DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 10 <-- 10 --> PDF |
spodarstva kao i u privatnim gospodarstvima. Ovaj svoj zahtjev obrazlaže time, da država time, što prodaje svojim državljanima, a djelomice i svojim pravoužitnicima drva uz cijenu nižu, nego su produkcioni troškovi, onemogućuje racionalno šumsko gospodarstvo privatnika, pa ovi, pošto uviđaju, da im se šume ne rentiraju, krče šume i obraćaju ih u druge vrsti kultura, što će povući za sobom propast njemačkih šuma. Drži, da se (u tadanjoj) Njemačkoj primjenjuju predugačke ophodnje, jer su šumari zavarani po teoriji najveće šumske rente, te traže što veći redoviti godišnji prihod, umjesto da traže što veće ukamaćivanje kapitala uloženih u produkciju. Na jednom mjestu kaže: »Euer Buchenhochwaldbetrieb ist nett und schön, aber eine Kunst, die betteln geht.« Tvrdi, da šumsko gospodarstvo samo onda odgovara zahtjevima rentabiliteta u produkciiu uloženjh kapitala, kada B poluči najveću moguću vrijednost, t. j . kada postigne svoju kulminaciju. Šuma da se ima onda sjeći, kada je B postigao tu vrijednost, a ophodnja, kod koje nastupa taj slučaj, zove se ophodnja najveće zemljišne rente ili financijalna ophodnja. Kod primjene ove teorije na praktična pitanja pokazuje se ali jedna vrloj značajna činjenica, koja je bila zapravo i uzrokom prve opozicije protiv teorije najveće čiste zemljišne rente, a to je okolnost, da je tako zvana financijalna ophodnja znatno kraća od do tada uobičajenih ophodnja, a naročito je kraća od ophodnje najveće šumske rente. Zahtjev, da se imaju ophodnje kod visokog uzgoja šuma sniziti, jer nisu rentabilne, uzbunio je redove njemačkih šumara, pogotovo onih u državnoj službi, koje je Pressler neprestano napadao, pa su djelomično iz ličnih antipatija, a djelomice iz bojazni, da bi pretjeranom sječom i prema tome smanjivanjem drvnih zaliha teško naškodili budućim generacijama svog naroda, gotovo jednodušno odbili ovaj zahtjev na znamenitoj šumarskoj skupštini u Dresdenu godine 1865. Pitanje proređivanja šuma postavio je Pressler na čisto matematičku podlogu, te je tražio da se one imaju provoditi isključivo sa stanovišta rentabiliteta. Stabla nuzgrednc sastojine razdijelio je na tri klase: 1. korisna stabla, 2. neutralna stabla (Gleichgültige Stämme), 3. škodljiva stabla. Na temelju postotka zrelosti imalo bi se izračunati, kada se imaju dotična stabla izvaditi iz sastojine. Naravno, da takovih propisa za proređivanje nisu htjeli prihvatiti redovi praktičnih šumara, pa su Pressleru predbacivali sa puno zlobe, da je nepraktičan profesor, koji nema pojma o praktičnom šumarstvu. Međutim je ali Pressler u ime svoje teorije, a u pogledu praktičnih pitanja šumarstva, često, puta zastupao gledišta mnogo ispravnija, nego li su bila gledišta takozvanih praktičnih šumara, koji su se smatrali pristašama teorije najveće šumske rente. Naročito je u pogledu pomlađivanja šuma preporučao, gdje god je to moguće, naravni način, te je dopuštao umjetno pošumljivanje samo kao iznimku od pravila. Također je uvidio veliku ulogu, koju igra u šumarstvu očuvanje snage tla, pa je upravo nepojmljivo, kako je taj veliki šumar mogao u ono doba skromnog razvoja prirodnih nauka imati tako točan uvid u odnošaje šume. Iz nekih pasusa može se također zaključivati, da je bio pristaša mješovitih sastojina, u protivnosti sa »Waldrentlerima«, koji su šumsku rentu nastojali povisiti uzgojem čistih sastojina »plemenitih« vrsti drveća. 656 |