DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Iz ova dva slučaja možemo povući zaključak, da se rentovni računi
u bankovnom poslovanju upotrebljuju tek po ispunjenju izvjesnih preduvjeta.
U svim tim računima dolaze tri faktora: K, r, p, Prvi faktor K
određen je činjenicom, da neki gospodarski subjekt posjeduje izvjesnu,
točno određenu svotu novca ili pak time, da neki gospodarski subjekt treba
izvjesnu svotu novca. Drugi faktor p određen je ugovorom između oba
gospodarska subjekta. Tek nakon toga može se pristupiti određivanju tre


r


čeg faktora r, koji se dobije računskom operacijom. Formula: K =~n—


prevodi se dakle iz matematičkog na obični govor ovako:
a) Za zajmoprimca: Što je veći kamatnjak p, to manje dobijem zajma
K uz istu ratu otplaćivanja r i obratno.
b) Za zajmodavca: Što je veći kamatnjak p, to manje moram dati
kapitala K, da si osiguram istu rentu r i obratno.
Nikad tu ne čujemo tvrdnje, da bi kapital bio manje vrijedan radi
toga, što se bolje ukamaćuje.


Povratimo se natrag k šumarstvu, pa se upitajmo, da li se možemo
i ovdje posluživati metodama, koje su običajne u bankovnom poslovanju.
Kod šumarstva se temeljni rentovni račun odnosi na izračunavanje prihodne
vrijednosti šumskoga zemljišta Bu. To je kapitalizovana vrijednost
svih prihoda od šume nakon odbitka upravnih i inih troškova. Ovi prihodi
stalno unilaze, pa se zato smatraju nekom rentom. Prema tome ima Bu
unutar jednadžbe isti položaj, kao što ga ima spomenuti faktor K, za
kojeg sam rekao, da je određen činjenicom postojanja imetka dot. potrebe,
za novcem. U nazočnom je ali slučaju Bu nepoznanica, koju hoćemo da
izračunamo.


Faktoru r u gornjim razmatranjima odgovara kod računanja vrijednosti
zemljišta izraz


Au + Da. 1-,/-" + — C. lv,


u kojem su poznate veličine Au, Da, Db, C. Prema tome je r u našem slučaju
poznat, ako apstrahiramo činjenicu, da je vrijednost izraza ovisna
i o faktoru p, koji je već i u brojniku sadržan, a o njemu ćemo raspravljati
posebno. Treći faktor (dakle p), koji je, kako rekoh, sadržan već i u brojniku,
kod bankovnog je poslovanja određen ugovorom između dvaju gospodarskih
subjekata.


Pošto u jednadžbi od tri promjenljiva faktora jedan već ima određen
položaj ili funkciju nepoznanice i pošto je drugi faktor poznat, to mora
biti poznat i treći faktor, kako bismo mogli izračunati nepoznanicu. Da li
možemo za ustanovljenje faktora p primijeniti metodu njegova fiksiranja
pomoću ugovora između dva gospodarska subjekta? Da može biti ugovora,
moraju biti dvije ugovarajuće stranke, dakle dva gospodarska subjekta.
U našem slučaju nije ispunjen taj preduvjet, jer kod računa vrijednosti
šumskog zemljišta postoji jedan gospodarski subjekt (koji se interesuje
za vrijednost šumskog tla) i jedan gospodarski objekt (koji je predmetom
toga interesovanja) i jer između subjekta i objekta nema ugovaranja.


Iz toga izlazi, da se faktor p ne da ustanoviti na način, što smo ga
vidjeli u novčanom gospodarstvu. To nam je ali i dokaz, da šumsko gospodarstvo
ne može u cjelosti preuzeti metodu rentovnog računa od financi


660