DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GOD. 56. AUGUST—SEPTEMBAR 1932. Prof. Ing. VINKO HL A VINKA Dana $. aprila 1932. navršio je profesor Visoke tehničke škole u Brnu gosp. Ing. Vinko Hlavinka 70 godina svoga života. Taj su dan u počast jubilarca svečano proslavili njegovi kolege profesori na pomenutoj visokoj školi, inženjeri, đaci, te Čehoslovačko-jugoslavenska liga, koju je Prof. V. Hlavinka osnovao i kojoj je sada pretsjednikom. Na toj je proslavi uzeo učešća i naš poslanik u Pragu g. Dr. Prvislav Grisogono sa osobljem poslanstva. Budući da je Prof. V. Hlavinka službovao u Hrvatskoj i Slavoniji pune 24 godine, od kojih je od 1898.—1911. bio profesorom bivše Šumarske akademije u Zagrebu, te svojim plodnim i obilnim radom u javnoj inženjerskoj kao i nastavničkoj službi stekao kod nas velikih zasluga, to smatramo dužnošću, da u kratkim crtama iznesemo pred čitaoce Šumarskog lista rad tog zaslužnog naučenjaka. Ing. Vinko Hlavinka došao je u Hrvatsku god. 1887., gdje je kao građevni inženjer stupio u službu tadanje hrvatske vlade. Već kao mladi službenik razvio je Ing. V. Hlavinka u Hrvatskoj osobito jaku djelatnost. Podigao je mnoge građevne objekte, kojima je ovjekovječio svoje ime u ovim krajevima. Između mnogobrojnih odličnih stručnih radova Ing. Hlavinke ističemo u prvom redu izgradnju vodovoda grada Gospića u Lici, pa rad na uređenju bujice kroz Senjsku dragu, koja je u svom divljem elementu razaranja ugrožavala opstanak starodrevnog i trgovačkog grada Senja, zatim provedbu regulacije rijeke Glogovnice i dr. Odlična stručna sprema, te nadasve solidan i savjestan rad Ing. V. Hlavinke upao je u oči tadanjih odlučujućih faktora u Hrvatskoj, pa je prigodom osnutka Šumarske akademije u Zagrebu god. 1898. postavljen za nastavnika na toj školi. Da bi se što bolje mogla uočiti važnost izbora Ing. Hlavinke među prve nastavnike pomenute akademije, valja usputistaknuti ovo: Potkraj 19. vijeka bile su kulturne i materijalne prilike u KraljeviniHrvatskoj i Slavoniji vrlo teške. Hrvatska i Slavonija u sklopu bivše austrougarske monarhije imala je doduše neku državnu autonomiju, i to u sudstvu, prosvjeti i upravi. Slaba je međutim korist bila od te autonomije, jer narod nije imao pravo da upravlja sa svojim financijama. Mađarska vlada u Budimpešti upravljala je od godine 1868. sa financijama Hrvatske i Slavonije, te je od prihoda iz ovih pokrajina svake godine određivala izvjesnu tangentu za autonomnu upravu Hrvatske i Slavonije. Ta je međutim tangenta bila tako neznatna, da se od nje nije moglo živjeti ni umrijeti. Mađarske vlasti — vođene mišlju, da im je jedino pomoću kulturne zaostalosti i materijalnog siromaštva hrvatskog naroda moguće uspješno pro 489 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 6 <-- 6 --> PDF |
voditi mađarizaciju u tom narodu — namjerno su uskraćivale sredstva za podizanje narodnih osnovnih "škola, a pogotovo za podizanje viših stručnih škola. Sa državnim šumama, čija je površina iznosila nešto manje od joo.ooo jut., upravljali su šumari Mađari, kao apsolventi bivše mađarske Visoke šumarsko-rudarske škole u Šćavnici, koji često nisu poznavali narodnog jezika, a kamo li da su imali osjećaja za njegove kulturne potrebe. Apsolventi tadanje srednje šumarske škole u Križevcima nisu naime od 1881. g. primani u državnu šumarsku službu u svojoj otadžbini — Hrvatskoj i Slavoniji, a tako ni u Bosni i Hercegovini. Mnogobrojne peticije hrvatskog naroda, koje su išle za tim, da se srednja šumarska škola u Križevcima, koja je ondje postojala od 1860. g., podigne na stepen visoke šumarske škole sa sjedištem u Zagrebu, bile su uslišane tek 1898. g., kad je — kako je već istaknuto — osnovana Šumarska akademija u Zagrebu i prislonjena uz filozofski fakultet sveučilišta. Posve je razumljivo, da se izboru i postavljanju prvih nastavnika na pomenutoj akademiji obraćala osobita pažnja, a što je u tim prilikama pao izbor baš na osobu Ing. V. Hlavinke, bile su razlogom jedino njegove naročite stručne odlike. Svoj nastavnički poziv prigrlio je Prof. Hlavinka svim srcem i dušom, te je svojim učenicima davao stručnu spremu iz gotovo svih inženjerskih predmeta. Zbog oskudice na stručnim knjigama u našem jeziku izdao je ubrzo Prof. Hlavinka litografirana skripta iz geodezije, vodogradnje, gradnje cesta i mostova, mehanike i dr. Po sadržini, razradi materijala, te znanstvenom izlaganju i dokazivanju, kao i po samoj izradi, nisu pomenuta skripta nimalo zaostajala za štampanim stranim stručnim djelima ove vrste. Kao nastavnik isticao se Prof. Hlavinka osobitom pedagoškom metodom. U svojim predavanjima umio je među slušačima pobuditi živ interes, tako da su njegova predavanja bila stalno u punom broju posjećivana. Od svojih slušača tražio je savjesnost u radu, te ljubav i zanos za svoj budući poziv. Pored toga, što je Prof. Hlavinka bio odličan nastavnik i pedagog, moram istaknuti i to, da se spram svojim slušača stalno pokazivao veoma susretljivim ili bolje rečeno kao dobar i brižan otac. Kod nadležnih vlasti neprestance se zauzimao za materijalnu pomoć svojih slušača, a nije bila rijetkost, da ih je i sam materijalno podupirao. Uz rad, kojeg je Prof. Hlavinka razvio u teoretskom pravcu kao nastavnik na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, nastojao je on da mnoge teorijskezasade provede sa svojim slušačima u praksi. Tako je izveo gradnju ceste u duljini na desetke kilometara u šumama Ogulinske imovne općine i to na izrazitom kraškom terenu. Izveo je nadalje gradnju šumske željeznice duge 12 km u šumi Novogradiške imovne općine, te njome spojio planinu Babja gora(616 m) sa glavnom prugom Zagreb—Beograd (stanica Petrovo selo). Jedno i drugo pomenuto prometno sredstvo od odlučnog su utjecaja na materijalnostanje naroda u onim krajevima. U svom javnom radu opazio je Prof. Hlavinka kao veliku zaprekukulturnog tehničkog progresa u Hrvatskoj okolnost, da ovdje nije bilo školovanih geometara. U javnim glasilima i Tehničkom Listu, komu je kroz više godina bio urednikom, isticao je i dokazivao potrebu osnutka geodetskogtečaja, koji je doista u glavnom njegovim nastojanjem i osnovan god. 1908. Taj je geodetski tečaj bio pretečom kasnije osnovane Tehničke visoke škole, a sada Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Praktični rezultati toga nastojanja Prof. 490 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Hlavinke najbolje se danas vide na brojnim komasacionim radnjama, koje se u novije vrijeme uspješno izvadaju u našoj državi. Pored svojeg stručnog odnosno nastavničkog rada Prof. H lav in k a živo se zanimao i za druge kulturne potrebe našeg naroda. Mnogobrojnim člancima u stručnim listovima (Tehnički list, Šumarski list) i javnim glasilima zauzimao se za povoljno rješenje raznih pitanja, koja su bila od važnosti za kulturni i tehnički progres u ovim krajevima. Svojim opsežnim i patriotskim radom zadužio je Prof. Hlavinka uvelike čitav naš narod i obvezao ga na vječnu blagodarnost. Tokom svojeg dugogodišnjeg nastavničkog djelovanja na Šumarskoj akademiji u Zagrebu odgojio je Prof. Hlavinka velik broj šumara, od kojih danas mnogi zauzimaju u Jugoslaviji prva stručna mjesta. Kod svih svojih bivših učenika stekao je Prof. Hlavinka naročito štovanje i zahvalnost svojim predanim nastavničkim radom, prijateljskom susretljivošću i očinskom ljubavi, te mu za sve to u ime mnogobrojnih njegovih učenika prigodom sedamdesetgodišnjice života izrazujem našu toplu blagodarnost želeći mu, da ga Bog pozivi u punoj snazi još dugo godina. Prof. Dr. NENADIĆ ĐURO Prof. Dr. ANDRIJA PETRAČIĆ (ZAGREB): O VREMENU SADNJE BILJAKA S OSOBITIM OBZIROM NA SADNJU PROLISTALIH BILJAKA (SUR LE TEMPS DES PLANTATIONS, SPÉCIALEMENT AVEC DES PLANTS GARNIS DÉJA DE JEUNES FEUILLES) U šumarskoj se praksi sade biljke uglavnom za vrijeme v e g e t acionog mirovanja. Radi smrznute zemlje i snijega u zimi provodi se sadnja ponajviše u rano proljeće ili u jesen. Proljetna je sadnja običajnija, jer su rezultati sadnje u to doba vrlo često bolji nego kod jesenjih sadnja. Biljke sađene u proljeće prezime na istom mjestu, gdje su rasle prošlog ljeta. Prema tome biljke zasađene u proljeće provedu zimu u mnogo boljim prilikama nego biljke zasađene u jesen. Loša je strana jesenje sadnje i u tom, što često biljke do vremena sadnje ne dovrše potpuno svoje dozrijevanje, a što se eventualno izvana i ne vidi, pa se biljke u tom slučaju (osobito veće biljke) smrznu preko zime. To se pogotovo dešava, ako se biljke presađuju u hladnije klimatske odnošaje. Nadalje kod sadnje biljaka u jese n (i presadnje u rasadniku) izvuče srijež do proljeća mnoge biljke iz rahle zemlje, gdje su one zasađene. Osim toga uslijed snijega, vjetra i korova polegnu često mnoge biljke zasađene u jesen — osobito na mekanom tlu i kod upotrebe većih biljaka — i to prije nego su se mogle u zemlji učvrstiti. U proljeću pak 491 |