalicama, pa i ispitivanja mehaničkim putem, nailazili smo na mnogo elemenata, koji su upućivali na analogna zaključivanja. II. Poznato je, da su razne vrste drveća zauzele razne položaje, nalaze se na staništima, koja su za njih karakteristična, koja im daju potrebne uslove za život. Prema tome pojedine vrste drveća nisu neovisne od svoga staništa. Dalje analizujući ovu činjenicu dolazimo do zaključka, da je stanište sa svojim utjecajima, u prvom redu klimatskim, stvorilo i zasebne klimatskerase . Svaka je rasa, logično, prilagođena svome užem staništu, ima određena nasljedna svojstva, koja je čine onim, što jest, zasebnom rasom. Ta svojstva osiguravaju rasi život na određenom staništu. Imajući pred očima te danas usvojene konstatacije, dolazimo do daljnjeg logičnog zaključka, da sve šumsko-gospodarske operacije, koje vršimo u danoj sastojini, moraju odgovarati svojstvima, karakteristikama te sastojine odnosno te rase. I ako često puta svojstva jedne rase nisu u skladu sa onim, što bi trebalo sprovesti zbog čisto gospodarskih po 502 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 19 <-- 19 --> PDF |
treba, tehnika rada u sastojini mora se prilagođavati svojstvima sastojine resp. rase, jer su zakoni, koji regulišu biološke odnose u sastojini, daleko od zakona, s kojima su u vezi ljudske potrebe uopće, a napose u pogledu šume i njezinih proizvoda. Misao o potrajnosti, ne samo proizvodnje nego i prihoda, upućuje nas, da na svojim staništima podižemo sastojine budućnosti, dobre u svakom pogledu — vodeći dakle računa o prilikama i potrebama staništa. U vezi toga treba da dođe na određeno stanište sjeme, odnosno sadnice iz sjemena, koje odgovara tome staništu i s obzirom na svoju rasu i s obzirom na sva druga svojstva, koja određuju kvalitet sjemena. Pri donošenju sjemena odnosno sadnica na jedno stanište doći će do izvjesnih reakcija s obzirom na prilike staništa. Sigurno je, da će se te reakcije ispoljiti veoma vidno, ako je sjeme došlo u nove klimatske prilike: Vidjeće se reakcija bilo u razvoju debla i krune bilo u otpornosti protiv nezgoda, kojima je razlog u organskoj ili anorganskoj prirodi. Baš zbog tih momenata utvrđeno je u stručnim krugovima naprednih zemalja mišljenje, da treba uzgajati sastojine u prvom redu od sjemena domaćih vrsta i sa staništa, koje najbolje odgovara . U vezi toga neće doći ni do štetne, a često puta i veoma opasne reakcije na stanišne faktore. Mnogi su kultivatori i kod nas dobro radili, a rade dobro i danas, što za svoja pošumljavanja nabavljaju sjeme iz svojih ili iz najbližih sastojina, koje po stanišnim prilikama posve odgovaraju staništu, na koje se sjeme donosi. Na taj se način posve zadovoljava onoj potrebnoj vezi, koja ima da postoji između određenog staništa i sastojine na njemu, a koja daje uslove određenoj rasi za razvitak na danom staništu. Prirodno p o d m 1 a đ i v a n j e, u koliko se tiče održavanja intimne veze između staništa i sastojine, bilo je oduvijek na pravom putu. Ono je održavalo rasu na njezinom prirodnom staništu. Ali ima još jedan momenat, koji kod prirodnog podmlađivanja dolazi do izražaja i koji nije od malog značenja. Tehnički radovi oko prirodnog podmlađivanja — naročito kad je riječ o gospodarenju pomoću postupične sječe — već od početka pomažu, da se sastoiina podmladi sa sjemenom najboljih strukova. Šta više, u valjanom šumskom gospodarstvu pomažemo razvitak elitnih strukova već zarana. U tom pravcu provodimo kompletiranje, čišćenje i prorede. A kad dođe vrijeme i potreba, da se stvori nova sastojina, daje se mogućnosti najodabranijim strukovima, da rode sjemenom u punoj mjeri i da dadu podmladak. Spremajući prirodno podmlađivanje iz sjemena najboljih, po izgledu individualno najsposobnijih strukova, vršimo odmah i selekciju. Ti m pute m zado voljavamo principu, da se na određenom staništu daje mogućnost za razvitak klimatske rase, koja tom staništu odgovara najbolje, i to iz sjemena najboljih strukova. Prema tome kod prirodnog podmlađivanja zadovoljamo dva principa: 1) vodimo računa o karakteristici staništa i 2) vodimo računa o kvaliteti matičnih strukova, a s time i o kvaliteti sjemena, pa i o kvaliteti buduće sastojine. Princip, koji sprovodimo kod prirodnog podmlađivanja, nije nov. U poljskoj privredi poznata je davno praktična primjena nauke o naslijeđu; na tom se upravo i osniva racijonalna biljna proizvodnja. 503 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Imajući pred očima pomenute navode, vidimo, kako je potrebno, da se obrati mnogo pažnje odabiranju rase, kad se radi o ručnom posumljavaniu odnosno o ručnom podmlađivanju. U vezi toga odmah dolazimo i do konstatacije, kako je potrebno skrenuti pažnju na unošenje sjemena stranih vrsta, jer pri tom mogu veoma lako nastati sve one neprilike, koje sa sobom donosi nepodesna rasa. Može biti slučajeva, da je sjeme brano u stanišnim prilikama, koje zadovoljavaju. No pri tom ne treba gubiti iz vida, da je osim s t anišnih prilika potrebno imati pred očima još i individualne osobine matičnih strukova. Sjeme treba pobirati samo sa zdravih strukova, koji po svom spoljašnjem izgledu daju punu garanciju, da imje i sjeme dobro . A to se ne da naknadno kontrolisati, kad je sjeme već spremljeno, naročito ne u onom slučaju, kad sjeme naručujemo sa strane. Nije ovo mišljenje novijeg datuma. Kulturne zapadne i sjeverne države davno su uočile činjenicu, da im je sjeme sa strane donijelo mnogo nezgoda u šumsko gospodarstvo. Te su države na temelju rđavog i skupo plaćenog iskustva uredile i odnose u svom šumskom gospodarstvu s obzirom na to pitanje. Tako je — navodimo zbog orijentacije — Njemačka, Švedska i Norveška već dosta davno upoznala sve nezgodne posljedice, koje nastaju unošenjem stranog sjemena ,a naročito vrste P i n u s Silv a & t . i s. Švedska je još god. 1882. zabranila upotrebu stranog borovog sjemena za pošumljavanje u državnim šumama, a zavela je i prohibitivne carine, da se spriječi uvoz toga sjemena. Njemačka je imala mnogo rđavog iskustva sa borovim sjemenom uvezenim sa strane, naročito sa francuskih staništa. Kada bismo analizirali i naše ručno podignute sastojine — i one od vrste Pinus silvestris, a možda i one od drugih vrsta — došli bismo do zaključka, da i tu postoje kod jedne te iste vrste osjetljive razlike, kojima je, vjerovatno, mnogo puta uzrok baš u rasi. Postavljajući načelo, da treba upotrebljavati sjeme sa domaćih staništa, ne mislimo s time, da postavimo možda i načelo, kako je sjeme unutar državnih granica podesno za sva staništa u državi. Ni izdaleka. I unutar državnih granica može jedna vrsta imati više klimatskih rasa. To će biti kod više vrsta i kod nas, s obzirom na veoma veliku raznolikost naših staništa, naročito s obzirom na uticaj pojedinih klimatskih faktora, koji se kod nas javljaju u velikoj intenzivnosti. Porijeklo sjemena, tačno poznavanje matične sastojine, s koje je sjeme ubrano, u vezi sa poznavanjem prilika na staništu, kamo to sjeme donosimo, biće prvi jaki putokaz za rad pri ručnom podizanju šuma. Porijeklo sjemena označujemo imenom proveniencija sjemena. III. Osim u pitanju proveniencije potrebno je obratiti pažnju sjemenu i u mnogo drugih pravaca. Rezultat toga daće nam tačnu sliku o kvaliteti sjemena. Postotak klijavosti i čistoće, energija resp. brzina klijanja, pored jedri ne sjemena , bitni su elementi, koji daju kvalitet sjemena. Od kolike je važnosti pitanje procenta klijavosti, poznato je svakom stručnjaku. U vezi toga nameće se odmah i pitanje, zašto izvjesne vrste sjemena dolaze u trgovini sa malim procentom klijavosti. Takav je slučaj, na primjer, sa sjemenom ariša (Larix europea). Ako malo detaljnije analiziramo sjeme ariševo mehaničkim putem, vrezanjem, vidjećemo, da medu sjemenkama ariša ima veoma mnogo zrna, koja su 504 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 21 <-- 21 --> PDF |
šuplja i zbog toga gluha, štura. Po vanjskoj formi ne razlikuju se pune sjemenke ove vrste od praznih i, što je naročito važno, ne razlikuju se mnogo ni po težini, jer je jezgra u ariševog sjemena razmjerno veoma malena. Prema tome odmah dolazimo do zaključka, da je dosadanje utvrđivanje procenta klijavosti kod ariša na slaboj podlozi, jer čišćenje, odvajanje praznih sjemenki od punih, nije obavljeno kako valja. Da je to učinjeno, procenat klijavosti bio bi sasvim drugi, a onda bi mogle biti i druge dispozicije sa sjemenom. Sjemenu ariša, u vezi odnosa između punih i praznih sjemenki, mnogo je slično sjeme breze (Betula). Kod sjemena b o r o v c a (Pinusstrobus ) treba klijavost ispitivati mnogo duže nego kod mnogih drugih vrsta. S obzirom na biološke uslove, u kojima se nalazi sjeme ove vrste . samim borovčevim sastojinama (vlažnost zemljišta), treba i utvrđivanje procenta klijavosti provoditi tako, kako to odgovara ovoj vrsti. Da će s time biti u najužoj vezi i postupak u rasadniku, sigurno je. Pitanje procesa klijanja m o 1 i k e (P i n u s peuce) traži svoje objašnjenje. I tako bismo mogli navesti mnogo analogija. Utvrđivanje postotka klijavosti nije ni iz daleka jednako kod svih vrsta šumskog sjemenja. Kod jednih je danas u primjeni fiziološk i način , kod drugih mehanički . Određivanje klijavosti fiziološkim putem, dajući procenat klijavosti na temelju izazvanoga klijanja, svakako je sigurnije nego određivanje mehaničkim putem. Pri tom treba imati pred očima, da se izazivanje klijavosti fiziološkim putem može i ubrzati. Neke vrste sjemena veoma povoljno reagiraju u tom pogledu, ako se namoče prije klijanja. Namakanje traje kod nekih vrsta nekoliko sati, kod drugih nekoliko dana, ali i u tom pogledu ima mnogo pitanja, s kojima se susrećemo veoma često, a koja traže odgovor. Već je K i e n i t z ustanovio, da postoji raznolika reakcija sjemena na faktor toplote, ako se uzme u ispitivanje klijavost sjemena jedne te iste vrste, ali iz raznih nadmorskih visina. Drugi su ispitivali reakcije na faktor svjetlosti, na niske temperature, n a m r a z, pa su ustanovili, da su sve t. zv. fiziološke reakcije od veće ili manje važnosti, ali svakako od utjecaja na klijanje. Primjena valjane metode za ustanovljenje procenta klijavosti nije apsolutno određena. U vezi svega toga treba tražiti nove metode, koje će odgovarati prilikama i potrebama naših staništa, imajući pred očima, da rezultati ispitivanja klijavosti treba da dadu podlogu za odgovor na pitanje: U kome je odnosu stvarno očekivani broj sadnica prema ustanovljenom procentu klijavosti. Za pitanje ustanovljenja energije r e s p. brzine k 1 i j a v os t i nema također apsolutno utvrđenih normi, barem ne u onoj formi, u kojoj bismo ih mogli primijeniti na naše prilike. Činjenica, da se vrijeme za ustanovljenje energije resp. brzine klijavosti uzima sa 7—14—28 dana, po nekima i 10 dana, pokazuje, da treba tražiti korekture, a onda i sigurniji put i u tom pogledu, dakako i opet s obzirom na naše potrebe i prilike. Od kolike je važnosti ustanovljenje energije resp. brzine klijavosti — lako se osvjedočio svaki stručnjak, koji je imao posla sa većim rasadnicima i sa uzgajanjem većeg broja sadnica. Ako je pored toga i zemljište nezgodnih svojstava, na pr. laporasto (stvaranje kore poslije kiše i uopće poslije jačeg vlaženja na površini), izlazi nam važnost ovog pitanja kao. 505 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 22 <-- 22 --> PDF |
još veća. S obzirom na naše prilike treba i u ovom pogledu ispitati naše domaće šumsko sjemenje. Pitanje periodičnosti u klijanju nije od malog interesa kod nas s obzirom na naročite klimatske prilike južnih i mediteranskih krajeva. Ovo će pitanje biti od jakog interesa za staništa sa dva vegetaciona perioda — proljetnog i jesenjeg. Od velike je važnosti i pitanje katalase. Čistoća sjemenja važna je ne samo zbog transporta (da ne trošimo za prevoz nepotrebnog materijala), nego i iz razloga, koji smo spomenuli maločas za ariš i brezu. Danas još nemamo za sve vrste šumskog sjemena određene i prokušane metode, koja će nam dati čisto i valjano sjeme, barem sa velikim procentom čistoće. Dokaz je za to i pomenuti slučaj sa ariševim i brezovim sjemenom. Nema sumnje, da na pojedine od pomenutih momenata ima mnogo utjecaja pobiranje i spremanje sjemena: Vrijeme i način sakupljanja, rad u trušnicama, spremanje preko zime, a onda i način sjetve i pažnja, koju posvećujemo sjetvi odnosno razvitku klica, a kasnije i biljkama. Vrijeme pobiranja sjemenja nije kod nas normirano, a nije to dosada ni bilo moguće, jer nije pitanje proučeno; vrijedi opće načelo, da se sjeme pobira »k a d j e zrelo« — držeći se pri tom redovito općih navoda u šumarskom kalendaru. No to ipak nije tako jednostavno, jer preuranjeno pobiranje može biti od velike štete. Zato će trebati ustanoviti početni termin, naročito kod važnijih vrsta i lišćara i četinjara, kad se sjeme može pobirati, a da ne bude štete za njegov kvalitet. Pitanje trušnica zauzeće u skoroj budućnosti i kod nas vidnije mjesto nego dosada. U prvom ćemo redu, nadamo se, trebati više sjemena četinjara, jer će se intenzivisati podizanje šuma. Osim toga će se trušnicama obraćati veća pažnja i iz drugih razloga. Trušenje sjemena ima naime utjecaja na elemente, koji dolaze u obzir pri ustanovljenju kvalitete sjemena (klijavost, čistoća). Od važnosti je i pitanje, kako i gdje da se uredi trušnica. Detaljnim ispitivanjem klijavosti sjemena i razloga, koji su utjecali, da je klijavost bila slaba, imali smo prilike u svojoj praksi da ustanovimo, kako rad u trušnici nije često bio besprikoran: i previsoka temperatura i postupak prilikom čišćenja utječu na klijavost. Što se tiče podizanja odnosno uređivanja trušnica, neće se moći ostati pri sadanjemu, da trušnice ostanu veoma rijetko posijane. Dva su sistema naime moguća : ili centralizacija ili decentralizacija. Centralizacija znači malo, a velikih trušnica, decentralizacija znači mnogo i dakako manjih. U prvom je slučaju lakša kontrola kvaliteta sjemena i jednostavniji je rad, nego u drugom slučaju. No pored toga, ako se intenzivnije otpočne sa pošumljavanjem, biće potrebna svakako decentra lizacija ! gušće postavljanje trušnica, prema kraju, gdje se sjeme proizvodi. Mi danas imamo prostranih krajeva, gdje je dovoljno četmarskih šuma i gdje bi se isplatilo /trušenje sjemena. U tim je krajevima danas trušenje ili veoma primitivno, bez ikakvih podesnih uređaja, ili se sjeme uopće ne trusi, nego se dobiva sa strane, mnogo puta rđavo i nepodesno. U pitanju trušnica trebaće odlučiti u konkretnom slučaju, da li da se podigne veća i stalna ili manja i pokretna trušnica. Sigurno je, da će male i pokretne trušnice i kod nas naći dobru upotrebu, zadovoljiće u mnogo slučajeva stvarne potrebe. Ako imamo pred očima, da mnoge vrste rode .>06 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 23 <-- 23 --> PDF |
neredovito, nepokretne trušnice naći će i kod nas dobru primjenu (ariš, smrča). Za vrste, koje rode — možemo reći — redovito, biće od potrebe staln e trušnic e (bor). Proučavanje trušnica nije dakle na zadnjem mjestu. Naprotiv, mišljenja smo, da će tražiti mnogo pažnje i obazrivosti. Ima još mnogo pitanja, koja se odnose na šumsko sjemenje, a s kojima se susrećemo danomice, Prezimljenje šumskog sjemenja od velikog je interesa. Pri tom zahtijeva naročitu pažnju krupno sjemenje (Ouercus, Fagus, Castanea), a onda i sve ostalo, u prvom redu sjeme onih vrsta, koje brzo gube klijavost (Abies), pa vrsta, koje sporo klijaju (Fraxinus, Carpinus, Acer). Postupak kod same sjetve nije također u punoj mjeri ispitan, pa je pitanje pokrivanja posijanog sjemena, u vezi sa našim klimatskim prilikama, također sastavni dio ostaloga rada oko upoznavanja šumskog sjemenja odnosno njegovih svojstava. Urod sjemena mnogih naših vrsta pokazuje naročite karakteristike. Primjer je, među ostalima, bukva, kod koje periodičnost uroda ne odgovara redovito onoj, koju su zabilježili njemački autori. Šta više, naša staništa bukve nisu istovjetna, pa i u zemlji imamo bukovih sastojina. koje se razlikuju u ovom pogledu. U svima pitanjima, koja smo dotakli, služimo se danas redovito navodima strane literature, u koliko ih ima, koji su u mnogočemu za naše prilike netačni. To neslaganje s našim prilikama lako je razumljivo s obzirom na naša staništa. Ali i pored toga ima još jedan momenat, koji nije od male važnosti, a koji treba imati pred očima. Zapadne države, čijim se podacima mnogo služimo, nemaju niti tolik broj vrsta, koje bi zasluživale intenzivnu pažnju sa gospodarskog gledišta, koliko ih imamo mi. Tosta je napomenuti, da mi već samo u mediteranskoj zoni imamo, pored lišćara, četinare od naročite vrednosti i interesa. To su Pinus halepensis i Pinus pinea, pa vrste Cupressus, kojima moramo obratiti pažnju, a da i ne spomenemo na kontinentalnim staništima, pored ostalih, i vrste Picea omorika, Pinus peuce, Pinus leucodermis. IV. Tačno je, da potpuno ne poznajemo svoga šumskog sjemenja, ni od lišćara ni od četinjara; kod četinara ne poznajemo ni osobine češera. Podaci, koje imamo, nisu redovito egzaktni. Da možemo doći do podataka o šumskom sjemenju, koji će nam dati jasne direktive i za mnoge radove u praktičnom šumarstvu, potrebno je, da sjemenje proučimo. To pitanje ne možemo odijeliti od pitanja rasa . Zbog toga treba ispitivati rase , imajući pred očima prije svega gospodarske rezultate, što ih one daju (tehnički materijal ili samo drvo za ogrjev). U vezi toga biće potrebno, da se ispita, kakav materijal daje jedna rasa na svom užem staništu, a kakav izvan toga užeg staništa. Ako jedna rasa daje na svom užem staništu valjan i vrijedan materijal, treba ispitati sve okolnosti, koje su pri tom od važnosti. Naročitu pažnju treba obratiti klimatskim faktorima, osobito temperaturi, vlazi i vjetru. U vezi toga trebaće obratiti pažnju i nadmorskim visinama. Sjeme ispitane rase moći će se onda primjeniti ondje, gdje odgovara, dakle na staništu, koje ima ista svojstva kao i ono, na kome je ubrano. Stojeći na principu, da valjani strukovi daju i valjano sjeme, biće potrebno, da se utvrde sastojine, u kojima treba iz općih narodno-gospodarskih raz 507 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 24 <-- 24 --> PDF |
loga pobirati sjeme za uzgajanje budućih sastoji na. Logično je, da treba obratiti pažnju, kako se ne bi pobiralo ili u promet donosilo sjeme, kome ne znamo proveniencije odnosno koje je slabe proveniencije S obzirom na to potrebno je, da se ustanove one sastojine, gdje je sigurno domaća čista rasa i dobre kvalitete . Kako i kod nas ima sastojina, koje su podignute iz sjemena importiranog sa strane, potrebno je u danom slučaju ispitati, ne radi li se možda o sastojini, čije sjeme pored valjanog domaćeg sjemena ne treba upotrijebiti. Kako se u budućnosti ne bi događalo, da nemamo dovoljno potrebnih podataka o sastojinama, koje su ručno podignute, bić e potrebn o zavesti evidenciju o tim sastojinama s obzirom na provenienciju upotrijebljeno g sjemena. Na taj će se način izbjeći u buduće mnoge nezgode. Ispitivanje domaćih rasa nije lako ni jednostavno, treba za to vremena i materijalnih izdataka. Ali zbog racionalizacije u šumskoj proizvodnji to je jedna potreba, koju treba zadovoljiti. Međutim, dok se na temelju iscrpnijih studija ne donesu definitivni podaci, moći će se, u vezi sa stanjem sastojina i sa stanišnim faktorima, donijeti sud, po koje m će se sastojine klasificirati u pogledu sjemena. U vezi toga moći ćemo da prve potrebe prakse zadovoljimo, ako sastojine s obzirom na upotrebljivost sjemena svrstamo u tri skupine : 1.) sastojine, koje ne dolaze u obzir, jer držimo, da im sjeme neće dati valjan porod; 2.) sastojine, koje samo u slučaju potrebe zadovoljavaju; 3.) sastojine, koje preporučamo, jer držimo, da će im potomstvo biti u svakom pogledu dobro; za ove posljednje sastojine možemo reći, da su dobre matice. No nije dosta ustanoviti samo sastojine resp. rase, koje su podesne, da iz njihovog sjemena uzgajamo buduće sastojine. Potrebno je, kako smo već napomenuli, da se i pitanje elemenata, koji služe za određivanje kvalitete sjemena, stavi na sigurniju bazu. Ispitivanje klijavosti, čistoće i energije resp. brzine klijavosti trebaće provoditi po> dobro učvršćenom sistemu. Prema navedenom rad će se kretati u dva glavna pravca: 1) terenski rad — ustanovljenje rasa na terenu, dakle u prvom redu sastojina, kojih je sjeme dobro; 2) laboratorijsko-istraživački rad u vezi sa ispitivanjima na terenu, većim dijelom u vrtu za pokuse. U zemljama sa naprednim šumarstvom (naročito Njemačka i Švedska) mnogo se pažnje obraćalo, a i danas obraća sjemnu bora (Pinus silvestris), a onda i sjemenu smrče (Picea excelsa). Kod nas je pitanje daleko šire, našu pažnju zaslužuju i traže u punoj mjeri, pored ostalih, četinjari Pinus halepensis, P. peuce, P. leucodermis, P. silvestris i P. nigra, pa i P. montana. te Abies pectinata, Picea omorika i Picea excelsa, a onda Larix europea te P. cembra. Kod svake od navedenih vrsta potrebno je detaljnije ispitivanje, ne postoje li — pored ostalih — i pojedine rase, koje se odlikuju naročitim osobinama, a koje će naročito u praksi imati svoje značenje. 508 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Kod posmatranja naših sastojina vrste P. halepensi s izgleda na prvi pogled, da ćemo ustanoviti i naročitu rasu, koja sa gledišta tehničke uporabivosti daje prvoklasna debla. Vrste P. p e u c e, P. 1 e u c o- dermis i Picea omorika traže i onako zbog naših naročitih staništa detaljno proučavanje. Interesantno će biti pitanje ariša . Izgleda, da će konstatacije o arišu, iznesene u dosadanjim studijama na Zapadu, naići na izvjesne korekture. Treba samo imati pred očima uspjele kulture ariša kod nas, svakako u zoni, za koju inače držimo da nije ariševa, pa da se traži razloga tome. Možda je sjeme, koje je upotrijebljeno za te kulture, od naročite — da tako kažemo — nizinske rase. Pri tom ne treba zaboraviti, da u Poljskoj dolazi jedna kontinentalna rasa ariša u nizini (Larix polonica). I s m r č a će kod nas pokazati izvjesne rasne odlike. Za vrijeme svoga službovanja u velebitskim šumama (1917—1919) konstatovali smo u nekoliko slučajeva osjetljive razlike kod smrče u odnosu prema mrazu. Proučavanje rasa smrče biće zbog toga od očite koristi; sjeme od rase, koja je manje osjetljiva, imaće veliku važnost svuda, gdje su česte niske ekstremne temperature. A kako je baš kod nas smrča veoma česta na staništima, gdje je reljef veoma razvijen i gdje prema tome ima mnogo opasnosti od mraza, ova će rasa, sigurno je, imati i jako gospodarsko značenje. Pitanje vrste Pinu s nigr a — s obzirom na raznolika područja, gdje dolazi od prirode (Brač, Srednji Velebit, Poreč) — biće također od velikog interesa. Mnogo toga kod ove vrste daje povoda, da zaključujemo, kako je ona pravi kozmopolit. No izgleda, da će ispitivanje rasa dati i u tom pogledu tačna obavještenja. U proučavanju rasa nalazimo jak dodir sa internacionalnim zadacima šumarstva: da se nađu putevi za stvaranje dobara od zajedničke koristi. I terenski rad i rad laboratorijski, proveden u ovom pravcu, imaće da odgovori na mnoga pitanja, što će voditi unapređivanju šumskog gospodarstva. Pored navedenih zadataka treba pronaći i način, kako da se sjeme sačuva što duže sa povoljnom klijavošću. Ovo je od naročite važnosti zato, što za mnoge vrste nisu česte rodne godine. Pa da ni u nerodnim godinama ne treba bez velikih potreba poručivati sjeme sa strane, čuvanje sjemena ima veliku važnost. Uporedo sa ispitivanjem sjemena domaćih rasa moći će se i pitanje egzota postaviti na solidniju osnovicu. V. Da možemo pitanje šumskog sjemena postaviti na temelje, koji će odgovarati potrebama zemlje, potrebna je saradnja svih onih, koji su na tom zainteresovani, odnosno koji su pozvani da pomognu taj rad. U prvom je redu državnavlas t ona, kojoj je povjerena briga oko unapređivanja šumarstva u zemlji. Državna vlast sa svojim autoritetom, u vezi sa općom privrednom državnom politikom, daće ovome pitanju dolično mjesto među pitanjima, koja se odnose na unapređivanje šumske privrede. Državna je vlast u stanju da postepeno i u okviru mogućnosti preduzme sve, što će osigurati uspjeh. Zakonske odredbe i njihova pravilna primjena u rukama su državne vlasti. Među prvima svakako je najpotrebnija odredba, da se spriječi uvoz šumskog sjemena iz inostranstva, izuzevši naročito opravdane slučajeve (na primjer kad se radi o egzotama). Jednako je sa zabranom uvoza sadnica sa strane. Od važnosti je, da se stvori mogućnost za tačno ustanovljenje, da li izvjesno sjeme potječe iz domaćih sastojina, koje su poznate kao valjane. U rukama je 509 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 26 <-- 26 --> PDF |
državne vlasti, da pomogne studiranja rasa i da se pobrine, kako bi se valjane sastojine istakle kao one, koje su sposobne da budu matice. Državna vlast može dati mogućnosti, da se u zemlji upotrebljava samo ono sjeme, koje je pored dobre rase još i dobre kvalitete. Vlasnic i šum a imaju također svoje zadatke pri rješavanju ovoga pitanja: da ne podižu sastojine iz sjemena, kojemu se nezna proveniencija odnosno koje je slabe proveniencije. Kako je kod nas država najjači vlasnik šuma, kako baš državni šumski posjedi dolaze u najraznolikijim prilikama, država će po svome položaju i zadacima moći inaugurisati određenu, sistematski upućenu politiku u ručnom podizanju sastojina; proučavaće rase, na određena staništa donosiće sjeme u prvom redu domaće rase i dobre kvalitete, a koje odgovara tome staništu. Po ugledu na državu i drugi naši vlasnici šuma odnosno pošumljivači treba da .. unose u šumu nevaljalu rasu, koja će u budućnosti biti više od štete nego od koristi. Važna zadaća pripada Šumarskom udruženju, da pripomogne, kako bi se ovo pitanje postavilo i kod nas što prije na što zdraviju osnovicu. Naše naučne institucije čeka određena zadaća, da u kolaboraciji sa praksom rasvjetljuju pitanje šumskog sjemena u svim njegovim pravcima, da na temelju naučnih proučavanja dobijemo o rasama sve potrebne podatke. Naučnim metodama trebaće ustanoviti pitanj e proveniencije i pitanje kvalitete. Da se dođe do pouzdanih podataka, potrebno je da imamo što više opažanja, a to se može provoditi samo u naučnim institucijama. Jasno je, da ni dosadanji stručni podaci, naročito oni, koje je dalo dugo iskustvo, neće biti bez vrijednosti. Na njima će se moći dobro i mnogo izgrađivati. I rad oko k 1 a s i f i c i- r a n j a s a s t o j i n a neće se možda uvijek moći provesti bez naučnih institucija, u najmanju ruku biće potrebna intimna saradnja. Istina, mnoge kulturne države imaju zasebne institucije, kojima je povjerena skrb oko proučavanja šumskog sjemena. Te institucije traže dosta izdataka. Za prve početke, držimo, ne treba kod nas zasebnih institucija već zbog štednje. Naučne institucije, koje su vezane za fakultete, moći će da rade na istraživanjima, koja su u vezi sa ovim pitanjima. Vrijeme i prilike će pokazati i, uputiti, kada će se moći govoriti i kod nas o podizanju zasebnih institucija za ispitivanje šumskog sjemenja. U vezi navedenog mišljenja smo, da bi se prvi početci ovoga rada mogli ostvariti, ako bi svi zainteresovani uzeli učešća u radu. Pokušali smo, da to učešće formulišemo: A. Zadaci državne vlasti- 1) pomaganje proučavanja rasa u zemlji; 2) ustanovljenje sastojina, koje će davati dobro sjeme, pa ustanovljenje staništa, na kojima će to sjeme dati dobre rezultate; 3) zaštita proizvodnje sjemena u zemlji, a u vezi s time sprječavanje uvoza sjemena sa strane izuzevši naročite slučajeve ; 4) kontrola nad prodajom sjemena s obzirom na provenienciju kao i s obzirom na kvalitetu. B. Zadaci vlasnika šuma i pošumljivača: 1) da se vlasnici šuma i pošumljivači pridržavaju odredaba o sastojinama i o staništima s obzirom na provenienciju sjemena, koje se može upotrijebiti; 2) da se pridržavaju odredaba o kontroli sjemena s obzirom na njegovu kvalitetu. 510 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 27 <-- 27 --> PDF |
C. Zadaci Šumarskog udruženja: 1) da pomogne proučavanje šumskog sjemena u najširim razmjerama (radom na terenu, oglednim kulturama, letačima i t. d.) ; 2) da solidnom propagandom pomaže intencije državne vlasti oko održavanja odredaba u pogledu valjanog sjemena. D. Zadaci su naučnih institucija, da u vezi s intencijama državne vlasti sarađuju u rješavanju ovoga pitanja, a naročito: 1) da naučno ispituju naše šumsko sjemenje, pa i sjeme egzota u svim pravcima, naročito u pitanju proveniencije i pojedinih elemenata za ustanovljenje kvalitete; 2) da paralelnim ogledima stvaraju solidne mogućnosti za istraživanje odnosa između naših staništa i raznih rasa; 3) da ispituju tipove trušnica raznih sistema s obzirom na naše prilike i potrebe. Pokrenuli smo ovo pitanje u iskrenoj namjeri, da pomognemo nastojanje naših mjerodavnih faktora oko unapređenja šumarstva u zemlji. Pitanje šumskog sjemenja svakako je jedno od osnovnih pitanja. Osnove izrađene, kako valja, najjača su garancija za daljnji rad. Dakako da je i izgradnja osnova u vezi sa općim prilikama. A te su danas teške. No ako se odmah i ne može da razvije rad u velikim razmjerama, dobro je, da se počne, pa makar i u manjoj mjeri, naročito kad je rad potreban i sa gledišta naše opće privrede, a i sa gledišta našeg položaja u svijetu. Résumé. L´auteur traite la question des semences forestieres du point de vue de la politique forestiere de l´Etat, spécialement a l´égard de la provenance des graines et des plants. ´ ´ CPETEH ....., .......: .......... ......... .... . .......... ........ . PEKAMA (RÉGULARISATION DE L´ÉCOULEMENT D´EAU DANS LES RIVIERES TORRENTIELLES) ... .... .......... ...... . ...., a ........ ... ...., y .... ce ....... ...... ...... ......., ...... ..., .... ce y ...... ........ ..... ....... . ...... .........., ..... ....... ...... ...... ... ..... Ha ........ .... ...... . .... .. ....... ......., a .. ....... ....... ... ........ ..... ....... ... ...... ...... .. ...... .......... .... . ..... no ....... ...... ....... .... ...... . ......, ...... ...... ....... .... ........ Kao . ... ...... .... . ... .... ..... ....... ...... ........... ... ....: ..... .... (..........), ...... ... (.......) . .... ... (.......). ..... .... AKO ce ....... ...... . .... ....... y ...... . ......... ......., .... je ......, .. ......, ....... ...... . ...., a . .... ... y ...... ...., .......... ..... .... .. ...... ......, .... 511 |