DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Time bi se nedvoumno potpomogla akcija da okolišnu interesenti slobodnim
sporazumom dođu u posjed i vlasništvo onakovih dijelova šuma od
velikog posjeda, za koje imadu interesa;


3.
da se Pravilnik o visini i načinu oštećivanja eksproprisanih šuma od 15. VII.
1931. postavi na osnovice koje će biti u skladu sa principima šumarske nauke;
4.
da se § 80. Z. o 1. agr. ref. od 19. VI. 1931. koji doslovce kaže da se »danom
stupanja na snagu ovoga zakona« t. j .zakona o 1. agr. ref. — »stavljaju van
snage svi Zakoni i zakonske odredbe, u koliko su u protivnosti sa ovim zakonom
« dade puna važnost, te da se stvarno obeskrijepe sve one ranije zakonske
odredbe, koje po istom predmetu nalazimo u raznim drugim zakonima;
5.
da se u buduće — zato što je Zakon o. 1. agr. ref. od 19. VI. 1931. konačno
riješio cio agrarni naš problem — sva pitanja ukoliko se odnose na šumarstvo
riješavaju jedino i isključivo u resoru Ministarstva šuma, a ne u Ministarstvu
Poljoprivrede, omogućivši najtješniu saradnju J. Š. U. po svim važnijim problemima
šumarske struke;
6.
da se hitno riješi sudbina onih činovnika i službenika, koji su na eksproprisanim
šumskim objektima do eksproprijacije uposleni bili, uvaživ prvenstveno
sva stečena prava, odnosno da se hitno donese povoljno riješenje predstavke,
koja je po tom pitanju već ranije predana Kr. vladi, a koju opetovano ovdie
prilažemo.
Podnoseći ovu našu rezoluciju, uvjereni smo, da će ovdje dobronamjerno istaknute
a opravdane naše želje naići na dobar prijem Vašega Gospodstva u interesu našega
šumarstva.


Obrazloženje
Kada je dne 19. juna 1931. godine ugledao svjetlo Zakon o likvidaciji agrarne
reforme na velikim posjedima, vjerovala je sva zainterersovana javnost, da je konačno
metnuta tačka iza jednog — koli sa privrednog toliko i sa pravnoga gledišta —
teškog i burnog vremenskog perioda.
U gospodarskoj privredi zainteresovanim krugovima odlanulo je, jer se općenito
povjerovalo, da je nastupio momenat gospodarsko privrednoga smirenja, momenat
velike obnove teško zamrle posjedovno pravne sigurnosti.
Upoznavši cio tok našega agrarno-reformnog razvoja u doba toga 12 godišnjega
perioda, mi smo šumari iz shvatljivih razloga strahovali za sudbinu naših šuma.
Gdje god smo mogli i kada god smo mogli — zvani i nezvani — našli smo se
uvijek sa iskrenom predanošću na braniku, samo da od naših šuma otklonimo sva ona
teška iskušenja, sve suvišne i preskupe eksperimente, sa kojih je tako teško trpjela
naša poljsko-gospodarska privreda.
Zato je i donošenjem Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima
odlanulo u velike i nama šumarima, jer Zakon kakav je da je, riješio je konačno i
sudbinu naših šuma; neke je žrtvovao a neke je odlučio sačuvati.
Ističući veliku narodno-gospodarsku važnost naših šuma, nebrojeno puta je naglašeno
i načelo, da je stvarno najvažniji sam taj fakat što šuma u opće imademo,
što one postoje, — pa je onda pored samoga toga fakta jasno, da je narodno-gospodarskoj
svojoj dužnosti udovoljio onaj šumski objekat koji je kvalitativno najbolji; —
dakle onaj koji je najbolje gospodaren.
Tim ovako istaknutim primarnim načelom, potisnuto je u pozadinu i pitanje
samoga vlasništva takovih šumskih objekata, jer je logično, da je bolji i onaj vlasnik,
koji bolje gospodari.
Zakonodavac je u Zakonu o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima, sa
danom od 19. juna 1931. godine honorirao to stanovište barem u toliko, što je vodeći
računa i o drugim naročito socijalnim i političkim momentima, pristupio eksproprijaciji


624