DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Na koncu moram se osvrnuti i na lovačku terminologiju u knjizi. Autor po više puta (str. 155, 173 i t. d.) piše za srneće rogovlje »parožje«. Već sam u svojim člancima »Za rječnik lov. govora« dokazao, da taj izraz ne odgovara. Kad bismo od rogova otpilili paroške i te paroške montirali na tablice, to bi onda bilo »parožje«. Parožak je samo dio roga. Jednako tako gosp. Marinović u tabeli XX. u uporednom pregledu rogova srnjaka iz Jugoslavije za sve srnjake šesterce piše, da imaju 6 (šest) parožaka. To nije ispravno. Naš je jezik bogatiji u tome na pr. od njemačkog. Nijemci imaju samo »Ende« — vrh, a mi imamo: vrh i parožak. Prema tome treba pisati ili »šest vrhova« ili »šest brkova« ili »četiri paroška i dva vrha«. To je onda srnjak šesterac, dok šest parožaka označuju kod nas srnjaka osmerca. Jasno je naime samo po sebi, da naša riječ »parožak« znači nešto, što je izraslo iz roga (rog-parog, noga-panoga, prst-paprst, pero-papero i t. d.). Dosljedno tome ne možemo u duhu našega jezika parožak računati za rog, jer i rog mora imati svoj vrh, inače ne bi bio rog. Dakle srnjak šesterac može imati na svakom rogu samo po dva paroška ili na oba roga po četiri paroška. Riječ »rog« nije uopće sretan izraz za »rogovlje« srnjaka. Bolje bi bilo reći, da ima »rogovlje« (a ne »rogove«), rogovlj e bi imalo dvije grane, lijevu i desnu, svaka grana po tri vrha ´ili još bolje po tri brka , to bi onda bio srnjak šesterac; time bi se izbjegla i riječ »parožak«, kad bi napustili »rog«, a time bi nestalo nesuglasice i netačnosti sa brojem parožaka. Sve se više kod nas osjeća potreba, da dobijemo jedno dobro i naučno djelo o našemu lovstvu, koje bi služilo kao priručnik i udžbenik. Krajnje je doba, da se pristupi tome poslu. Razumljivo je, da je tu potrebna saradnja više ljudi to jest svih naših lovačkih pisaca i stručnjaka, jer samo zajedničkom saradnjom svih naših sila na tom polju može se postići takovo djelo. Tako po mom mišljenju poglavlje o jelenima i1 lanjeima mogao bi napisati g. Dr. Zoričić; o srnama g. Direktor V. Dojković; o fazanima g. L. Zukal; o vidri, divljoj mački, kuni, tvoru i lasici, pa o jastrebovima, sokolovima i drugim grabilicama g. prof. Dr. M. Hirtz; o malom tetrijebu (ruževcu), tetrijebu križancu, lještarci, jarebici kamenjarci i vuku g. viši šumarski savjetnik M. Knežević; o divljim svinjama koji od gg. lovaca iz Banata i Đačke, jednako tako o čapljama i pticama močvaricama; o zecevima g. Ing. Čeović; o lisici g. L. Prokop; o sovi ušari g. Franjo Simet; o orlovima g. Dušan Popović (Sr. Mitrovica); o divokozi g. Ing. Z. Ziernfeld; o kozorogu g. Ing. A. Šivić; o patkama g. Dr. Stanislav Bevk (Ljubljana); o šljukama g. Dr. Lj. Ivković (Beograd); o lovačkim psima, uzgoju, dresuri i uporabi g. pukovnik D. T. Nikolajević; o lovačkom oružju i puškama g. Dr. Ing. Viktor Jeločnik; o istoriji lova i lovnom zakonodavstvu g. prof. Marinović i t. d. Ako se za velikog tetrijeba i medvjeda ne nađe pozvanije i bolje pero, rado preuzimam dužnost na sebe. Pa mi to sve već imamo u glavnom i napisano. Trebali bi autori samo taj materijal po jednom sistemu srediti i naše jugoslovensko lovstvo bilo bi gotovo. Jasno je, da bi to izdanje imalo biti državno, o trošku Ministarstva Prosvjete ili Ministarstva Šuma i Rudnika i da bi autori za svoj rad imali biti dostojno honorirani. Prije toga imao bi se izabrati redakcioni odbor, koji bi imao odrediti sve potrebito kao način obrade, razdiobu materijala, slike, opseg knjige i t. d. Moja je želja, da ovaj predlog ne ostane samo na papiru, već da se što prije realizuje. Ing. Z. Turkalj, Ogulin. IZ UDRUŽENJA Vâclav Barchânek, šumski upravitelj, referent za inostranstvo Centralnog udruženja Č. S. šumarstva, Čes. Šternberk. SLAVENSKA ŠUMARSKA ZAJEDNICA. Zamisao, da se sve slavensko šumarstvo skupi u organizovanu cjelinu, da sačuvamo i iskoristimo svoj položaj u moru drugih i tuđih naroda, bila je prviput javno 544: |