DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Imajući pred očima pomenute navode, vidimo, kako je potrebno, da se obrati mnogo pažnje odabiranju rase, kad se radi o ručnom posumljavaniu odnosno o ručnom podmlađivanju. U vezi toga odmah dolazimo i do konstatacije, kako je potrebno skrenuti pažnju na unošenje sjemena stranih vrsta, jer pri tom mogu veoma lako nastati sve one neprilike, koje sa sobom donosi nepodesna rasa. Može biti slučajeva, da je sjeme brano u stanišnim prilikama, koje zadovoljavaju. No pri tom ne treba gubiti iz vida, da je osim s t anišnih prilika potrebno imati pred očima još i individualne osobine matičnih strukova. Sjeme treba pobirati samo sa zdravih strukova, koji po svom spoljašnjem izgledu daju punu garanciju, da imje i sjeme dobro . A to se ne da naknadno kontrolisati, kad je sjeme već spremljeno, naročito ne u onom slučaju, kad sjeme naručujemo sa strane. Nije ovo mišljenje novijeg datuma. Kulturne zapadne i sjeverne države davno su uočile činjenicu, da im je sjeme sa strane donijelo mnogo nezgoda u šumsko gospodarstvo. Te su države na temelju rđavog i skupo plaćenog iskustva uredile i odnose u svom šumskom gospodarstvu s obzirom na to pitanje. Tako je — navodimo zbog orijentacije — Njemačka, Švedska i Norveška već dosta davno upoznala sve nezgodne posljedice, koje nastaju unošenjem stranog sjemena ,a naročito vrste P i n u s Silv a & t . i s. Švedska je još god. 1882. zabranila upotrebu stranog borovog sjemena za pošumljavanje u državnim šumama, a zavela je i prohibitivne carine, da se spriječi uvoz toga sjemena. Njemačka je imala mnogo rđavog iskustva sa borovim sjemenom uvezenim sa strane, naročito sa francuskih staništa. Kada bismo analizirali i naše ručno podignute sastojine — i one od vrste Pinus silvestris, a možda i one od drugih vrsta — došli bismo do zaključka, da i tu postoje kod jedne te iste vrste osjetljive razlike, kojima je, vjerovatno, mnogo puta uzrok baš u rasi. Postavljajući načelo, da treba upotrebljavati sjeme sa domaćih staništa, ne mislimo s time, da postavimo možda i načelo, kako je sjeme unutar državnih granica podesno za sva staništa u državi. Ni izdaleka. I unutar državnih granica može jedna vrsta imati više klimatskih rasa. To će biti kod više vrsta i kod nas, s obzirom na veoma veliku raznolikost naših staništa, naročito s obzirom na uticaj pojedinih klimatskih faktora, koji se kod nas javljaju u velikoj intenzivnosti. Porijeklo sjemena, tačno poznavanje matične sastojine, s koje je sjeme ubrano, u vezi sa poznavanjem prilika na staništu, kamo to sjeme donosimo, biće prvi jaki putokaz za rad pri ručnom podizanju šuma. Porijeklo sjemena označujemo imenom proveniencija sjemena. III. Osim u pitanju proveniencije potrebno je obratiti pažnju sjemenu i u mnogo drugih pravaca. Rezultat toga daće nam tačnu sliku o kvaliteti sjemena. Postotak klijavosti i čistoće, energija resp. brzina klijanja, pored jedri ne sjemena , bitni su elementi, koji daju kvalitet sjemena. Od kolike je važnosti pitanje procenta klijavosti, poznato je svakom stručnjaku. U vezi toga nameće se odmah i pitanje, zašto izvjesne vrste sjemena dolaze u trgovini sa malim procentom klijavosti. Takav je slučaj, na primjer, sa sjemenom ariša (Larix europea). Ako malo detaljnije analiziramo sjeme ariševo mehaničkim putem, vrezanjem, vidjećemo, da medu sjemenkama ariša ima veoma mnogo zrna, koja su 504 |