DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 16 <-- 16 --> PDF |
glasu kao najsigurnije vrijednote. Izgleda dakle, da teorija najveće čiste zemljišne rente smatra i šume nekom vrstom pupilarno sigurnih papira. Da li i šumsku privredu predstavlja skup gospodarskih subjekata, koji nastoje izbjeći vrevi i opasnostima gospodarskoga života, koji danas donosi dobitak, a sutra gospodarsku propast? Ako je tome tako, kako možemo na drugoj strani razumjeti toliko forsiranje principa rentabilnosti u šumarstvu, kako možemo razumjeti, da je baš teorija najveće čiste zemljišne rente prekinula sa idilom starog šumarstva, kojemu je bio jedini cilj, da osigura potrajno dobavljanje plodova šumskog gospodarstva, te je kod toga izbjegavalo, da tu pctrajnost ugrožava kojim bilo obzirima na rentabilnost gospodarstva. »Reinerträgen« ali i te kako riskiraju potrajnost iz obzira na rentabilnost. Iz tih su razloga argumenti, koji imaju opravdati, zašto je šumski kamatnjak niži od oficijelnoga, u okviru teorije najveće čiste zemljišne rente iz temelja nelogični, pa zato i neuvjerljivi. I druge vrsti kapitala imaju slične prednosti i slične slabe strane, ali je zato ipak u poslovnom svijetu sasma nepoznata rečenica »pošto mi moj kapital donosi posebne koristi, ali ima ipak i slabih strana, zato se ja odričem visokog ukamaćivanja istog, te se zadovoljavam sa nižim kamatnjakom od oficijelnoga.« U cilju, da konačno doprinese opravdanje, zašto je šumski kamatnjak niži od oficijelnoga, postavio je Endress ovu tvrdnju: »Kamatnu stopu, sa kojom se ukamaćuju kapitali u pojedinim granama privrede, matematički utvrditi nemoguće je. Mogu se ali za svako određeno vrijeme utvrditi granice kamatne stope, unutar kojih je ukamaćivanje moguće s obzirom na sumu ekonomskih prilika. Utvrđenje numeričke vrijednosti kamatnjaka unutar tih granica ovisi ali samo o volji posjednika kapitala« (str. 10). Ovoj tvrdnji nasuprot kazao sam ali već gore, da ustanovljivanje numeričke vrijednosti kamatne stope ne ovisi samo o volji posjednika kapitala, već i volji onoga, koji taj kapital treba, pa je dakle kamatna stopa rezultanta dviju tendencija, dviju volja, rezultat pogodbe dvaju gospodarskih subjekata, kako gore rekoh. Međutim Endress na strani 17 citirane knjige nastavlja u duhu svoje tvrdnje, te kaže: »Šumski kamatnjak nije identičan sa kamatnjakom, s kojim se šumski kapital faktično ukamaćuje, t. j . sa tako zvanim Verzinsungsprozent- om. Radi dugačkog vremena produkcije temelji se svako šumskofinancijalno računanje na diskontiranju ili prolomgiranju. U tu svrhu potrebna je neka kamatna stopa, koju moramo utvrditi prije početka računanja. To je tako zvani šumski kamatnjak, koji je neka ugovorena, tako reći autonomna veličina (eine bedungene Grösse). »Verzinsungsprozent« je ali procentualni omjer između kapitala i njegovog prihoda.« Prema tome je samo Verzinsungsprozent ono, što mi podrazumijevamo pod imenom postotak, kamatnjak, a šumski kamatnjak to nije, već je on jedna neovisna, autonomna veličina. Šumski kamatnjak nije omjer r. 100 _ p =—jç— . On uopće nije povezan matematičkom funkcijom sa veličinama r i K, pa radi toga lijeva strana jednadžbe ne mora biti jednaka desnoj. Formula kapitalizovanja renta glasi: r.100 662 |