DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 8 <-- 8 --> PDF |
ima redovno u tlu više vlage, nastaje uskoro iza sadnje toplo vrijeme i ubrzo otpočne vegetaciono djelovanje biljaka, pa se one zbog toga brzo učvrste u tlu, a to sve povoljno djeluje na bolji uspjeh proljetne sadnje. Dok se sadnja biljaka gotovo uvijek obavlja za vrijeme vegetacionog mirovanja, pojavi se ipak u praksi katkad pitanje, da li se mogu saditi biljke u već p r o 1 i s t a 1 o m stanju. To se događa ponajviše onda, ako su se proljetne sadnje zavukle iz raznih razloga nešto dulje u proljeće, pa biljke prolistaju, makar da su bile pravovremeno iz gredica izvađene i korijenjem u zemlju zagrnute. Qdjekad prolistaju biljke na samoj gredici još prije vađenja, i to osobito onda, ako naglo nastupi toplo vrijeme. To biva napose kod biljaka, koje u proljeće rano otvaraju pupove (brijest, breza, ariš), a uslijed drugog važnog posla nisu pravovremeno iz tla izvađene. I kod zakašnjelog a duljeg transporta mogu biljke prelistati. U svakom takovom slučaju moramo biti na čistu, da li odnosno u koliko smijemo provesti sadnju takovih prolistalih biljaka u šumi. Promatramo li to pitanje s posve teoretsk e strane, onda možemo kazati, da se biljke mogu saditi (presađivati) u svako godišnje doba. Prije nego se ovdje osvrnemo na rezultate vlastitih pokusa u pogledu sadnje prolistalih biljaka, navest ćemo ukratko mišljenja nekih šumarskih pisaca o tom pitanju. a) Profesor Dr. C. S t u m p f1 (Aschaffenburg) napominje, da se neki četinjari, na pr. borovi i smreke, dadu i u kasnom ljetu (Nachsommer) saditi odnosno presađivati. Ako uspjeh ovakovih sadnja i zadovoljava, ipak on mnogo ovisi o prilikama vremena u to doba. U većem je opsegu ovakova sadnja uvijek riskantan posao, radi čega se ne preporuča. b) Dr. W. H. Gwinne r (Karlsruhe) navodi, da se biljke mogu doduše saditi i u ljetno doba, no u tom se slučaju moraju mlade biljke saditi neposredno iza vađenja iz zemlje, dok se veće biljke moraju saditi sa busenom uz pridodatak dobre zemlje i nakon toga zaliti. Opasnost za uspjeh, nepodesnost u rukovanju sa takovim biljkama, pa povećani troškovi razlogom su, da se ljetna sadnja u šumskom gospodarstvu jedva kad provodi. Četinjari podnose dobro sadnju u kasno ljetno doba, mlađi četinjari i u proljeće, kad su im novi izbojci razvijeni, no takove se biljke moraju kod transporta dobro čuvati i po mogućnosti što brže i pomnije presaditi u svježu zemlju i to na mjestu, sa kojeg je odstranjen korov. c) Profesor E. L i p s8 (Weyhenstephan) piše, da vrtlari doduše vrlo rado sade biljke odmah nakon prolistanja i da imaju kod toga dobar uspjeh, no taj uspjeh da zavisi od zalijevanja, rahljenja tla i si., što sve nije moguće provoditi u šumskom gospodarstvu. U koliko se ipak moraju provesti sadnje u prolistalom stanju, pokazuju veće biljke bolji uspjeh nego male. Četinjari, ako se sade sa busenom i u svježoj zemlji, mogu se saditi i kroz cijelo ljeto (osim možda u najvrućim mjesecima, t. j . u junu i julu). Isto se tako mogu saditi kroz cijelu godinu male dvogodišnje biljke četinjara, ako im korijenje prije sadnje namočimo u zemljanu kašu, a pri sadnji im dodamo tratinskog pepela. d) H. F ü r s t4 kod raspravljanja o najpovoljnijem vremenu kod presađivanja biljaka u šumskom rasadniku kaže ovo: Ako su biljke u pro ´) Stumpf : Anleitung zum Waldbau, 1854, str. 314. 2) Qwinner — L. Densler: Waldbau, 1858, str. 356. 3). Lips : Die Schule des Waldbaues, 1859, str. 360. 4) Fürst : Die Pflanzenzucht im Walde, 1897, str. 187. 492 |