DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GOD. 56. AUGUST—SEPTEMBAR 1932.


Prof. Ing. VINKO HL A VINKA


Dana $. aprila 1932. navršio je profesor Visoke tehničke škole u Brnu
gosp. Ing. Vinko Hlavinka 70 godina svoga života. Taj su dan u počast
jubilarca svečano proslavili njegovi kolege profesori na pomenutoj visokoj
školi, inženjeri, đaci, te Čehoslovačko-jugoslavenska liga, koju je Prof. V.
Hlavinka osnovao i kojoj je sada pretsjednikom. Na toj je proslavi uzeo
učešća i naš poslanik u Pragu g. Dr. Prvislav Grisogono sa osobljem poslanstva.


Budući da je Prof. V. Hlavinka službovao u Hrvatskoj i Slavoniji
pune 24 godine, od kojih je od 1898.—1911. bio profesorom bivše Šumarske
akademije u Zagrebu, te svojim plodnim i obilnim radom u javnoj inženjerskoj
kao i nastavničkoj službi stekao kod nas velikih zasluga, to smatramo dužnošću,
da u kratkim crtama iznesemo pred čitaoce Šumarskog lista rad tog zaslužnog
naučenjaka.


Ing. Vinko Hlavinka došao je u Hrvatsku god. 1887., gdje je kao
građevni inženjer stupio u službu tadanje hrvatske vlade. Već kao mladi službenik
razvio je Ing. V. Hlavinka u Hrvatskoj osobito jaku djelatnost.
Podigao je mnoge građevne objekte, kojima je ovjekovječio svoje ime u ovim
krajevima. Između mnogobrojnih odličnih stručnih radova Ing. Hlavinke
ističemo u prvom redu izgradnju vodovoda grada Gospića u Lici, pa rad na
uređenju bujice kroz Senjsku dragu, koja je u svom divljem elementu razaranja
ugrožavala opstanak starodrevnog i trgovačkog grada Senja, zatim provedbu
regulacije rijeke Glogovnice i dr.


Odlična stručna sprema, te nadasve solidan i savjestan rad Ing. V.
Hlavinke upao je u oči tadanjih odlučujućih faktora u Hrvatskoj, pa je
prigodom osnutka Šumarske akademije u Zagrebu god. 1898. postavljen za
nastavnika na toj školi. Da bi se što bolje mogla uočiti važnost izbora Ing.
Hlavinke među prve nastavnike pomenute akademije, valja usputistaknuti ovo:


Potkraj 19. vijeka bile su kulturne i materijalne prilike u KraljeviniHrvatskoj i Slavoniji vrlo teške. Hrvatska i Slavonija u sklopu bivše austrougarske
monarhije imala je doduše neku državnu autonomiju, i to u sudstvu,
prosvjeti i upravi. Slaba je međutim korist bila od te autonomije, jer narod
nije imao pravo da upravlja sa svojim financijama. Mađarska vlada u Budimpešti
upravljala je od godine 1868. sa financijama Hrvatske i Slavonije, te je
od prihoda iz ovih pokrajina svake godine određivala izvjesnu tangentu za
autonomnu upravu Hrvatske i Slavonije. Ta je međutim tangenta bila tako
neznatna, da se od nje nije moglo živjeti ni umrijeti.


Mađarske vlasti — vođene mišlju, da im je jedino pomoću kulturne
zaostalosti i materijalnog siromaštva hrvatskog naroda moguće uspješno pro


489




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 6     <-- 6 -->        PDF

voditi mađarizaciju u tom narodu — namjerno su uskraćivale sredstva za
podizanje narodnih osnovnih "škola, a pogotovo za podizanje viših stručnih
škola. Sa državnim šumama, čija je površina iznosila nešto manje od joo.ooo
jut., upravljali su šumari Mađari, kao apsolventi bivše mađarske Visoke
šumarsko-rudarske škole u Šćavnici, koji često nisu poznavali narodnog jezika,
a kamo li da su imali osjećaja za njegove kulturne potrebe. Apsolventi tadanje
srednje šumarske škole u Križevcima nisu naime od 1881. g. primani u državnu
šumarsku službu u svojoj otadžbini — Hrvatskoj i Slavoniji, a tako ni u Bosni
i Hercegovini.


Mnogobrojne peticije hrvatskog naroda, koje su išle za tim, da se srednja šumarska
škola u Križevcima, koja je ondje postojala od 1860. g., podigne na
stepen visoke šumarske škole sa sjedištem u Zagrebu, bile su uslišane tek
1898. g., kad je — kako je već istaknuto — osnovana Šumarska akademija u
Zagrebu i prislonjena uz filozofski fakultet sveučilišta.


Posve je razumljivo, da se izboru i postavljanju prvih nastavnika na
pomenutoj akademiji obraćala osobita pažnja, a što je u tim prilikama pao
izbor baš na osobu Ing. V. Hlavinke, bile su razlogom jedino njegove
naročite stručne odlike.


Svoj nastavnički poziv prigrlio je Prof. Hlavinka svim srcem i
dušom, te je svojim učenicima davao stručnu spremu iz gotovo svih inženjerskih
predmeta. Zbog oskudice na stručnim knjigama u našem jeziku izdao je
ubrzo Prof. Hlavinka litografirana skripta iz geodezije, vodogradnje,
gradnje cesta i mostova, mehanike i dr. Po sadržini, razradi materijala, te
znanstvenom izlaganju i dokazivanju, kao i po samoj izradi, nisu pomenuta
skripta nimalo zaostajala za štampanim stranim stručnim djelima ove vrste.


Kao nastavnik isticao se Prof. Hlavinka osobitom pedagoškom metodom.
U svojim predavanjima umio je među slušačima pobuditi živ interes,
tako da su njegova predavanja bila stalno u punom broju posjećivana. Od
svojih slušača tražio je savjesnost u radu, te ljubav i zanos za svoj budući poziv.


Pored toga, što je Prof. Hlavinka bio odličan nastavnik i pedagog,
moram istaknuti i to, da se spram svojim slušača stalno pokazivao veoma
susretljivim ili bolje rečeno kao dobar i brižan otac. Kod nadležnih vlasti
neprestance se zauzimao za materijalnu pomoć svojih slušača, a nije bila rijetkost,
da ih je i sam materijalno podupirao.


Uz rad, kojeg je Prof. Hlavinka razvio u teoretskom pravcu kao
nastavnik na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, nastojao je on da mnoge teorijskezasade provede sa svojim slušačima u praksi. Tako je izveo gradnju ceste u
duljini na desetke kilometara u šumama Ogulinske imovne općine i to na izrazitom
kraškom terenu. Izveo je nadalje gradnju šumske željeznice duge 12 km
u šumi Novogradiške imovne općine, te njome spojio planinu Babja gora(616 m) sa glavnom prugom Zagreb—Beograd (stanica Petrovo selo). Jedno i
drugo pomenuto prometno sredstvo od odlučnog su utjecaja na materijalnostanje naroda u onim krajevima.


U svom javnom radu opazio je Prof. Hlavinka kao veliku zaprekukulturnog tehničkog progresa u Hrvatskoj okolnost, da ovdje nije bilo školovanih
geometara. U javnim glasilima i Tehničkom Listu, komu je kroz više
godina bio urednikom, isticao je i dokazivao potrebu osnutka geodetskogtečaja, koji je doista u glavnom njegovim nastojanjem i osnovan god. 1908.
Taj je geodetski tečaj bio pretečom kasnije osnovane Tehničke visoke škole, a
sada Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Praktični rezultati toga nastojanja Prof.


490




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Hlavinke najbolje se danas vide na brojnim komasacionim radnjama, koje
se u novije vrijeme uspješno izvadaju u našoj državi.


Pored svojeg stručnog odnosno nastavničkog rada Prof. H lav in k a
živo se zanimao i za druge kulturne potrebe našeg naroda. Mnogobrojnim
člancima u stručnim listovima (Tehnički list, Šumarski list) i javnim glasilima
zauzimao se za povoljno rješenje raznih pitanja, koja su bila od važnosti za
kulturni i tehnički progres u ovim krajevima.


Svojim opsežnim i patriotskim radom zadužio je Prof. Hlavinka
uvelike čitav naš narod i obvezao ga na vječnu blagodarnost. Tokom svojeg
dugogodišnjeg nastavničkog djelovanja na Šumarskoj akademiji u Zagrebu
odgojio je Prof. Hlavinka velik broj šumara, od kojih danas mnogi zauzimaju
u Jugoslaviji prva stručna mjesta. Kod svih svojih bivših učenika
stekao je Prof. Hlavinka naročito štovanje i zahvalnost svojim predanim
nastavničkim radom, prijateljskom susretljivošću i očinskom ljubavi, te mu za
sve to u ime mnogobrojnih njegovih učenika prigodom sedamdesetgodišnjice
života izrazujem našu toplu blagodarnost želeći mu, da ga Bog pozivi u punoj
snazi još dugo godina.


Prof. Dr. NENADIĆ ĐURO


Prof. Dr. ANDRIJA PETRAČIĆ (ZAGREB):


O VREMENU SADNJE BILJAKA S OSOBITIM
OBZIROM NA SADNJU PROLISTALIH
BILJAKA


(SUR LE TEMPS DES PLANTATIONS, SPÉCIALEMENT AVEC
DES PLANTS GARNIS DÉJA DE JEUNES FEUILLES)


U šumarskoj se praksi sade biljke uglavnom za vrijeme v e g e t acionog
mirovanja. Radi smrznute zemlje i snijega u zimi provodi
se sadnja ponajviše u rano proljeće ili u jesen. Proljetna je
sadnja običajnija, jer su rezultati sadnje u to doba vrlo često bolji nego
kod jesenjih sadnja. Biljke sađene u proljeće prezime na istom mjestu,
gdje su rasle prošlog ljeta. Prema tome biljke zasađene u proljeće provedu
zimu u mnogo boljim prilikama nego biljke zasađene u jesen. Loša
je strana jesenje sadnje i u tom, što često biljke do vremena sadnje ne
dovrše potpuno svoje dozrijevanje, a što se eventualno izvana i ne vidi,
pa se biljke u tom slučaju (osobito veće biljke) smrznu preko zime. To
se pogotovo dešava, ako se biljke presađuju u hladnije klimatske
odnošaje. Nadalje kod sadnje biljaka u jese n (i presadnje u rasadniku)
izvuče srijež do proljeća mnoge biljke iz rahle zemlje, gdje su one zasađene.
Osim toga uslijed snijega, vjetra i korova polegnu često mnoge
biljke zasađene u jesen — osobito na mekanom tlu i kod upotrebe većih
biljaka — i to prije nego su se mogle u zemlji učvrstiti. U proljeću pak


491