DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 26 <-- 26 --> PDF |
(.........) ......., ... .. ..... ........., .. ........ ........ .... ..... .. ............. ........, .... je ....... ......... .........., a .... .... ........ . .. ........ ........ — ........ ............ . y ..... .... ....... .. .............. .......... .. ..... ........., .. ... .... y ...... ...... .... Vs .... ........, a .... ........ ............ ..... .. ........... ........ ........, .... ..... ......... ...... y .......... ..... ... .......... .. ... ..... ........., .. .. ....... ..... ........ ..... .... ..... ......... ......... .... ......... ......... . .... .... .......... y .......... ...., .... ..... ......... ........ ............, .... . ..... ......... .......... ....... Résumé. Quelques réflexions politico-forestieres a la veille d´une création: 1° d´un Comité consultatif au dedans du Ministere des forets; 2° d´un Conseil forestier au dehors de ce Ministere; 3° du Conseil général de l´économie nationale, dont la création est imminente. Ing. S VETO ZAR NESTOROVIĆ (OGULIN): JOŠ NEŠTO O ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA (ENCORE QUELQUE CHOSE SUR LES BIENS URBARIAUX) U Šumarskom Listu broj 9 od god. 1931. napisao je g\ ing. I. Jelenić članak »o zemljišnim zajednicama«, u kome je nastojao da povuče paralelu između z. z. na teritoriju bivše Vojne Krajine i u Provincijalu. Osim toga je nastojao dokazati, da je gotovo nemoguće u bivšoj Vojnoj Krajini urediti z. z., a da je štetno podeliti medu ovlaštenike posed z. z. U toj komparaciji prilika z. z. u Hrvatskoj i Slavoniji prikazivao je prilike Međumurja, što po mome mišljenju ne valja, jer odnosne prilike nisu nimalo slične. Sličan je članak napisao prošle godine i g. ing. Pipan (u broju 2.), te je nastojao dokazati g. prof. Nenadiću, da je štetno deliti zapuštene pašnjake i devastirane šume u Podravini. Pošto je to pitanje vrlo važno, smatram potrebnim, da se osvrnem na jedan i na drugi članak. Po mome mišljenju g. Jelenić nije gotovo ništa stvarno rekao, jer nije predložio nikakav način, kako da se sadašnje loše stanje z. z. u bivšoj Vojnoj Krajini zameni drugim boljim i racionalnijim načinom gospodarenja. Sudeći po sadržaju članka, po mome mišljenju trebao bi taj članak da nosi naslov »mentalitet Krajišnika«, a ne »o zemljišnim zajednicama «, jer on o njima, kako sam istakao, nije ništa spominjao. Činjenica je, da je stanje z. z. (kako šuma tako i pašnjaka) na području bivše Vojne Krajine uopće vrlo žalosno, te se tu o kakovim uređenim pašnjacima i šumama ne može ni govoriti. Razlike između pašnjaka — počam od onoga najgoreg, obraslog trnjem i šikarom — i uništene šume uopće nema, te se vrst kulture pojedinih čestica može ustanoviti samo uvidom u katastralne karte i u gruntovnicu, gdje su te čestice upisane kao pašnjak odnosno kao šuma. 592 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 27 <-- 27 --> PDF |
0 deobi pojedinih delova tih površina ne može sada biti govora s razloga, što su bolji delovi već davno uzurpiranjem podeljeni i pretvoreni u drugu vrstu kulture — ponajviše oranice i košanice, koje dotičnici imaju u posedu preko 40 godina. Ostali za oranicu i kosanicu manje pogodni delovi zemljišta pretvoreni su krčenjem u bujadnice ili su na njima odgojeni mladi, većim delom iz panja nikli bukovi gajevi. Najmanji deo zajedničke imovine ostao je kao šikara, koja služi za ispašu blaga sela odnosno zaselka. Ovlaštenici su dakle već davno podelili zajedničku imovinu ne pitajući nikoga, da li je to uopće sa nacionalno-ekonomskog gledišta dobro i korisno i da li se to protivi ustanovama zakona. Tko je kriv za sadanje žalosno stanje z. z. i gde treba tražiti uzroke sadašnjem lošem gospodarenju zemljišnih zajednica u Vojnoj Krajini? Krivica je donekle u tome, što je zakon o zemljišnim zajednicama kasno donesen (1894 god.), t. j . nakon četvrt veka po provedeno! segregaciji u Vojnoj Krajini (1871 god.). Ja držim, da su uzurpacije ziratnog poseda zem. zajednica u Vojnoj Krajini provedene najviše u tom odlomku vremena (1871—1894 god.), dok je malen deo uzurpacija novijeg datuma. U isto doba nastale su i pomenute šikare, koje su u gruntovnici zavedene kao šuma, jer još danas ima starijih ljudi, koji pamte, kada se u današnjim šikarama cepala duga i vesla i izvozila na more. Da je zakon o zemljišnim zajednicama izašao ranije, to bi se zemljišne zajednice ranije i uredile i tako bi, ako ne na ćelom području, a ono barem na jednom dobrom delu bivše Ogulinske pukovnije, bile sačuvane šume zemljišnih zajednica. Držim, da nije opravdana tvrdnja g. ing. Jelenića, da se sadanje stanje z. z. mora ostaviti, jer da uzurpatori neće pristati na uređenje odnošaja u krajiškim z. z. Na tu tvrdnju mogu reći ovo: Poznato mi je, da je upravna općina Jezerane pokrenula pitanje uređenja zem. zajednica. Upravni odbor općine stvorio je zaključak, da se uzurpacije općinske imovine gruntovno prenesu na uzurpatore, da se preostali deo točno omedaši i međe osiguraju, te tako spreči daljnje uzurpiranje zajedničke imovine. Kako vidimo, sami su krajišnici pokrenuli pitanje uređenja z. z., a da ih nitko na to nije silio. Taj lepi primer najbolje ruši tvrdnju g. Jelenića, da su sadanji žitelji protivni uređenju zem. zajednica. Olavni razlozi, radi kojih se ne mogu urediti z. z. u Vojnoj Krajini, bili su prema mišljenju g. Jelenića ovi: 1) što uzurpatori ne pristaju, da se uzurpacije na njih gruntovno prevedu, jer da će onda morati plaćati veći porez; 2) što u tom slučaju stoka neće moći po šikarama pasti i 3) što »planinka« neće imati na čemu skuhati palentu. Iako po mome mišljenju to nisu stvarni razlozi, to ću se ipak na njih osvrnuti. Teško je tvrditi, a još manje verovati, da će oni, koji su malo ili ništa uzurpirali, ostati skrštenih ruku spram velikih uzurpatora, nego će oni pre ili kašnje sami povesti akciju, da se urede uzurpacije, te tako direktno smanjiti namet z. z., koga oni jednako podnose kao i veliki uzurpatori prostranih površina zajedničke imovine. Tko gleda život našega seljaka, opaža, kako pojedinci vode strogu kontrolu nad onima, koji se neovlašteno koriste zajedničkom imovinom. Pa kada bi uostalom i stajala tvrdnja g. ing. Jelenića, moralo bi se pitanje uzurpacije z. zajednica urediti zakonskim putem, a ne ostaviti sadanje stanje i u buduće. Zakon o zem. zajednicama od 1894. god. to propisuje, te su osnovana i sedišta sreskih šumarskih referenata sa istim delokrugom kao i u provincijalu. Velik je 593 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 28 <-- 28 --> PDF |
propust po mome mišljenju učinjen u tome zakonu, što se za one predjele u bivšoj Vojnoj Krajini, koji su potpali pod delokrug sreskih šumarskih referenata na teritoriju bivše Vojne Krajine, s obzirom na posebne prilike u tome kraju njihov delokrug nije proširio. On je ostao policijski jednako kao i u Provincijalu. Međutim pored policijskog, trebao je njihov delokrug biti i uzgojni. Da je to učinjeno odmah po donošenju zakona, ne bi šume ovdašnjih zemljišnih zajednica izgledale tako, kao što izgledaju danas. Drugi razlog, da stoka neće imati gde pasti, veći je, ali kada se gleda sa nacionalno-ekonomskog gledišta, mora i taj razlog otapsti i preko njega se tokom vremena mora preći. Pošto su ovi krajevi vrlo siromašni, to se kod ovoga razloga moramo malo više zadržati. Kako je poznato, narod u ovom kraju živi od krupne stoke, zatim od ovaca i nešto koza. Od njih dobiva svoju glavnu hranu: mleko i sir. Ta se stoka u glavnom prehranjuje brstom i pašom u zajedničkim šikarama, te u šumama Ogulinske imovne općine (u zimsko doba i lišnjacima). Kako vidimo, stoka se hrani na skroz neracionalan i po zdravlje škodljiv način. Šumska je paša od malene koristi za prehranu stoke i to ne samo u kvantitetnorn već i u kvalitetnom pogledu. Naučnim je istraživanjima utvrđeno, da neke šum. trave imaju u sebi koloida, koji štetno deluje na razvitak rasplodnih organa mlade stoke. Nadalje je ustanovljeno, da stoka, koja se hrani lišnjacima, dakle drvom, radi teškog varenja neprobavljive celuloze dobiva zapalenje bubrega, te radi toga mokri krv. Seljak se čudi, odkuda mu sada stoka mokri krv, a nema tko da mu rastumači, da su uzrok tome samo lišnjaci i nitko drugi; te da on okresivanjem stabala čini dve štete: jednu direktno sebi, jer mu je blago slabo i bolesno, drugu celoj okolici, jer kljaštrenjem uništava šumu, koja je u ovim krajevima za sve izvor boljih uslova života. Pored štete, koju čini paša blaga, čini u ovim krajevima veliku štetu (specijalno u prebornom načinu gospodarenja) kresanje lisnjaka, koje je u ovim krajevima jako razvijeno. Za lisnjake služe isključivo mlada stabla, a kada se uzme u obzir, da kod prebornog načina gospodarenja nema podstojnih stabala, već sva stabla spadaju u glavnu sastojinu, to je ta šteta daleko veća, nego što i neki stručnjaci misle. Kakova je hrana lisnjaka, neka nam posluži sledeća analiza. U šumarsko-lovačkom kalendaru za god. 1932., str. 180, stoji doslovno ovo: U jednogodišnjim izbojcima bez lišća nađeno je kemičkim putem jednogodišnji izbojci (jer to uopće nije moguće s razloga, što se lišnjak Bukva hrast seno a) belančevine (proteina) b) mastic) surovih ili drvenastih tvari 11.08 1.30 34.15 14.40 2.97 40.10 11.10 2.70 Imajući u vidu, da se stvaranjem lisnjaka ne mogu kljaštriti samo pravi u augustu i septembru), to bi ta kemička analiza još gore ispala, kada bi se ona provela oštro i u pogledu višegodišnjih grana, koje se redovno upotrebljavaju za lisnjake. U tome bi slučaju procenat belančevina i masti bio daleko manji, a procenat drvenastih tvari mnogo veći. Lišnjak se mora praviti, da se od njega ima koliko toliko koristi za vreme lepihsuhih dana. Da ne kišne, treba ga spremiti na suho mesto. Svim tim uvjetima Krajišnik ne udovoljava. Pošto i sam zna njegovu vrlo malenu korist za prehranu blaga, to i ako ga po lepom vremenu sadene, ne skloni ga ipak 594 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 29 <-- 29 --> PDF |
u suše, nego sadi u plastove napolju, te tako lišnjak do zime, kada mu je najpotrebniji, istrune, te mu služi samo za obmamu, da je blago nahranio. Štetu od brsta i pravljenja lišnjaka za šumarstvo ne treba napose spominjati. Tužna je to rabota uništavanja šuma, koja je živ dokaz kulturne zaostalosti kraja, gde se to čini. Što se tiče pomanjkanja ispašinca, zbog. koga se krajišnici pri pomenu uređenja zemljišnih zajednica boje, neka služi ovaj primer iz moje prakse. Zem. zajednica Stajnica ima površinu oko 1000 jut. Od te površine uzurpirano je oko 600 jut, dok je 400 jutara slaba šikara, koja služi za pašu i pravljenje lišnjaka. Osim tih 400 jutara šikare imaju žitelji Stajnice pravo pašarenja u šumama ogulinske imovne općine i to u dva sreza, kojih izlučena površina za pašu iznosi 1000 jutara. Prema tome ukupna površina za pašu blaga sela Stajnice iznosi oko 1400 jutara. To je dovoljno velika površina tla za napasivanje stoke mesta Stajnica, koje ima oko 1500 glava krupne i sitne stoke, tako da jedna glava stoke pase na 1 jutru površine. O trećem uzroku, da »planinka« neće imati na čemu skuhati palentu, ne treba govoriti, jer ne spada u ozbiljnu diskusiju. Resumirajući sve napred navedeno dolazimo do zaključka: 1) da sadanje stanje ne može ostati po onoj narodnoj »Pleti kotac kao otac«, kako to gosp. Jelenić predlaže; 2) da je ziratno zemljište z. z. uzurpacijom podeljeno još pre formiranja z. z.; i 3) da se šikare, koje su u gruntovnici upisane kao šuma, moraju toj višoj kulturi privesti, jer nema opravdanog razloga, da one i dalje ostanu u ovako žalosnom stanju, kako su danas. Nas šumarske stručnjake najviše zanima pitanje, kako i na koji je način moguće to provesti. Velika je zapreka toj provedbi paša blaga i to ne radi pomanjkanja ispašinca, jer toga ima dovoljno, kako sam spomenuo, već radi mentaliteta krajišnika. Imajući u vidu mentalitet krajišnika, razumljivo je, da i pretvaranje ovih šikara u šume mora ići mirnim načinom, postepeno, ako se hoće imati kakova uspeha. Ja ću ukratko prikazati, kojim bi se putem po mom mišljenju trebalo poći, jer je krajnje vreme, da se na tom počne raditi. To od nas zahteva ne samo šumarstvo kao takovo, već i nacionalna ekonomija, jer u današnjem tempu života nestaće i starih ušteđenih drvnih masa od Ogulina do Jadranskog mora i od Istre do Dinare. Glavne su vrste drveća u tim šikarama: bukva, javor, crni jasen, glog i druge, koje su nikle iz panjeva. Pošto te šikare — kao ni ceo posed zemljišnih zajednica — nisu do danas omeđene, potrebno ih je najpre omeđiti. Nakon omeđenja treba stvoriti odluku, na kome će se kraju tih šikara izlučiti određeni deo i staviti pod zabranu. Uzmimo kao primer poreznu općinu Stajnica, koje se šikara od 400 jutara nalazi na južnoj strani Male Kapele i prostire se od severo-zapada (po prilici četiri kilometra od ceste Ogulin—Senj) prema jugoistoku. Nakon omeđenja trebalo bi jedan alikvotni deo cea 50 do 100 jutara staviti pod zabranu 15 do 20, po potrebi i više godina, te će ta šikara bez resurekcije i sadnje brzo sama odrasti do visine, da joj stoka neće moći vrha odgrizati. Kada dođe red na zadnju alikvotnu površinu, prva će se moći prorediti, te eventualno zasaditi smrekovim mladim biljkama i naravno odmah nakon toga staviti pod zabranu. Dotle, dok se proreda vrši na prvom delu, moći će ostali služiti za ispašu, jer sada već blago neće moći činiti štete, pošto će to biti odrasla sastojina, čije mlade izbojke neće moći blago odgrizati. 595 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Da se doista na ovaj način mogu te šikare podići u vrednosti i privesti šumskoj kulturi, navešću jedan konkretan primer. Pre nekoliko godina imala je općina Ogulin umirovljenog državnog nadlugara Sabljaka za svoga lugara. Taj vredan čovek nije mirovao, već je u predelu zvanom »Bukovnik« izlučio nekoliko ara i to šikare z. z. Ogulin, iskrčio ju, posadio sa smrekom, jelom i arišom i strogo na tu malenu površinu pazio. Podigao se lep gaj, sada visok 4—8 m. Gaj je napredovao, dok je Sabljak bio živ i dok ga je čuvao, a sada je na žalost kljaštrenjem već dosta oštećen. Mislim, da je Sabljakov čin lep primer i vredan nasljedovanja za svakog u ovom kraju. Sasvim je razumljivo, da za ovakav rad treba mnogo vremena i dobre volje, ali bez rada i volje zemljišne zajednice u ovom delu Vojne Krajine ne mogu napredovati, nego će ostati onakove, kakove su sada, t. j . prostrane i puste površine. Ako se na taj način ne bi mogle šikare pretvoriti u vrednije šume, ne preostaje drugo, nego deoba tih šikara među ovlaštenike, koji će svakako svojim privatnim vlasništvom bolje gospodariti, nego su gospodarili sa z. z. Uveren sam, a u tome me podupiru privatni lepi gajevi, da bi se na taj način — iako u dužem vremenu — prostrane šikare pretvorile u niske bukove šume, koje bi služile za palenje vapna i više donosile koristi ovom siromašnom krajišniku, nego što mu danas donose šikare. Može biti, da će mi koji od gg. kolega prigovoriti, da se na taj način ne može, jer da i Slovenija, koja do danas nije poznavala kolektivnog šumskog gospodarstva, danas stvara šumske zadruge. Po mome mišljenju ne može nam u ovom slučaju služiti za uzor Slovenija s razloga, što je Slovenija na daleko višem stepenu civilizacije, nego bivša Vojna Krajina. Poznata je činjenica, da što je neki narod na višem stepenu civilizacije, to ima veći smisao i razumevanje za kolektivno dobro, a obrnuto za individualno. Radi toga i žitelji bivše Vojne Krajine u ovim krajevima moraju preći sve peripetije razvoja, koje je prešla i Slovenija. Osim toga je g. ing. Jelenić u svome članku naveo za primer šume z. z. u Međumurju, te njih uzeo kao uzor gospodarenja sa šumama zemlj. zajednica u Provincijalu. Gospodarenje sa šumama z. z., a naročito onih u Slavoniji i Međumurju, treba promatrati sa sasvim drugog stanovišta, t. j . sa poljoprivrednog (jer se te šume nalaze na relativnom šum. tlu), te onda povući poredbu u prihodima između šumskog i poljoprivrednog gospodarstva, odnosno izračunati zemljišnu rentu za jedan i drugi način iskorišćavanja. Ta poredba mora biti tačna i na temelju dobivenih rezultata treba stvoriti sud, da li je racionalnije i za ovlaštenike zemljišnih zajednica korisnije šumsko ili poljsko gospodarstvo. Pa i u Provincijalu, a naročito u Provincijalu Srema, mogu se — i u interesu tamošnjeg naroda trebaju — pretvoriti neke šume u poljsko gospodarstvo, jer je njihovo stanje takovo, da od njih nemaju koristi ni urbarijalne općine ni pojedini ovlaštenici urbarijalnog prava. Pre izlučivanja jednog dela zemljišta šikara mora se ustanoviti bonitet dotičnog zemljišta, na kome se šikara nalazi, te se prema tome treba da odluči koju ćemo vrst poljskog gospodarstva upotrebiti, t. j . da li će nam iskrčeno zemljište služiti za oranice ili livade. Ja ću za te vrste poljskog gospodarstva pokušati povući paralelu prema šumskom gospodarstvu. Uzeću oranice iz okolice Vukovara u Sremu i to za ćelu jednu poljsko-gospodarsku ophodnju sa svrhom, da dokažem rentabilitet poljskog gospodarstva. Pod poljsko-gospodarstvenom ophodnjom razumeva 596 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 31 <-- 31 --> PDF |
se ono vreme, za koje se jedna vrst gospodarske kulture vrati na isto mesto, t. j . počne se sa setvom na pr. kukuruza, zatim grahorice ili bilo koje mahunarke i na posletku pšenice, te opet kukuruza. (Vihodil: Gospodarska taksacija II. deo.) Zemljišna zajednica u Opatovcu, srez Vukovarski, imala je svojevremeno 120 jutara niske cerove šume. Prihod od šume bio je jedino u ogrevu. Na svaku osminu ovlašteničkog prava dobivao je ovlaštenik 1 pr. m. cerovog ogrevnog drva. Zemljište, na kojem je bila šuma, prvoklasna je humozna ilovača sa podlogom lapora, te na istom takvom susednom zemljištu odlično uspeva kukuruz, pšenica, grahorica, pasulj, gotovo sve gospodarske biljke. Poredba između šumskog i poljskog gospodarstva bila bi u njihovom prihodu. Ja ću radi lakšeg računanja povući poredbu prema gornjem čistom prihodu šumskog gospodarstva, koga je po 1I« ovlašteničkog prava primao svaki ovlaštenik, s obzirom na 1 jutro poljskog gospodarstva, koliko je na svaku V8 ovlašteničkog prava pripalo iskrčenog šumskog zemljišta, uzevši u obzir jednu poljsko-gospodarstvenu ophodnju. A) Za kukuruz: I. Troškovi obrade zemljišta i porezi: 1. Za obradu 1 jut. zemljišta za setvu kukuruza potrebni su sledeći troškovi: a) Gnojenje i jesenje oranje: 1 par konja i 1 radnik dva dana Din 200.— b) Proletnje oranje: 1 par konja i 1 radnik jedan dan . » 100.— c) Setva sa konjima: 1 par konja i dva radnika V2 dana . » 75.— d) 25 kg semena 1 kg 1 Din » 25.— e) Prvo kopanje: 4 radnika (1 radnik na dan 20 Din) . » 80.— f) Drugo kopanje 4 radnika (1 radnik na dan 20 Din) . » 80.— g) Zagrtanje sa 1 parom konja i tri radnika ]/. dana . » 80.— h) Branje kukuruza 4 radnika (1 radnik na dan 20 Din) . < 80.— i) Jedan par konja za voženje kukuruza sa 2 radnika . » 140.— Ukupan trošak obradbe zemlje, branje i dovoz . . Din 860.— 2. Runjenje, vijanje, tovarenje tri radnika 1 dan a 20 Din . » 60.— 3. Pod voz do tržišta » 100.— 4. Porezi i nameti, uzdržavanje zgrada i osiguranje glavnice 25% od brutto prihoda » 450.— Sveukupni troškovi po jednom jutru kukuruza iznose . . Din 1.470.— sa 2% callo cea 1500 Din. II. Prihodi: 1. Bruto-prihod je po jednom jutru u tamošnjem kraju 18 mtc kukuruza. Prosečna cena u zadnje tri godine je 100 Din po 1 mtc, to brutto-prihod iznosi 18.100 = 1.800 Din po jednom jutru. 2. Čisti prihod po jutru iznosi 1800 — 1500 = 300 Din. Prolongirano na tri godine iznosi 300 . 1´043 = 300 . .125 = 340 Din. Ovo je čisti glavni prihod sa jednog jutra kukuruza, k tome još dolazi sporedni prihod od kukuruzovine, koji iznosi: 597 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 32 <-- 32 --> PDF |
I. Troškovi: 1. dva radnika na dan za sečenje, vezanje i sadevanje kukuruzovine Din 40.2. dva radnika na dan i jedan par konja za voženje i sadedevanje kukuruzovine » 140.- Ukupno . . Din 180. II. Prihodi: Po jutru se dobije 25 mtc kukuruzovine po 10 Din i to iznosi brutto 250 Din. Čisti prihod kukuruzovine iznosi po jutru 250 — 180 = 70 Din; prolongirano na tri godine = 7Q . TI25 .= 78 Din. Sveukupan prihod po 1 jutru kukuruza iznosi prema tome 340 + 78 = 418 Din. B) Za grahoricu: I. Troškovi obrade zemljišta i porezi: Za obradu 1 jutra zemljišta za setvu grahorice potrebno je: 1. Zimsko oranje: 1 par konja i 1 radnik .5 dana . . Din 150.— 2. Proletnje oranje i vlačenje 1 par konja i 1 radnik .5 dana » 150.— 3. Setva semena 30 kg semena a 1.5 Din » 45.— 4. Dva radnika i 1 par konja za sijanje .. dana ... » 50.— 5. Jedan radnik za košnju » 20.— 6. Sabiranje, voženje i sadevanje » 160.— 7. Porez i namet, uzdržavanje zgrada i osiguranje glavnice 25% od brutto-prihoda » 300.— Sveukupni troškovi iznose . . Din 875 — II. Prihodi: Prosecno na tamošnjem zemljištu po 1 jutru rodi 20 mtc grahorice a 50 Din 1 mtc — 1000 Din. Čist prihod iznosi dakle 1000 — 875 = 125 Din. Prolongirano na dve godine = 125 . .08 — 135 Din. C) Za pšenicu: I. Troškovi obrade zemljišta i porezi: Za obradu jednog jutra zemljišta za setvu pšenice iznose troškovi: 1. Prašenje strnjike posle grahorice . . . . . . Din 50.— 2. Prvo oranje: 1 par konja i 1 radnik » 100.— 3. Drugo oranje: 1 par konja i 1 radnik » 100.— 4. Treće oranje: 1 par konja i 1 radnik » 100.— 5. Vlačanje pre setve » 25.— 6. Seme za setvu » 160.— 7. Sijanje i vlačenje posle setve 1 par konja i tri radnika . » 185.— 8. Uzdržavanje zgrada i osiguranje 25% porez od bruttoprihoda » 600.— Ukupni troškovi . . Din 1.320.— 598 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 33 <-- 33 --> PDF |
II. Troškovi žetve i vršitbe: 1. Kosidba jednog jutra pšenice 10% od uroda (ris) . . Din 240.— 2. Dovoz na vršaj : 1 par konja i dva radnika zajedno sa sadevanjem u kamaru3. Vlasniku vršilice za vršitbu 7% od uroda ... . » » 150.— 17.— 4 Dovoz pšenice kući5. 2% callo » » 50.— 5.— 6. Općeniti troškovi » 150.— Ukupni troškovi setve i vršitbe . . Din 612.— Sveukupni troškovi obrade jednog jutra zemljišta za setvu pšenice, porezi, nameti, te troškovi vršitbe iznose Din 1.932.—. III. Prihodi: Glavni brutto-prihod je prosečno 15 mtc pšenice po 1 jutru, to iznosi 160.15 Din 2.400.— Čisti prihod prema tome po 1 jutru pšenice iznosi 2400 — 1932 = 468 Din. K tome se mora pribrojiti još i prihod slame, koji po 1 jutru iznosi cea 20 mtc a 10 Din umanjen za dovoz 100 Din = 100 Din. Sveukupan čisti prihod po jutru pšenice iznosi Din 568.—. Jedno jutro zemlje upotrebljeno u poljsko gospodarstvo donosi dakle u upravnoj općini Opatovac za vreme jedne poljsko-gospodarske ophodnje čisti prihod i to: 1. od kukuruza Din 418.— 2. od grahorice » 135.— 3. pšenice » 568.— Sveukupan prihod . . Dm 1.121.— ili cea 1.300 Din (jednu hiljadu tri stotine dinara). Nakon deobe te niske cerove šume, godišnje prosečno, dobiva ovlaštenik sa V8 ovlašteničkog prava 377 Din, dok je isti taj ovlaštenik sa Vs ovlašteničkog prava, dok je bila to niska cerova šuma, dobivao godišnje 1 pr. m. cer ovih oblica, što pretvoreno u novac iznosi 138 Din. Godišnje je dakle ovlaštenik sa Vs ovlašteničkog prava gubio 240 Din. Može biti, da će mi netko prigovoriti, zašto se ta cerova niska šuma nije pretvorila u visoku hrastovu šumu, te bi onda sa svojom 150-god. ophodnjom i iz takove vađenim sortimentima odbacivala veće prihode. Za odgovor napominjem, da je ta šuma za vreme segregacije bila visoka hrastova šuma pomešana sa cerom, samo što je tokom vremena nakon segregacije pretvorena u nisku cerovu šumu, a u bivšim sečinama stršila su samo pojedina iz panja nikla hrastova stabla 25—30 cm debela, koja su čekala, da ih upotrebe za ogradu seoskih bunara, mostova i t. d. Po mome dubokom uverenju, sve šume z. z. na relativnom šum. tlu ispod 500 jut. površine trebalo bi podeliti na ovlaštenike z. z., a tlo privesti poljskom gospodarstvu. Odnosne šume niti su od općenite koristi za zemljišnu zajednicu odnosno urbarijalnu općinu niti za većinu njezinih ovlaštenika, izuzevši one, čiji je privatan posed u neposrednoj njihovoj blizini. Napasujući blago, kako je to lepo naveo gosp. prof. Nenadić, imaju koristi od takovih šuma samo oni, koji su najbogatiji i koji u selu imaju najveći 599 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 34 <-- 34 --> PDF |
uticaj. Takovi ljudi smatraju, kako iz iskustva znam, zemljišnu zajednicu i njene šume gotovo svojim privatnim vlasništvom. Kada je reč o deobi pašnjaka i loših šuma z. z. u Provincijalu, neki su vrlo sentimentalni, kao i g. ing. Pipan. Navode se mogući i nemogući razlozi, da ih se ne deli. Ističu se bojazni, da ovlaštenici neće moći odakle dobivati ogrev i građu, neće blago imati gde pasti, namet će biti veći, a nekoji čak ističu i bojazan zbog lova, jer da neće moći loviti po šumama, gdje su njihovi stari lovili. Strani naseljenici nisu tako sentimentalni, nego su mnogo racionalniji, jer bolje znaju računati od našeg seljaka. Tako na pr. gdjegod su u Sremu u pojedinim urbarskim općinama u većini Nemci ili Madžari, tu je i posed zemlj. zajednice, bio šuma ili pašnjak, podeljen. Od pašnjaka ostavljeno je samo par desetaka jutara oko glavnih bunara za napajanje stoke, a ostalo je sve podeljeno. Od važnosti je naglasiti, da taj strani elemenat nije bio za deobu sve dotle, dok nije u svoje ruke uz vrlo niske cene kupnjom pribavio većinu ovlašteničkih prava. Kad dobiju u svoje ruke većinu ovlašteničkih prava, deoba je gotova. To je znak, da oni bolje od našeg seljaka znaju vrednost poljoprivrednog zemljišta u tamošnjem kraju. I to je jedan od uzroka ojačanju stranog elementa pred rat u Sremu i Slavoniji, koji je svojom ekspanzivnom snagom pretio opstanku našeg naroda u tamošnjem kraju. Da je zakon o urbarijalnim općinama udešen onako, kako je udešen zakon za krajiške imovne opčine, naš bi elemenat bio u boljem položaju u tamošnjim krajevima, nego što je sada. Poznati su mi pojedini Nemci i Madžari, koji su kod deoba z. z. dobili 15 do 20 jutara i to sve kupnjom ovlašteničkog prava pre deobe z. z. uz vrlo niske cene. Međutim i sadanjim novim zakonom o zem. zajednicama biće proces deobe z. z. mnogo brži nego pre. Dok je naime stari zakon (od 1894. god.) za deobu istih zahtevao dvotrećinsku većinu glasova svih ovlaštenika, novi je u tome liberalniji i zahteva na prvoj skupštini ovlaštenika običnu većinu glasova svih ovlaštenika, a na drugoj običnu većinu na skupštini prisutnih ovlaštenika, što je od velike važnosti za napredak našeg naroda. Poznavajući taj novi zakon, baš mi šumari u ovim krajevim, gdje je šuma na apsolutnom šumskom zemljištu, moramo svom snagom prionuti na rad, te ove šikare z. z. vremenom pretvoriti u dobre šume. Hteli mi ili ne, vremenom će šuma na relativnom šum. tlu biti sve manje. Vreme će to samo učiniti. Regulacijom Save taj će proces ići još brže, nego je u zadnje vreme počeo. Da nas vreme ne pretekne, moramo već sada intenzivno raditi na podizanju ovih šikara, te dobru volju krajišnika, na pr. Jezeranaca, na svakom koraku podupirati. Dobar će primer jednog sela brzo sledovati drugo selo, te će se dobrom voljom i radom pristupiti uređenju i ovih šikara, te od njih stvoriti danas sutra dobre šume. Nesme se počinjati sa razrešavanjem »Gordijskog čvora«, t. j . sa ustanovljivanjem ovlašteničkog prava krajišnika u krajiškim z. z., kako bi to hteo g. ing. Jelenić. Za nas treba da je jasno, da je onaj, koji je pravoužitnik imovne općine, samim tim i ovlaštenik svoje zem. zajednice. Kako sam napred spomenuo, treba početi s gruntovnim prenosom uzurpacije na uzurpante, te je deoba krajiških z. z. završena, a ostatak treba privesti šumskoj kulturi. Netačna je tvrdnja gosp. ing. Jelenića, da se na kulturnom podizanju ovoga kraja nije ništa radilo. Navešću par primera, šta je od strane Ogulinske imovne općine učinjeno na kulturnom podizanju ovoga kraja. 600 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Pored davanja potpora za izgradnju škola i pored izgradnje cesta prema zakonu od 11. jula 1881. god. zastupstvo je Ogulinske imovne općine, a na predlog uprave, donelo na svojoj sednici od 16. januara 1925. točka 20. zaključak, da se svima onim pravoužitnicima, koji svoje novogradnje pokrivaju crepom, dade izvesna potpora u novcu za nabavu crepa. Nadalje zaključkom zastupstva iste imovne općine od 14. decembra 1928. točka 41. odobrena je također potpora u novcu onim pravoužitnicima, koji u svojim kućama sagrade štednjake. Baš ovim zaključcima zastupstva imovne općine imaju da zahvale mnogi njezini pravoužitnici, da danas imaju crepom pokrivene kuće i zgrade, a isto tako i zidane štednjake. Od kolike su važnosti i koristi ovi zaključci po šumsko gospodarstvo imovne općine, nije potrebno napose spominjati. Jednako tako nije ispravna tvrdnja ing. Jelenića, da Ogulinska imovna općina svakoj podeljenoj grani zadruge daje istu pripadnost, kao što ju je zadruga imala pre deobe. Naputak A) k zakonu od 11. jula 1881. god. § 15. tačno propisuje, kako se kod deobe zadruge iznad jedne četvrtine selišta mora postupati. Tim je paragrafom delivost uživanja ograničena tako, da se deo uživanja celog selišta najviše na četiri, tri četvrtine na dva, dve četvrtine najviše na dva dela može podeliti. U koliko se danas faktično više daje građe i ogreva pravoužitnicima, uzrok su tome samo tajne deobe zadruga. Isto tako nisu pravoužitnici glavni krivci pasivnosti ogulinske imovne općine, već te treba tražiti na sasvim drugoj strani. Ali o tome ću biti slobodan kasnije izneti svoje mišljenje. Završujući ovaj članak o iskorišćavanju zajedničke imovine mogu reći, da je sadanje stanje neodrživo, te da je ono izvor svađe, pravde, lenosti i nemorala našega sela. Zemljišta, ma gđe bila i kakova bila, moraju se iskorišćavati na najracionalniji način. To je kulturni progres, koji su učinili napredniji narodi, pa tako mora i naš narod. Taj proces otežavaju mnogi nepovoljni prirodni uslovi, sa kojima se naš narod ispod Kapele mora boriti. Résumé. Les biens urbariaux sortis jadis des ségrégations et portants a présent le caractere des pâtures en désordre, ou sont ils a repatir entre les particuliers (membres des Communes urbariales) et ou F on dort les reboiser régulierement. IZVJEŠTAJI OSVRT NA KRIZU U TRGOVINI DRVOM.* Sadanja kriza u trgovini drvom važna je za historiju šumskog gospodarstva uopće, a našeg napose, i po tom, što se povodom te krize sastaju prvi puta međunarodne drvarske konferencije, na kojima se traže putevi i sredstva, kako da se ukloni stagnacija u trgovini drvom. U historiji trgovine drvom zabilježen je međutim odlomak vremena, kad je također postojala slična stagnacija. Kako je odnosna stagnacija u svjetskoj trgovini drwm u prošlosti imala odjeka i u našem šumarstvu, to ćemo se na taj slučaj ovdje osvrnuti. * Vidi Jugosl. Lloyd, br. 143, str. 3., otkud prenosimo ovaj članak. 601 |