DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 19 <-- 19 --> PDF |
treba, tehnika rada u sastojini mora se prilagođavati svojstvima sastojine resp. rase, jer su zakoni, koji regulišu biološke odnose u sastojini, daleko od zakona, s kojima su u vezi ljudske potrebe uopće, a napose u pogledu šume i njezinih proizvoda. Misao o potrajnosti, ne samo proizvodnje nego i prihoda, upućuje nas, da na svojim staništima podižemo sastojine budućnosti, dobre u svakom pogledu — vodeći dakle računa o prilikama i potrebama staništa. U vezi toga treba da dođe na određeno stanište sjeme, odnosno sadnice iz sjemena, koje odgovara tome staništu i s obzirom na svoju rasu i s obzirom na sva druga svojstva, koja određuju kvalitet sjemena. Pri donošenju sjemena odnosno sadnica na jedno stanište doći će do izvjesnih reakcija s obzirom na prilike staništa. Sigurno je, da će se te reakcije ispoljiti veoma vidno, ako je sjeme došlo u nove klimatske prilike: Vidjeće se reakcija bilo u razvoju debla i krune bilo u otpornosti protiv nezgoda, kojima je razlog u organskoj ili anorganskoj prirodi. Baš zbog tih momenata utvrđeno je u stručnim krugovima naprednih zemalja mišljenje, da treba uzgajati sastojine u prvom redu od sjemena domaćih vrsta i sa staništa, koje najbolje odgovara . U vezi toga neće doći ni do štetne, a često puta i veoma opasne reakcije na stanišne faktore. Mnogi su kultivatori i kod nas dobro radili, a rade dobro i danas, što za svoja pošumljavanja nabavljaju sjeme iz svojih ili iz najbližih sastojina, koje po stanišnim prilikama posve odgovaraju staništu, na koje se sjeme donosi. Na taj se način posve zadovoljava onoj potrebnoj vezi, koja ima da postoji između određenog staništa i sastojine na njemu, a koja daje uslove određenoj rasi za razvitak na danom staništu. Prirodno p o d m 1 a đ i v a n j e, u koliko se tiče održavanja intimne veze između staništa i sastojine, bilo je oduvijek na pravom putu. Ono je održavalo rasu na njezinom prirodnom staništu. Ali ima još jedan momenat, koji kod prirodnog podmlađivanja dolazi do izražaja i koji nije od malog značenja. Tehnički radovi oko prirodnog podmlađivanja — naročito kad je riječ o gospodarenju pomoću postupične sječe — već od početka pomažu, da se sastoiina podmladi sa sjemenom najboljih strukova. Šta više, u valjanom šumskom gospodarstvu pomažemo razvitak elitnih strukova već zarana. U tom pravcu provodimo kompletiranje, čišćenje i prorede. A kad dođe vrijeme i potreba, da se stvori nova sastojina, daje se mogućnosti najodabranijim strukovima, da rode sjemenom u punoj mjeri i da dadu podmladak. Spremajući prirodno podmlađivanje iz sjemena najboljih, po izgledu individualno najsposobnijih strukova, vršimo odmah i selekciju. Ti m pute m zado voljavamo principu, da se na određenom staništu daje mogućnost za razvitak klimatske rase, koja tom staništu odgovara najbolje, i to iz sjemena najboljih strukova. Prema tome kod prirodnog podmlađivanja zadovoljamo dva principa: 1) vodimo računa o karakteristici staništa i 2) vodimo računa o kvaliteti matičnih strukova, a s time i o kvaliteti sjemena, pa i o kvaliteti buduće sastojine. Princip, koji sprovodimo kod prirodnog podmlađivanja, nije nov. U poljskoj privredi poznata je davno praktična primjena nauke o naslijeđu; na tom se upravo i osniva racijonalna biljna proizvodnja. 503 |