DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 55 <-- 55 --> PDF |
{po navodima g. Šugh-a) već napred naveli (str. 37). G. J. Šugh pravi razliku u tipovima rogovlja ovih srnjaka uzimajući za primjer šumsku upravu Vrbovsko. Po njegovom iskustvu je rogovlje iz predela Bijele Stijene, Tisova Kosa, Bjelolasica, Ćrešnjevica prilično kratko, ali zbijeno, krupno s mnogo ikre, tamn o i vrlo pravilno, a ono iz Litorića, Miletke, Vučinić Kose tanko, visoko, s dugačkim i oštrim parošcima i velikim rasponom. Znatno slabiji u telu i rogovlju da su srnjac´i iz nižih predela Gorskog kotara (Cetin, Hatribarište, okolica Dubrave i Gen. Stola), koji su vagali obično 20—25 kg.« Ovdje ima i čisto formalnih pogrješaka, jer po organizaciji šumarske službe nij3 bila nikada nirti je danas šumska uprava u Vrbovskom, već jedino šumarski referent kod Sreskog Načelstva, niti su predjeli Bijele Stijene i Bjelolasice u šumsko-upravnom pogledu spadale pod sreskog referenta u Vrbovskom, već su Bijele Stijene srez ogulinski, a područje kr. šum. uprave u Jasenku, dok je po vrhu Bjelolasice meda. Sjevero-istočna strana spada jasenačkoj, a jugo-zapadna kr. šum. upravi mrkopaljskoj (politič. srez Delnice). Mimoilazeći te formalnosti kažem, da se sve gore citirano temelji na krivom poimanju čitave stvari i da je iz osnova pogrješno. Jasno je, da je za razvitak tijela divljači potrebna hrana, u kojoj se nalazi dosta vapna i fosfora (kalcijskog fosfata), a prema tome i za razvoj rogovlja srnjaka. Tu dolaze u obzir one biljne hrane, koje sadrže mnogo vapna i fosfora, dotično ona zemlj´išta, koja daju dosta ovih spojeva biljkama. Medu ta zemljišta spadaju Gorski Kotar, Velika i Mala Kapela, Velebit i t. d. kao predjeli krasa sa vapnenastim tlom. Zemljišta, kojima manjkaju te soli za hranu kostiju, prouzrokuju meku i poroznu sastavinu (substancu) rogova i slabiji njihov razvoj. Otuda postaju zaostali, slabi i kržljavi rogovi. U lovačkoj literaturi dokazali su to Nijemci Dr. Strösc i drugi. Ali je poznato, da osim hrane upl´ivaju još mnogi drugi faktori na razvoj srnećih rogova. Uzroci abnormalnog i slabog razvoja rogovlja mogu hiti u degeneraciji srneće divljači u pojedinim predjelima ili lovištima. Degeneracija čitavih srnećih postojbina može nastati uslijed nastupa pošasne bolesti, a ponajviše uslijed krivog provadanja lova li strijeljanja te divljači. To krivo strijeljanje sastoji se u tome, da se postrijeljaju svi stariji i jači srnjaci prije oplođivanja ili da se postrijelja prevelik broj muških komada ´ili premalen broj ženskih komada. Razmjer u spolovima dolazi tu do važnosti. Ako dolazi jedan srnjak na 6 do 8 ili više srna, jasno je, da će doći do nazadovanja divljači i do kržljavih i slabih rogova. Najidealn´iji razmjer u spolovima bio bi 1 : 1, a kao normalan i zdrav smatra se 1 : 2 do 3. Taj omjer mora se uzeti u obzir kod regeneracij e takovih degeneriranih lovišta. Na razvoj rogova uplivati će konačno blage i nezapadne zime, plodne godine sa obilnom i dobrom pašom, kao i još mnoge druge prilike. Iz svega navedenoga izlazi, da ne možemo kvalitetu srnećih rogova t. j . tip, jačinu, visinu, boju, ikričavost, duljinu i oblik parožaka dijeliti po pojedinim predjelima, dakle na srnjake iz Bijelih Stijena i Bjelolasice i one iz nešto nižih predjela Gomirske Kose, Cetinske Šikare, Krpela i t. d. Drugim riječima može biti srnjaka sa kratkim, krupnim, ikrastim rogovima tamne boje iz n´ržih predjela, kao što može biti srnjaka iz Bjelolasice sa visokim tankim rogovima, sa dugačkim i oštrim parošcima i velikim rasponom, kao što je to bio slučaj sa rogovljem dvaju srnjaka, koje sam dobio god. 1917. i 1918. baš u Bjelolasici. Boja srnećih rogova ne ovisi samo o vrsti šume, u kojoj srnjac´i obitavaju, to jest o vrsti drveta i kore, na kojoj rogove čiste, glade i svijetlaju, kako se ranije držalo. Njemački je naučenjak profesor Dr. Olt-Giessen svojim istraživanjima tu stvar prilično raščistio. On je prerezao vaše srnećih rogova, pa je opazio već sa prostim okom na površini roga skoro 1 mm debeo taman obrub. Pod mikroskopom našao je, da tamnu boju roga tvori tamna masa, koja se nalazi u Haversovim kanalima na površini roga. To je obojenje nadošlo svakako izvana u spomenute otvore, jer su samo vanjske, prama vani otvorene, kapilarne cjevčice napunjene pigmentima. Pod mikroskopom opazio je Dr. Oit jednoličnu (homogenu) tvar, koja je u tankim slojevima žućkasta, a č´hn je deblja, tim 539 |