DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 13 <-- 13 --> PDF |
zeće slabo ili nikako ne rentiraju, te se čak troše i umanjuju sami kapitali, to vrijednost tih kapitala uslijed toga pada, te moramo biti pripravni, da to poduzeće prodamo, dotično zamijenimo za manji kapital od onoga, koji smo uložili u poduzeće. Endress nam ali izravno tvrdi, da imamo u tom slučaju prodajnu vrijednost našeg kapitala povisiti, jer to traži jedna računska operacija. Prema tome izgledalo bi, da kod svih vrsti kapitala njihova vrijednost raste sa rastućim kamatnjakom, jedina je iznimka šumski kapital. Ovo stanje ostaje neshvatljivo uza sva tumačenja i dokazivanja teorije najveće zemljišne čiste rente. Međutim je ali šumarska nauka primjenu formula kapitalizovanja renta preuzela od financijalne nauke odnosno od financijalnog, novčanog, gospodarstva. Poznato nam je, da je ova grana gospodarstva najsavršenije orgnizovana, te da najprije reagira na bilo kakve gospodarske nepravilnosti, da reagira već na samu sumnju, da bi kakova bilo nepravilnost mogla postojati. Radi toga pojavljuje se interesantno pitanje, da li i u financijalnom gospodarstvu uslijed primjene izvjesnih računskih metoda nastupaju nepravilnosti u samom gospodarstvu, koje se toleriraju i uvažuju u interesu održanja računskih metoda rada. Kako se kod novčanog gospodarstva primjenjuju rentovni računi? Kao predstavnika novčarstva uzmimo jednu banku. Kod nje možemo utvrditi nekoliko tipičnih slučajeva primjene rentovnih računa. 1.) Najobičniji je slučaj, da banka proglasi svoj kamatnjak za uloge i za zajmove. Time, što ona svoje uvjete glede kamatnjaka javno proglasi, ´preuzima na sebe obavezu, da ih se drži, a postojeći društveni i pravni poredak za to jamči. Kako se u ovom slučaju primjenjuje formula? U računskom je pogledu ovdje odlukom banke fiksiran faktor p, pa ulagač najjednostavnijom računskom operacijom može izračunati rentu r, pošto je drugi odnosno treći faktor K određen činjenicom postojanja kapitala, što ga ima ulagač. Dužnik na isti način izračuna svoju dužnost prema banki, t. j . kamate r od posuđene svote novaca, jer je veličina faktora K i ovdje fiksirana činjenicom potrebe izvjesne svote novca od strane zajmoprimca. 2.) Drugi slučaj nastupa, kada kamatnjak za dugove i za uloške nije unaprijed određen. U praksi se obično dešava, da su određene neke donje i gornje granice kamatnjaka, uvjetovane općim gospodarskim prilikama u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Ove su granice doduše neki putokaz, ali ne ispunjuju potpuno sve zahtjeve poslovanja, jer nisu matematički određene, fiksirane. Vjerovnik ali, kao i zajmodavac, mora posve točno znati svoja prava i svoje dužnosti. Uslijed toga pokazuje se potreba, da se visina kamatnjaka unutar određenih granica točno utvrdi, što se postizava ugovorom između zajmodavca i zajmoprimca. Kod pregovora, koji svakom ugovoru prethode, očituju se dvije različite tendencije. Zajmodavac nastoji postići pristanak zajmoprimca na što višu kamatnu stopu, a zajmoprimac nastoji polučiti što niži kamatnjak. Riješenje ovih suprotnih tendencija jest kompromis, kojim se oba gospodarska subjekta sporazume u pogledu visine kamatnjaka. Nakon toga oba kontrahenta sklope ugovor, kojim se obvezuju, da će utanačeno kompromisno riješenje poštivati, te ujedno preciziraju i garancije, da će ugovor zaista pošteno izvršivati. Kada je veličina kamatnjaka na taj način utvrđena, postupa se kao kod slučaja pod 1.) 659 |