DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 19     <-- 19 -->        PDF

treba, tehnika rada u sastojini mora se prilagođavati svojstvima sastojine
resp. rase, jer su zakoni, koji regulišu biološke odnose u sastojini, daleko
od zakona, s kojima su u vezi ljudske potrebe uopće, a napose u pogledu
šume i njezinih proizvoda.


Misao o potrajnosti, ne samo proizvodnje nego i prihoda, upućuje
nas, da na svojim staništima podižemo sastojine budućnosti, dobre u svakom
pogledu — vodeći dakle računa o prilikama i potrebama staništa.
U vezi toga treba da dođe na određeno stanište sjeme, odnosno sadnice
iz sjemena, koje odgovara tome staništu i s obzirom na svoju rasu i
s obzirom na sva druga svojstva, koja određuju kvalitet sjemena.


Pri donošenju sjemena odnosno sadnica na jedno stanište doći će do
izvjesnih reakcija s obzirom na prilike staništa. Sigurno je, da će se te
reakcije ispoljiti veoma vidno, ako je sjeme došlo u nove klimatske prilike:
Vidjeće se reakcija bilo u razvoju debla i krune bilo u otpornosti
protiv nezgoda, kojima je razlog u organskoj ili anorganskoj prirodi. Baš
zbog tih momenata utvrđeno je u stručnim krugovima naprednih zemalja
mišljenje, da treba uzgajati sastojine u prvom redu od
sjemena domaćih vrsta i sa staništa, koje najbolje
odgovara . U vezi toga neće doći ni do štetne, a često puta i veoma
opasne reakcije na stanišne faktore.


Mnogi su kultivatori i kod nas dobro radili, a rade dobro i danas,
što za svoja pošumljavanja nabavljaju sjeme iz svojih ili iz najbližih sastojina,
koje po stanišnim prilikama posve odgovaraju staništu, na koje
se sjeme donosi. Na taj se način posve zadovoljava onoj potrebnoj vezi,
koja ima da postoji između određenog staništa i sastojine na njemu, a
koja daje uslove određenoj rasi za razvitak na danom staništu.


Prirodno p o d m 1 a đ i v a n j e, u koliko se tiče održavanja
intimne veze između staništa i sastojine, bilo je oduvijek na pravom putu.
Ono je održavalo rasu na njezinom prirodnom staništu.


Ali ima još jedan momenat, koji kod prirodnog podmlađivanja dolazi
do izražaja i koji nije od malog značenja. Tehnički radovi oko prirodnog
podmlađivanja — naročito kad je riječ o gospodarenju pomoću postupične
sječe — već od početka pomažu, da se sastoiina podmladi sa
sjemenom najboljih strukova. Šta više, u valjanom šumskom gospodarstvu
pomažemo razvitak elitnih strukova već zarana. U tom pravcu provodimo
kompletiranje, čišćenje i prorede. A kad dođe vrijeme i potreba,
da se stvori nova sastojina, daje se mogućnosti najodabranijim strukovima,
da rode sjemenom u punoj mjeri i da dadu podmladak. Spremajući
prirodno podmlađivanje iz sjemena najboljih, po izgledu individualno najsposobnijih
strukova, vršimo odmah i selekciju. Ti m pute m zado voljavamo
principu, da se na određenom staništu
daje mogućnost za razvitak klimatske rase, koja tom
staništu odgovara najbolje, i to iz sjemena najboljih
strukova. Prema tome kod prirodnog podmlađivanja
zadovoljamo dva principa: 1) vodimo računa o karakteristici
staništa i 2) vodimo računa o kvaliteti matičnih
strukova, a s time i o kvaliteti sjemena, pa i o
kvaliteti buduće sastojine.


Princip, koji sprovodimo kod prirodnog podmlađivanja, nije nov. U
poljskoj privredi poznata je davno praktična primjena nauke o naslijeđu;
na tom se upravo i osniva racijonalna biljna proizvodnja.


503