DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 47     <-- 47 -->        PDF

koji su stalno izloženi udarima bure i zbog toga su slabe prihodne sposobnosti, moraju
izlučiti kao posebne gospodarske jedinice, iako mnogo niže leže ispod »alpske granice«.
Kako vidimo, nije dosta, da se šume samo oko »alpske granice« izlučuju kao posebne
gospodarske jedinice, nego je to potrebno činiti i po nižim položajima zbog oštre
klime, pa strmosti terena, gde se šume teško pomlađuju, te ih valja ostaviti, da dalje
rastu u snazi samoodržanja. To isto vredi i za izolirane glavice, te gorske kose ispod
»alpske granice«, na kojima je opstanak šume jače ugrožen nego na suvislim i visokim
gorskim masivima, koji sižu do »alpske granice«. Najposle valja mi istaći, da gore
spomenuti projekat »Uputstava« sadrži sve gore istaknute momente, te je po mom
sudu bilo štetno, što oni nisu uneseni u »Uputstva«.


Ne bi bilo na odmet, da se u »Uputstvima« naročito istaklo, da kod obrazovanja
gospodarskih jedinica valja uvažavati samo krupne razloge. Tako na pr. za uske i
malene površine uz potoke ne treba obrazovati posebne gospodarske jedinice, u
koliko njihova površina ne dosiže minimum površine, koja je zakonom o šumama u tu
svrhu propisana. To, što nije na tom mestu istaknut minimum površine gospodarske
jedinice, nije velika greška, ali je svakako greška, što nije istaknut maksimum
šumske površine, potrebne za obrazovanje gospodarske jedinice. Taj maksimum zavisi
doduše o intenzitetu gospodarenja i on se po današnjem shvaćanju uređivanja šuma
kreće od 1000 do 5000 ha površine.


Sekored i (§ 8). Sekoredi su kratko i zbito prikazani na način, koji više spada
u kratak udžbenik za uređivanja šuma, nego li u ovakova »Uputstva«. U današnje
se doba pitanju sekoreda posvećuje velika pažnja, te se već stoga moglo to pitanje
nešto više razraditi, kako je to bilo sadržano u projektu »Uputstava«. U najmanju
ruku trebalo je istaći granice sekoreda, a to su putovi i međe prirodne podele terena,
te mede unutarnjeg veštačkog razdelenja šuma na odelenja. Ne bi bilo na odmet ni
to, da se u »Uputstvima« nešto reklo i o vetrobranim prošecima (Loshieb), o kojima
je u projektu »Uputstava« dosta govoreno, te je po mom mišljenju štetno, što u
»Uputstvima« nije na to uzet obzir.


Odelenj a (§ 9). Kao što su sekoredi u »Uputstvima« kratko prikazani, tako
su potrebna uputstva i za odelenja, još kraće i manje jasno prikazana, dok je naprotiv
to pitanje u projektu »Uputstava« mnogo, jasnije predočeno. Držim, da je
trebalo ovde istaći, da se šume dele na odelenja i zbog obrane od požareva i dobre
organizacije uprave, a ne samo »zbog nadzora«. Pogotovu je valjalo naglasiti, da
prošeci u nizinama treba da služe za izvozne puteve, a ne dopuštati da »po mogućnosti
« služe i za izvoz. S obzirom na veliku važnost prošeka za izvoz drva iz
šume, valjalo je istaći, da prošeci moraju izlaziti na mostove i železničke brklje, te
da ih valja saobraziti postojećim putevima u šumi, kao i onima, koji će se kasnije
izgraditi. Ako je kroz šumu u nizini izgrađena zidana cesta,- to se ona uvek mora
upotrebiti za osnovicu razdelenja šume, dok se u planinskom kraju cesta u serpentinama
jedva može u celosti upotrebiti u tu svrhu. Prošeci moraju izlaziti iz šume
okomito na cestu.


Što se tiče oblika odelenja u nizinama, valjalo je u »Uputstvima« naglasiti, da
odelenje mora imati oblik paralelograma u unutarnjosti šume, ali zbog ceste, kanala
ili drugog čega može odelenje u unutarnjosti imati i nepravilan oblik. Na rubovima
šume imaju odelenja redovno nepravilan oblik, a često oblik trokuta, čija površina
ne srne biti suviše malena, te je zbog toga u »Uputstvima« trebalo naglasiti, da valja
izbegavati nepotrebno prosecanje sporednih prošeka do ruba šume, kako bi se tako
izbeglo stvaranju odelenja malenih površina.


Gospodarsko razdelenje šuma na kršu valjalo je baš na ovom mestu obraditi,
i to onom temeljitošću, kojom je to u projektu »Uputstava« bilo obrađeno.


531