DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ne imovne opčine uz svoje šumske vrtove velike cjepiljnjake, te su svojim
pravoužitnicima uz neznatne cijene podavale cijepove najplemenitijih
jabuka, krušaka itd., tako da se već za kratko vrijeme opazilo na trgovima
krasnog i plemenitog voća.


U Podravini je imovna općina na t. z. Pijeskima (koji su pošumljeni
u vremenu od 10 godina) u površini od oko 700 jutara uzgajala korjenjake
amerikanske loze i time potpomogla uzdržati vinograde, koje je uništavao
trsni ušenac.


Zastupstva im. općina mogla su dijeliti potpore đacima, graditi
škole, davati stipendije, graditi ceste i željeznice, a sve to dok nije nadošao
svjetski rat, koji je povukao za sobom u ponor i imovne općine. Već 1915.
godine počele su vlasti jurišati sa ratnim zajmovima na imovne općine,
koje se nisu mogle oteti, jer su im bili stavljeni u izgled veliki kamati,
siguran placement gotovog novca itd. Tim su načinom nepotrošive glavnice
tako prorijeđene, da već nisu mogle biti nikada popunjene.


K tome su došli različiti izdaci u formi poreza na ratne dobitke, a
najjače i najteže pritisnuo je imovne općine zakon o opć. nametima, koje
je namete im. općina plaćala prije po najvećem porezovniku bez obzira
na kompleks i zemljarinu za svaku poreznu općinu, dok je sad najednoč
morala plaćati namet pol. općinama po vlastitoj zemljarini.


Primjerice, u jednoj poreznoj općini plaćao je najjači porezovnik
(seljak) 50 dinara nameta, to je onda i im. općina u toj poreznoj općini
plaćala 50 dinara. Nasuprot je po novom zakonu, prema vlastitoj zemljarini,
morala plaćati prema procentu nameta, što ga je općina ustanovila
za svoje potrebe (često i do 500%), po 20, 60, a i 100 hiljada kruna (danas
dinara), a za 15 do 20 pol. općina 1 do 2 milijuna dinara prema prijašnjem
nametu od 20—50.000 dinara za sve općine.


Već se tada vidjelo, da će se financijalno stanje imovnih općina poremetiti,
jer se svote unišle iz veleprodaja nisu mogle ulagati u nepotrošivu
glavnicu kao prije, a u koliko su se i ulagale, morale su se dati za ratne
zajmove, koji kasnije nisu nosili kamate.


Kako se iz dosada navedenoga vidi, rasli su izdaci imovnih općina


nerazmjerno, a prihodi bivali su sve manji, tako da se moralo uteći ubi


ranju taksa za goriva drva ,podignuću taksa za građevno drvo, za pašu i


žirenje, da se uzmogne uzdržati ravnovjesje u svakogodišnjem proračunu.


Oodina 1922., kad je izišla uredba ministra šuma i rudnika br. 13054


od 4. V. 1922., kojom se podržavljuje uprava i osoblje imovnih općina,


bila je upravo katastrofalna za sve imovne općine, a to iz ovih razloga:


1. Zastupstva im. općina krojila su do tada beriva činovništvu i lug.
osoblju po svojoj mogućnosti, te su plaće lug. osoblja bile čedne imajući
u vidu, da su lugari većinom domaći sinovi, koji^su svi sa malom iznimkom
stanovali kod svojih kuća i na svom posjedu. Činovnici su doduše uživali
plaće jednake kao i državni činovnici, nu što se tiče deputatnog drva i
deputatnog zemljišta, to su bili činovnici im. općina daleko iza drž. šum.
činovnika.
2. Novim zakonom o službenicima građanskog reda od 1923. g.
opredijeljena su beriva, a prevedenjem namještenika imovnih općina na novi
zakon povišeni su izdaci za činovnike i službenike upravo kolosalno, to
više, što je vlada premiještala i umirovljivala osoblje im. općina bez
pitanja i privole zastupstva. Tako su izdaci za deputatna drva, zemljišta,
571