DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 27 <-- 27 --> PDF |
0 deobi pojedinih delova tih površina ne može sada biti govora s razloga, što su bolji delovi već davno uzurpiranjem podeljeni i pretvoreni u drugu vrstu kulture — ponajviše oranice i košanice, koje dotičnici imaju u posedu preko 40 godina. Ostali za oranicu i kosanicu manje pogodni delovi zemljišta pretvoreni su krčenjem u bujadnice ili su na njima odgojeni mladi, većim delom iz panja nikli bukovi gajevi. Najmanji deo zajedničke imovine ostao je kao šikara, koja služi za ispašu blaga sela odnosno zaselka. Ovlaštenici su dakle već davno podelili zajedničku imovinu ne pitajući nikoga, da li je to uopće sa nacionalno-ekonomskog gledišta dobro i korisno i da li se to protivi ustanovama zakona. Tko je kriv za sadanje žalosno stanje z. z. i gde treba tražiti uzroke sadašnjem lošem gospodarenju zemljišnih zajednica u Vojnoj Krajini? Krivica je donekle u tome, što je zakon o zemljišnim zajednicama kasno donesen (1894 god.), t. j . nakon četvrt veka po provedeno! segregaciji u Vojnoj Krajini (1871 god.). Ja držim, da su uzurpacije ziratnog poseda zem. zajednica u Vojnoj Krajini provedene najviše u tom odlomku vremena (1871—1894 god.), dok je malen deo uzurpacija novijeg datuma. U isto doba nastale su i pomenute šikare, koje su u gruntovnici zavedene kao šuma, jer još danas ima starijih ljudi, koji pamte, kada se u današnjim šikarama cepala duga i vesla i izvozila na more. Da je zakon o zemljišnim zajednicama izašao ranije, to bi se zemljišne zajednice ranije i uredile i tako bi, ako ne na ćelom području, a ono barem na jednom dobrom delu bivše Ogulinske pukovnije, bile sačuvane šume zemljišnih zajednica. Držim, da nije opravdana tvrdnja g. ing. Jelenića, da se sadanje stanje z. z. mora ostaviti, jer da uzurpatori neće pristati na uređenje odnošaja u krajiškim z. z. Na tu tvrdnju mogu reći ovo: Poznato mi je, da je upravna općina Jezerane pokrenula pitanje uređenja zem. zajednica. Upravni odbor općine stvorio je zaključak, da se uzurpacije općinske imovine gruntovno prenesu na uzurpatore, da se preostali deo točno omedaši i međe osiguraju, te tako spreči daljnje uzurpiranje zajedničke imovine. Kako vidimo, sami su krajišnici pokrenuli pitanje uređenja z. z., a da ih nitko na to nije silio. Taj lepi primer najbolje ruši tvrdnju g. Jelenića, da su sadanji žitelji protivni uređenju zem. zajednica. Olavni razlozi, radi kojih se ne mogu urediti z. z. u Vojnoj Krajini, bili su prema mišljenju g. Jelenića ovi: 1) što uzurpatori ne pristaju, da se uzurpacije na njih gruntovno prevedu, jer da će onda morati plaćati veći porez; 2) što u tom slučaju stoka neće moći po šikarama pasti i 3) što »planinka« neće imati na čemu skuhati palentu. Iako po mome mišljenju to nisu stvarni razlozi, to ću se ipak na njih osvrnuti. Teško je tvrditi, a još manje verovati, da će oni, koji su malo ili ništa uzurpirali, ostati skrštenih ruku spram velikih uzurpatora, nego će oni pre ili kašnje sami povesti akciju, da se urede uzurpacije, te tako direktno smanjiti namet z. z., koga oni jednako podnose kao i veliki uzurpatori prostranih površina zajedničke imovine. Tko gleda život našega seljaka, opaža, kako pojedinci vode strogu kontrolu nad onima, koji se neovlašteno koriste zajedničkom imovinom. Pa kada bi uostalom i stajala tvrdnja g. ing. Jelenića, moralo bi se pitanje uzurpacije z. zajednica urediti zakonskim putem, a ne ostaviti sadanje stanje i u buduće. Zakon o zem. zajednicama od 1894. god. to propisuje, te su osnovana i sedišta sreskih šumarskih referenata sa istim delokrugom kao i u provincijalu. Velik je 593 |