DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 4 <-- 4 --> PDF |
krivati potrebe na drvu i građi, i to još vrlo povećanog broja kućanstva. Otuda su se počele gomilati šumske štete, počelo je neraspoloženje naroda na šumsku upravu i osoblje — tim više, jer su se izlučene sječine počele prodavati za pokriće upravnih troškova, poreza i za osnivanje tako zvane neotuđive (nepotrošive) glavnice. Uza sve to bilo je moguće otimati se tim nepovoljnim činjenicama, jer je bila velika zaliha prezrelih stabala, koja su se morala unovčiti, pa se tako moglo kupovati i ogrijevnog i građevnog drva, koje se za podmirenje prekobrojnih kućnih potreba na gorivu i građi nije moglo dobivati iz vlastitih šuma. Osnivale su se vlastite ciglane, da se zapriječi krađa goriva za pečenje cigle, otvarali su se rovovi za eksploataciju kamenog ugljena, što je stajalo mnogo truda i muke ne samo zato, da se namaknu sredstva, već i da se narod priuči na štednju drva paljenjem ugljena itd. Pitati će me neupućeni, zašto su se selišta mogla toliko množiti, kad je naputak A) k zakonu o im. općinama od g. 1881. jasno propisao, kako se smije i može dijeliti cijelo selište, zatim sh i */* selišta, dok V« selišta da uopće nije bila djeliva. Istina je, da se u početku tako radilo, dok je provedba ovih propisa stajala u rukama gospodarstvenih ureda. Žalibože vlasti su prenijele to pravo provađanja dioba u katastru pravoužitnika na sebe odnosno na upravne odbore županija u IL, a na vladu u III. instanciji, tako da se na koncu konca priznavala V« selišta svakome, koji je mogao dokazati osobnu i realnu kvalifikaciju — bez obzira na površinu oranica i livada. Jasno je, da je radi takovog postupka svake godine rasla potreba na gorivu i građi, a kulminacija je nastala nakon prevrata, kad je bila inflacija novca, te je narod navalio na uplatu građe, koja se doznačivala po sniženoj taksi, te se šumske uprave već nisu mogle braniti od pritiska odzgora i odzdola, dok im nije uspjelo bar donekle povisiti te smiješno niske takse i «ustaviti nerazmjerno velike sječe, a često i prehvate. Uslijed većih prodaja hrastovih prezrelih sastojina, koje su bile obrasle daleko ispod normale, nastale su velike površine za pošumljenje, što je iziskivalo velika novčana sredstva, a osim toga prouzročilo nezadovoljstvo u narodu radi onemogućivanja paše blaga na većim šumskim površinama. Uz rijeku Česmu zaostale su još iz doba vojne krajine — kako kod Križevačke tako i kod Ojurgjevačke im. općine — za pašu velike čistine. Sastavom i provedbom gospodarstvenih osnova dolazile su te čistine također do pošumljenja po općem sječnom redu u vremenu od 10—40 godina i to tako, da se svakih 10 sječina pošumilo u toku svakih 10 godina ne idući za pošumljenjem prije naprijed, dok prvih 10 sječina nije otvoreno za pašu blaga. I tu su se odigravale velike borbe, dok se pošumljenje provelo, jer je vlast vazda bila na strani naroda, a proti šumskoj upravi, koja je vječno stajala između dvije vatre. Konačno je šumska uprava ipak prevladala što milom što silom, te je danas milina pogledati uz rijeku Česmu, uz koju se umjesto raspucane gole zemlje, mjestimice obrasle grmljem, steru najljepše 20—40 godišnje sastojine, u kojima obližnja sela imaju paše (na prosjecima, na čistoj pruzi uz vodu i na putevima), a iz proreda građu i ogrijev. Da se unaprijedi voćarstvo, koje je u bivšoj Varažd.-križevačkoj i Gjurgjevačkoj regimenti bilo na dosta niskom stepenu, ustrojile su istoime 570 |