DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 14 <-- 14 --> PDF |
zato, što je strana. Ni sam g. prof. Nenadić sve i pored svoje protivnosti stranim riječima u srpskoj šumarskoj terminologiji i uprkos staroj dosljednoj tradiciji svih stručnjaka zapadnog dijela naše zemlje, upotrebljuje ovakove izraze, kao što su na pr. »normaln a drvna m a s a«. Sumnjam, da bi se mogla jednom jedinom riječi »prevesti« odnosno zamijeniti riječ »normalan«, a kad bi se to i dalo, bilo bi to na uštrb tačnosti samog pojma; pojavila bi se odmah neznatna, neprimjetna možda za nestručnjaka, ali napadna i primjetljiva za nas šumare, razlika između starog, posve određenog i tačnog pojma i nove, makar i »uspjele« kovanice. Promatrajući te dvije riječi »klasa« i »razred« moramo prije svega ustanoviti: jesu li to zaista apsolutni sinonimi, t. j . je li dopušteno uvijek i u svakom slučaju mjesto riječi »klasa« upotrijebiti riječ »razred« i obratno. Ustanovimo li, da kod upotrebe tih dviju riječi ipak postoji izvjesno razlikovanje, izvjesno nijansiranje, proanalizovaćemo tu pojavu i na osnovu niza primjera izvešćemo zaključak, u kojem je slučaju bolje upotrijebiti jednu, a u kojem drugu riječ. Na temelju svega toga riješićemo, da li je bolje za nas konkretni slučaj reći »dobni razred« ili »dobna klasa« (o riječima »dob« i »starost« biće govora kasnije). U zapadnom dijelu naše zemlje riječ »razred« ne samo dominira, nego mogli bismo kazati da druga riječ (t. j . klasa) uopće ne postoji ni u narodnom govoru ni u književnom (a ni u saobraćajnom ni naučnom) jeziku. Izraz »državna klasna lutrija« zamijenjen je napr. u latinici izrazom »državna razredna lutrija«. Svuda u Hrvatskoj i Slavoniji, na Sjevernom Jadranu i u Dalmaciji čuju se riječi »vozna karta drugog razreda«, a nikad »II klase«. Uopće se posljednja riječ čuje tu vanredno -rijetko. »Cjepanice prve klase« kažu doduše mnogi i u zapadnim našim krajevima, ali je u istočnim krajevima riječ »klasa« stekla puno pravo građanstva i u književnom i u naučnom i u narodnom jeziku. Ona se upotrebljuje u izvjesnim tačno određenim slučajevima i u tim slučajevima ne može se zamijeniti nikojo m drugom riječju, dakle ni riječju »razred«. Ali uporedo s tim čuje se ondje i riječ »razred« i opet sa stalnim značenjem i u tačno određenom smislu. »Prvi razred osnovne škole«; »profesor je dočekan u razredu«; »treći razred skupoće« (zak. o činovn.). Ovo je na jednoj strani, dok se na drugoj strani susreću izrazi »vozna karta prve klase«, »cijepanice prve klase«, »prvoklasna roba«. Udubimo li se u značenje tih riječi, moramo uočiti jednu (i to ne baš malenu) razliku. Riječ »razred« ima u glavnom numerično značenje. Riječ »klasa« ima više komparativno, kvalifikativno značenje. Prvi razred gimnazije ništa nije bolji (ljepši, uređeniji) od drugog, sedmog, osmog. On je prvi po redu, nije po kvalitetu. Mjesto, koje spada u prvi razre d skupoće, uvršteno je u taj razred zato, što je u njemu skupoća najveća. U III. razredu ona je najmanja (bar trebala bi da bude). Bilo bi dakle pogrešno reći »prva klas a skupoće«, to više, što je sam pojam skupoće negativan pojam. Zato mislim, da je zakonodavca rukovodio ispravan osjećaj jezika, kad je odabrao riječ »razred«, a ne »klasa«. Šta ćemo kazati o drugoj riječi (»klasa«)? Kad se ta riječ upotrebljava? Kaže se na pr.: prva klasa, druga klasa i t. d. za željeznička kola, ali ne zato, što su ona možda prva po redu (bliža lokomotivi ili tako nešto), nego zato što su najbolj a (najudobnija). »Cjepanice prve klase«, to su najbolje cjepanice. Ta riječ »klasa« služi dakle za kvalifikaciju neke robe. Prvoklasna roba znači najbolju robu. Idemo li dalje sa 580 |