DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 56. ....... 1932. SLAVOLJUB SLAPNIČAR (ZAGREB): ZAŠTO JE NASTAO FINANCIJALNI SLOM KRAJIŠKIH IMOVNIH OPĆINA (LES COMMUNAUTÉS DE BIENS, POURQUOI ONT-ELLES SUBI LA DÉBÂCLE FINANCIERE?) Pošto je ovaj članak namijenjen stručnjacima, koji čitaju Šum. list, to držim, da nije potrebno, da ovdje iznosim postanak imovnih općina, koji je čitaocima poznat, a naročito onima, koji su počeli služiti u bivšoj hrv.-slav. krajini — bilo kod imovne općine bilo kod državne šumske uprave. Godine 1871. razvojačene su pokusa radi dvije krajiške regimente i to Varaždinsko-križevačka i Ojurgjevačka. Istovremeno nastale su diobom po zakonu o imovnim općinama od 15. VII. 1873. imovna općina Križevačka i imovna općina Ojurgjevačka, obje .. sjedištem u Bjelovaru. Ostale imovne općine ustrojene su tek po zakonu od 11. VII. 1881., koji sadrži i tri naputka (A, B i C), po kojima je nastala organizacija rada, kao što je postavljanje osoblja, izbor zastupstva, odbora itd., sve pod nadzorom bivše tada još Generalne komande, a onda kr. hrv. slav. dalm. zem. vlade. Kako su imovne općine dobile diobom polovicu vrijednosti svih državnih šuma u svakoj regimenti, to su te šume bile u dobro uščuvanom stanju, jer za vrijeme vojne krajine zadruge su dobivale građu i gorivo iz drž. šuma u obilju, što je i razumljivo s obzirom na to, da su sela bila malena po ognjištima, a državna šuma nepodijeljena. Čim je dioba bila provedena, odmah se opazilo, da polovica šume neće doteći za podmirbu svih onih prava, koja su graničari uživali iz drž. šuma, jer su nastupile kojekakve nepovoljne okolnosti za im. općine. Do razvojačenja plaćala je država šumsku upravu, tj. činovništvo i šumsko-čuvarsko osoblje, uzdržavanje centralne kancelarije i vanjske šumske uprave. Porez se nije plaćao, a po tom niti opć. namet. Uza sve to došao je zakon o diobama zadruga, te je iz jedne zadruge poteklo 5—6, a iz ovih opet po 2—3 i više suvlasničkih kuća, tako da je u vremenu od 5—15 godina nastalo od 1 ognjišta po 10—12, a često i 15 ognjišta odnosno kuća. Razumije se, da je samom tom okolnosti bila zapečaćena sudbina im. općina, jer već tada polovica bivših drž. šuma nije bila u stanju po 569 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 4 <-- 4 --> PDF |
krivati potrebe na drvu i građi, i to još vrlo povećanog broja kućanstva. Otuda su se počele gomilati šumske štete, počelo je neraspoloženje naroda na šumsku upravu i osoblje — tim više, jer su se izlučene sječine počele prodavati za pokriće upravnih troškova, poreza i za osnivanje tako zvane neotuđive (nepotrošive) glavnice. Uza sve to bilo je moguće otimati se tim nepovoljnim činjenicama, jer je bila velika zaliha prezrelih stabala, koja su se morala unovčiti, pa se tako moglo kupovati i ogrijevnog i građevnog drva, koje se za podmirenje prekobrojnih kućnih potreba na gorivu i građi nije moglo dobivati iz vlastitih šuma. Osnivale su se vlastite ciglane, da se zapriječi krađa goriva za pečenje cigle, otvarali su se rovovi za eksploataciju kamenog ugljena, što je stajalo mnogo truda i muke ne samo zato, da se namaknu sredstva, već i da se narod priuči na štednju drva paljenjem ugljena itd. Pitati će me neupućeni, zašto su se selišta mogla toliko množiti, kad je naputak A) k zakonu o im. općinama od g. 1881. jasno propisao, kako se smije i može dijeliti cijelo selište, zatim sh i */* selišta, dok V« selišta da uopće nije bila djeliva. Istina je, da se u početku tako radilo, dok je provedba ovih propisa stajala u rukama gospodarstvenih ureda. Žalibože vlasti su prenijele to pravo provađanja dioba u katastru pravoužitnika na sebe odnosno na upravne odbore županija u IL, a na vladu u III. instanciji, tako da se na koncu konca priznavala V« selišta svakome, koji je mogao dokazati osobnu i realnu kvalifikaciju — bez obzira na površinu oranica i livada. Jasno je, da je radi takovog postupka svake godine rasla potreba na gorivu i građi, a kulminacija je nastala nakon prevrata, kad je bila inflacija novca, te je narod navalio na uplatu građe, koja se doznačivala po sniženoj taksi, te se šumske uprave već nisu mogle braniti od pritiska odzgora i odzdola, dok im nije uspjelo bar donekle povisiti te smiješno niske takse i «ustaviti nerazmjerno velike sječe, a često i prehvate. Uslijed većih prodaja hrastovih prezrelih sastojina, koje su bile obrasle daleko ispod normale, nastale su velike površine za pošumljenje, što je iziskivalo velika novčana sredstva, a osim toga prouzročilo nezadovoljstvo u narodu radi onemogućivanja paše blaga na većim šumskim površinama. Uz rijeku Česmu zaostale su još iz doba vojne krajine — kako kod Križevačke tako i kod Ojurgjevačke im. općine — za pašu velike čistine. Sastavom i provedbom gospodarstvenih osnova dolazile su te čistine također do pošumljenja po općem sječnom redu u vremenu od 10—40 godina i to tako, da se svakih 10 sječina pošumilo u toku svakih 10 godina ne idući za pošumljenjem prije naprijed, dok prvih 10 sječina nije otvoreno za pašu blaga. I tu su se odigravale velike borbe, dok se pošumljenje provelo, jer je vlast vazda bila na strani naroda, a proti šumskoj upravi, koja je vječno stajala između dvije vatre. Konačno je šumska uprava ipak prevladala što milom što silom, te je danas milina pogledati uz rijeku Česmu, uz koju se umjesto raspucane gole zemlje, mjestimice obrasle grmljem, steru najljepše 20—40 godišnje sastojine, u kojima obližnja sela imaju paše (na prosjecima, na čistoj pruzi uz vodu i na putevima), a iz proreda građu i ogrijev. Da se unaprijedi voćarstvo, koje je u bivšoj Varažd.-križevačkoj i Gjurgjevačkoj regimenti bilo na dosta niskom stepenu, ustrojile su istoime 570 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ne imovne opčine uz svoje šumske vrtove velike cjepiljnjake, te su svojim pravoužitnicima uz neznatne cijene podavale cijepove najplemenitijih jabuka, krušaka itd., tako da se već za kratko vrijeme opazilo na trgovima krasnog i plemenitog voća. U Podravini je imovna općina na t. z. Pijeskima (koji su pošumljeni u vremenu od 10 godina) u površini od oko 700 jutara uzgajala korjenjake amerikanske loze i time potpomogla uzdržati vinograde, koje je uništavao trsni ušenac. Zastupstva im. općina mogla su dijeliti potpore đacima, graditi škole, davati stipendije, graditi ceste i željeznice, a sve to dok nije nadošao svjetski rat, koji je povukao za sobom u ponor i imovne općine. Već 1915. godine počele su vlasti jurišati sa ratnim zajmovima na imovne općine, koje se nisu mogle oteti, jer su im bili stavljeni u izgled veliki kamati, siguran placement gotovog novca itd. Tim su načinom nepotrošive glavnice tako prorijeđene, da već nisu mogle biti nikada popunjene. K tome su došli različiti izdaci u formi poreza na ratne dobitke, a najjače i najteže pritisnuo je imovne općine zakon o opć. nametima, koje je namete im. općina plaćala prije po najvećem porezovniku bez obzira na kompleks i zemljarinu za svaku poreznu općinu, dok je sad najednoč morala plaćati namet pol. općinama po vlastitoj zemljarini. Primjerice, u jednoj poreznoj općini plaćao je najjači porezovnik (seljak) 50 dinara nameta, to je onda i im. općina u toj poreznoj općini plaćala 50 dinara. Nasuprot je po novom zakonu, prema vlastitoj zemljarini, morala plaćati prema procentu nameta, što ga je općina ustanovila za svoje potrebe (često i do 500%), po 20, 60, a i 100 hiljada kruna (danas dinara), a za 15 do 20 pol. općina 1 do 2 milijuna dinara prema prijašnjem nametu od 20—50.000 dinara za sve općine. Već se tada vidjelo, da će se financijalno stanje imovnih općina poremetiti, jer se svote unišle iz veleprodaja nisu mogle ulagati u nepotrošivu glavnicu kao prije, a u koliko su se i ulagale, morale su se dati za ratne zajmove, koji kasnije nisu nosili kamate. Kako se iz dosada navedenoga vidi, rasli su izdaci imovnih općina nerazmjerno, a prihodi bivali su sve manji, tako da se moralo uteći ubi ranju taksa za goriva drva ,podignuću taksa za građevno drvo, za pašu i žirenje, da se uzmogne uzdržati ravnovjesje u svakogodišnjem proračunu. Oodina 1922., kad je izišla uredba ministra šuma i rudnika br. 13054 od 4. V. 1922., kojom se podržavljuje uprava i osoblje imovnih općina, bila je upravo katastrofalna za sve imovne općine, a to iz ovih razloga: 1. Zastupstva im. općina krojila su do tada beriva činovništvu i lug. osoblju po svojoj mogućnosti, te su plaće lug. osoblja bile čedne imajući u vidu, da su lugari većinom domaći sinovi, koji^su svi sa malom iznimkom stanovali kod svojih kuća i na svom posjedu. Činovnici su doduše uživali plaće jednake kao i državni činovnici, nu što se tiče deputatnog drva i deputatnog zemljišta, to su bili činovnici im. općina daleko iza drž. šum. činovnika. 2. Novim zakonom o službenicima građanskog reda od 1923. g. opredijeljena su beriva, a prevedenjem namještenika imovnih općina na novi zakon povišeni su izdaci za činovnike i službenike upravo kolosalno, to više, što je vlada premiještala i umirovljivala osoblje im. općina bez pitanja i privole zastupstva. Tako su izdaci za deputatna drva, zemljišta, 571 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 6 <-- 6 --> PDF |
putni troškovi itd. porasli nerazmjerno, što se jasno dade vidjeti iz knjiga pojedinih imovnih općina. 3. Po novom činovničkom zakonu premještavano je osoblje od drž. šumske uprave k imovnim općinama i obratno, a umirovljivalo se činovničko i čuvarsko osoblje — iz partijskih razloga — razmjerno mlado i za službu još sposobno, tako da je primjerice kod Ojurgjevačke imovne općine broj umirovljenika narasao u zadnjih 10 godina od 20 na 103 lica, dakle na broj daleko veći od broja aktivnog osoblja. Razumije se, da su mirovine dopitane po novom zakonu i lug. osoblju, što silno tereti imovnu općinu, kad se uoči, da imovne općine po prijašnjim zakonima nisu bile obvezane lug. osoblju davati mirovine, već si je lug. osoblje samo stvorilo zakladu, dok je činovništvo imalo svoju mirovinsku zakladu po čl. 20. zakona od 15. VII. 1873., iz koje bi zaklade većina umirovljenih činovnika imov. općina dobivala danas mirovine, da nije naređenjem ministarstva financija (generalne direkcije drž. računovodstva) od 20. oktobra br. 120304 .. 1923. obustavljeno plaćanje u tu mirovinsku zakladu kako doprinosa im. općina tako i doprinosa činovništva. Uslijed toga su isplate mirovina ne samo činovništva već i lug. osoblja pale na teret imovnim općinama. Ove već danas ne mogu plaćati te mirovine, koje bi morale zapravo da terete državni budžet, kako se to iz gornjih navoda jasno vidi. 4. Baš u vrijeme, kad su nekretnine uopće postigle u cijeni kulminaciju, pustile su se im. opć. Gjurgjevačka i Križevačka, a i neke druge, u kupovanje ovećih šumskih kompleksa. Tako je Ojurgj. i. o. kupila od tvrtke »Drach« (od bivšeg virovitičkog vlastelinstva) preko 3000 kat. jutara šume, koja je planinska i većim dijelom iskorišćena, isto tako od vlastelinstva »Inkej« u Rasinji nekih 1000 rali mlade šume, koja leži na periferiji imovne općine. Nemajući dovoljno gotovine za kupnju tih šumskih kompleksa, morala je imovna općina prodati u srcu Podravine za zakup određene šumske čistine »Crnec« i Drvosjeki, osim toga dijelove Repaša i Limbuša, koji su dijelovi odbacivali zakupom parcela preko milijun dinara godišnje. Na taj se način riješila sigurnog godišnjeg prihoda za pokriće proračuna, isto tako kamata gotovine, da navuče na se teret troškova uprave, poreza, nameta itd. za kupljene komplekse. Ne mogu ispitivati razloge, koji su uvjetovali takav kup, samo mi je poznato, da danas imovna općina prodaje u nizini uz Dravu najplodnije površine po jutru za Din 2000, dok je u planini plaćala za gole komplekse po rali Din 3000. Takovom transakcijom snizili su se prihodi od zakupa u svakogodišnjem proračunu za više od milijun dinara, a u istom razmjeru povisili su se rashodi, te su otpali i kamati na gotovinu, koja je za taj kup izdana i koja je iznosila kojih 12,000.000 Dinara uz 5%, što čini manje u svakogodišnjem proračunu oko Din 600.000. 5. Gotovine, što su ih imale imovne općine u bankama kao nepotrošive glavnice, smanjene su na osnovi relacije jedan prema četiri kod pretvaranja kruna u dinare na lA, a da ti dinari nisu imali više od V10 vrijednosti od pretvorenih zlatnih kruna. Ovo su samo u krupnim crtama izneseni razlozi, zašto su imovne općine došle u financijalne poteškoće, koje neće stati samo kod onih imovnih općina, koje već danas ne mogu spajati kraj sa krajem. Te će teškoće stići i sve ostale imovne općine, jer je nemoguće, da one prebrode krizu, 572 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 7 <-- 7 --> PDF |
koja danas obuhvaća cijeli svijet i koja je samo pospješila, da su imovne općine već danas došle u financijalnu krizu. Moram na koncu ipak spomenuti, da je stručno osoblje, koje je upravljalo gospodarstvom im. općina, bilo na visini i znalo se othrvati svim poteškoćama (čemu su dokazom današnje prekrasne mlade i srednje sastojine i pošumljene čistine, što je iziskivalo vanrednu požrtvovnost), a da se nije moglo oduprti udarcima navedenim pod 1—5, koji su došli baš od vlasti, koje nisu posvetile dovoljno brige za te važne narodne institucije. Da se ne bi mislilo, da već za vremena nije predviđeno bilo, kakova budućnost čeka imovne općine, to ću donijeti u izvatku svoj memorandum od g. 1920. na tadanjeg pomoćnika ministra šuma i rudnika, a na njegovu izričitu zamolbu. Ovaj memorandum glasi u stvari ovako: Prije svega imaju se riješiti slijedeća pitanja: 1. Podmirenje članova imovnih općina na gorivu i građi, žirenju i paši. 2. Financijalno pitanje (podmirba troškova uprave, čuvanja, poreza, opć. nameta, kulturni troškovi) kao posljedica rata. 3. Podržavljenje uprave i osoblja im. općina. 4. Uređenje odnosa uprave prema zastupstvu kao i odnosa šumske uprave prema političim i sudbenim vlastima. Ad 1. Iz raznih članaka po stručnim i nestručnim novinama kao i iz brošure g. Andrije Perušića razabire se, da imovne općine tobože ne mogu podmirivati svoje pravoužitnike gorivim drvetom i građom i da idu u susret devastaciji šuma, jer će si članovi i nečlanovi im. općina makar silom pokrivati najpreče potrebe iz šuma im. općina, naročito u predjelima, gdje — osim imovnih — nema u blizini ni šuma državnih, ni šuma zemljišnih zajednica ni privatnih šuma. Ovo je pitanje tako važno, da se ima raspraviti u prvom redu i riješiti na temelju točnih statističkih podataka potrebe i proizvodnje. a) Ponajprije bi valjalo u državnim šumama izrađivati dovoljne količine i goriva i građe za velika importna tržišta. Od toga bi gorivo II. i III. vrsti i tanje Sortimente građe trebalo ostaviti za pokriće lokalne potrebe i baciti razmjerne količine na skladišta, koja bi se imala osnovati u onim mjestima, gdje vlada oskudica na tim proizvodima. Na taj bi se način pokrila potreba nepravoužitnika, kojima bi se dala prilika te proizvode uz primjerenu cijenu kupiti, te ne bi bili prisiljeni kupovati te proizvode od pravoužitnika ili od krađe. b) Šumsko gospodarstvo tako urediti, da odbacuje što veći prihod kvantitativni, izlučiv predjele, koji bi imali financijalnu svrhu. c) Osigurati kup goriva u državnoj ili susjednoj vlastelinskoj šumi, na mjestima gdje im. općina nema dovoljne komplekse šuma, što bi se imalo u ministarstvu šuma urediti tako, da se im. općini prodadu oni kvantumi drva, koje ona treba i to od manje vrijednih vrsti, tako da država ne bude prikraćena. d) Izrađivati gorivo i građu u onim šumama im. općine, u kojima se etati radi udaljenosti ne mogu potrošiti, i privažati ga tamo, gdje je oskudica, razumije se uz naknadu troškova izradbe i izvoza. e) Strogo i zdušno vršiti šumsku policiju, što bi prisililo pučanstvo na štednju, a ne bi ga zavađalo na pravljenje kvara za spekulaciju s obzirom na toč. a). 578 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Ad 2. Financijalno pitanje neće biti tako teško riješiti, ako se uvaži, da pravoužitnici moraju plaćati takse za drvo, u koliko imovna općina nema dovoljno prihoda za pokriće proračuna. Ktome prihodi od kamata hepotrošive šumske glavnice kao i svi drugi prihodi od paše, žirovine, međutimnog užitka Ltd., sve bi to moglo proračun uravnotežiti. Osim toga imovne općine kao takove — jer služe općenitosti, dakle i državi — imale bi se osloboditi od plaćanja vanrednih prireza i opć. nameta, koji su ih u zadnje vrijeme tako pritisli, da su došle u financijalne neprilike. Naročito se ne bi smjele izrabljivati od strane države za državne zajmove, kao što je to učinila propala monarhija, iznudivši milijune za ratne zajmove. Ti bi se milijuni imali im. općinama povratiti ili pretvoriti u drž. zajam i im. općinama osigurati kamate. Ad 3. Kad bi bila riješena pitanja pod 1. i 2., imalo bi se pristupiti podržavljenju uprave i osoblja. Imovne općine plaćale bi državi stanovit postotak svih beriva aktivnih i umirovljenih službenika, a ostatak bi država imala osigurati svakogodišnjim svojim budžetom. Imale bi se osnovati šumske direkcije, koje bi bile podčinjene izravno ministarstvu šuma i rudnika, dok bi se vanjske šumske uprave i šumski srezovi imali pridržati s razloga, jer su osnovani na mnogogodišnjem iskustvu i shodnosti. Ovim bi se načinom činovnici i činovničku osoblje učinili neodvisnima od zastupnika i odbornika im. općine znajući, da će biti unaprijeđeni od ministarstva, kad na njih dođe red, pak će svoju službu vršiti po uputama i propisima, koje će mu država diktovati. Ovdje mi je naglasiti, da su šume potrebne iz klimatičkih razloga, jer regulišu plodovitost zemlje, narodno zdravlje itd., uslijed čega je njihovo osiguranje od velike koristi za državu, pak je uslijed toga i ona dužna za te šume doprinositi stanovit procenat troškova. Zato sam spomenuo, da bi im. općine imale doprinijeti samo dio za svoje osoblje u državnu blagajnu, koja bi to osoblje plaćala. Razumije se samo po sebi, da bi bolje situirane im. općine doprinosile više, a slabije situirane manje. Ovim bi načinom od šumske uprave otpali politički uplivi, koji su uvijek zlo djelovali na čuvanje i upravu šuma. Stručnjak je nastojao uvijek održati ravnovjesje između šume i seljaka, dok je politika uvijek imala pred očima osiguranje političke stranke na vlasti, a šuma je bila najpodesnije sredstvo za osiguranje glasova kod izbora. Uslijed toga morale su se otvarati branjevine zubu marve još nedorasle, morale su se mijenjati osnove ušumljenja, a na štetu šumskog gospodarstva, morao se po zapovijedi votirati ratni zajam itd. Svi će ti obziri otpasti, kad stručnjaci sami budu odlučivali u šum. gospodarstvu, bez uticaja političkih stranaka i političara, to sigurnije, što držim, da je svaki šumar bar isto tolik patriota kao i svaki političar, pak će narodu ono dati, što smije i može po načelima šumskoga gospodarstva, dok političar zahtijeva od šume ono, što ona dati ne može i ne smije i što je samo časovita korist za pojedinca ili za pojedino selo, a za narodno dobro općenito štetna Potrebno je, da se bar prethodno zadrži dosadanje uređenje imovnih općina što se tiče centralnog ureda, šumskih uprava ili šumarija i čuvarija 574 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 9 <-- 9 --> PDF |
s razloga, što su kroz decenije stvorene stanbene zgrade za te svrhe, naročito su zaokružene šumske uprave i srezovi, pak dirati u to, značilo bi razarati, a ne stvarati. Narod je naučen na takovo uređenje, a kad vidi, da su šume njemu ostale, biti će umiren, pogotovo ako se provede prva točka ovog mog mišljenja, koje je sagrađeno na 38 godišnjem iskustvu. A zadovoljstvo naroda znači i uspjeh za državu, jer već danas neodgovorni agitatori govore narodu, da će si šume država uzeti, da neće više imati nikakovih prava na šumu, kao što su izgubili i sol itd. Jedna je ipak stvar nezgodna kod podržavljenja uprave i osoblja im. općina, a to je, da ministarstvo šuma ne bi zapalo u pogrešku, da šum. upravno osoblje imovnih općina premještava s jednog mjesta na drugo, kao što je to do danas bilo uobičajeno kod političke i sudbene struke. Takova bi premještavanja bila od velike štete za službodavca, jer ne samo da treba mnogo vremena, dok upravnik šuma upozna svoj teritorij, sve mjesne prilike i potrebe naroda i drugo, već on i sa većom ljubavlju i radošću njeguje i čuva šume. koje je sam odgojio i koje su rasle pod njegovom upravom. Zato griješe vlasti, koje šum. osoblje često premještavaju, izim slučajeva neophodne nužde. Ad 4. Predstojnik šumskog ureda (direkcije) svake im. općine preuzeo bi uz svoj naravni djelokrug šefa im. općine i dosadanje dužnosti vladinog povjerenika kao pouzdanik ministarstva šuma i to prema zastupstvu i odboru, dok bi prema oblastima šumski ured im. općine (direkcija) zauzeo odnošaj, koji postoji danas između građevnih ureda i oblasti. Šumsko redarstvo vršile bi vlasti po dosadanjem šumskom zakonu, dok se takav novim ne zamijeni, a ministar šuma imao bi pravo u šumskoredarstvenim stvarima kod istih, po ovlasti ministarstva unutarnjih djela, po svojim organima vršiti kontrolu i eventualne pronađene neurednosti odstraniti. Za sve to imala bi jedna anketa izraditi potanke ustanove, koje bi precizirale sve slučajeve službe, a ministarstvo bi imalo na temelju predloga te ankete izraditi i izdati potrebne naputke. Konačno mi je ipak spomenuti, da bi se moglo i odmah pristupiti podržavljenju šumske uprave im. općina, kojemu bi se ali imalo staviti u dužnost, da se u najkraćem roku ima uporedo riješiti i pitanje pod 1. i pitanje pod 2., tj. pitanje podmirenja članova im. općine na gorivu i građi i pitanje financijalno. Iz navedenog memoranduma vidi se, da ga je ministarstvo šuma i rudnika samo djelomično uvažilo i to iz vlastite inicijative i da je provelo samo toč. 3., tj. podržavilo upravu i osoblje, a da nije riješilo p i t a n j e f inancijaln o i da je uslijed toga dovelo sve imovne općine u kritičan položaj financijalnih poteškoća, tako da one neće moći svoje osoblje plaćati, a niti svoje umirovljenike, te da se uslijed toga država neće moći oteti dužnosti, da taj svoj propuštaj ispravi što prije to bolje. Résumé. Réflexions sur un point bien peu agréable de notre histoire économique pendant et apres la guerre. 575 |